te divne osamdesete

...
Stara adresa, prvi blog



piskaranja jedne (informatički polupismene) mame teenagerakissludburninmad i supruge pre(ne)zaposlenog mužakissgreedy........(ovo je bilo napisano prije prvog posta, dakle 26.02.2007. neka tako ostane mada......teenager to odavno više nijesretan)



"POSAO NIJE PIMPEK,
MOZE STAJATI I DVA DANA "

...iliti, kako bi rekla Mayday:

''Blog nije fejs
post može stajati i dva dana''


Ispričavam se svima koji pišu poeziju što ih ne komentiram. Nemam vremena za kvalitetno čitanje i komentiranje, a da vam pišem reda radi ......wave.



Djeci dajemo dvije stvari- korjene i krila.



Prijatelj- to je onaj koji zna sve o vama, a ipak vas voli.


Uspjeh nije nikada ne pasti, već podići se svaki put kad padnemo

(Konfucije)


Kad rat mine sokole,

Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca
('ukradeno' sa bloga Afrika )

Image and video hosting by TinyPic
sretan

Volim skoknuti na "čašicu" razgovora kod:
slatko grko i obratno
slonic
ista
eurosmijeh
nitko nije otok
Pjesma
sacher
otkucaj
čiovka
pegy
kikicarodjkica
kenguur
koraljka
MiniMaxine
zaštita bilja
grintavac
Rib@rnica
zvrk
catcher
carla_bruni
dona
sanja
7dana
salvetna tehnika
Katja
gustirna
dordora
kora
bellarte
Wish
neni
nacugivara
smotani
bedwilka
svijet je lopta šarena
kojotica
brod u boci
mamish
cistiliste
piton007
slatka paprika
Decy
Gajo
kizzy
superžena
mayday
mecabg
valcer
fra gavun
da ti kažem
modrina neba

Dnevnik.hr
Blog.hr

...i ovo sam ja (rječju i notama)

Vatra i vrag ja sam andjeo u paklu
i donosim spas, vatreni znak
kada letim putem zvijezda
osjecam strast

Nisam k'o druge ja imam moc
princeza svijetla sto ubija noc
ne znam za poraz pobjedjujem sve ljubavi imam za cijeli svijet

Oaze snova me cekaju
tihi trenuci srece koji me opijaju
munje i grom zadrzat' cu zvjezdanim nebom svoje snove zagrlit' cu

Kad nesto zelim dobijam to
kad zelim dobro pobjedjujem zlo
ja imam snage da promijenim sve
zelje i moci da dodirnem sne

Nisam k'o druge ja imam moc
princeza svijetla sto ubija noc
ja imam snage da promijenim sve
zelje i moci da dodirnem sne

(Oaza snova - Denis&Denis)




Mudrosti moje babe...
'Neće se prekinut vrijedan čovjek nego onaj lijeni'

'Okolo kere pa na mala vrata'

'To ti je sve šuć-muć pa proli'

'Neće mu puknut kurcu rebra!'

'I pas legne dok se jelo slegne'

24.08.2013., subota

Sličica




Dopodne na placu kao i svako dopodne u ovo vrijeme - pomalo dosadno, nema baš posla pa ja tu priliku koristim da promatram ljude. To mi je baš gušt.
Ništa posebno nema, sve te ljude već jako dobro znam, toliko dobro da primjetim tko ima novu torbu ili majicu :).
A onda mi pažnju privuče dječačić od nekih 7-8 godina koji nosi malenu sestricu od otprilike godine dana.
On je mršav, u hlačama koje je prerastao još prošle godine, na nogama tenisice bez čarapa, sa nestašnim čupercima na čelu. Sestrica - mala buckica, sa gustoim crnom kosom u loknicama i 'palmicom' na glavi i u čistoj ali flekavoj majičici.

Zašto sam se zagledala u tu djecu? Pa zbog ljubavi! Taj dječačić je jedva nosio seku, ali, nije mu bilo teško, ljubio ju, mazio, grlio....Pa ju je odnio natrag do roditelja koji su jeli sladoled zajedno sa još jednom sekom kojoj je otprilike oko 5 godina. Stavio je seku na stolac, opet ju poljubio, dao joj svog sladoleda....

Oni su Romi. I nemaju a i ne mare za neka materijalna bogatstva, ali, ja ovako sretnu djecu nisam dugo, dugo vidjela! Zaista su me oduševili! Jer svakodnevno gledam djecu koja vrište, deru se, hoće nešto ili baš neće, divljaju, skaču, svađaju se....uglavnom - neodgojenu deriščad čije bi roditelje trebalo odgajati. A ta djeca imaju sve i opet su nesretna i nezadovoljna, za razliku od ovih malih Roma...

Da se razumijemo, ovo je sličica, nije pravilo, ali, ima pouku...
- 21:38 - Komentari (19) - Isprintaj - #

02.08.2013., petak

Strah


Pisala je Dona nedavno o strahu, a evo sad se i meni nametnuo kao neizbježna tema.

Sjećate se priča o progonu vještica? 'Priča' kažem jer meni to zvuči gotovo nevjerojatno, da te optuže i smaknu za neku krivu riječ. Bilo je u povijesti još takvih trenutaka, tamo 40-ih godina prošlog stoljeća.
Bila su to mračna vremena za koja bismo se zakleli da su daleko iza nas jer mi danas kao živimo u moderno doba demokracije i slobode.

A oko mene se jučer strah mogao rezati nožem!

Naravno, govorim o fiskalizaciji na tržnicama. Ni slova neću reći o tome da li nam je to ili nije potrebno, odmah dobijem dodatni slom živaca.
Imam i ja svoju Fifi, radi ona već dvadesetak dana jer nisam htjela čekati zadnji tren, ipak to treba naučiti, uhodati se... i savladala sam ja to, nije 'božje slovo' slična je mobitelu, doduše, koštalo me živaca i živaca jer eto, ne razumijem, npr. što je to 'skrbnik obrta'...ispalo je da sam to je - vlasnikbang.

Prekjučer sam na 4 kupca imala 10 kn viška u kasi....kako? Ne znam. Kupcu se žurilo, ja sam vratila iz vlastitog novčanika i onda - sam nešto zbrljavila i eto viška!

Jučer ujutro, svi iščekujemo kad će doći inspekcije, i došli su, bilo ih je valjda 10, meni prvi kupci ujutro kupe neka 4 cvijetića po 4 kn, ja uredno hoću izdati račun a ono - nema tog artikla u kasi! Propustila sam ga unijeti! Hvata me panika, ženi se žuri na bus, ja ručno utipkavam naziv artikla, a sporo je, njoj se žuri, ja od panike još nešto zbrljavim....pa opet....uspjela sam na kraju, ali, panika nije popuštala cijeli dan. U svemu je potpuno nebitno što su mi tih 16 kuna bili jedini promet sve do 13.30.

Ponovno provjeravanje da li sam propustila još koji atrikl, da li sam dobro ispunila sve obrasce koje moram imati, jesu li baš svagdje cijene i deklaracije....

Aranžirala, naravno, tako sva izvan sebe, nisam ništa. Samim time nisam baš ni mogla prodati.

Kolege oko mene kod kojih su došli u nadzor su također u panici i strahu, dolaze pitati kako se nađe zadnji račun na kasi kako ovo ili ono, od straha ne znaju više ništa.....headbang

Nije ni danas bilo bolje....

Poanta priče je: znam da nisam ništa kriva, sve mi je uredno knjiženo, izdajem račune (promet je toliko mali da, da i hoću, ne mogu muljati), ali, nikad ne znaš hoćeš li negdje u administraciji pogriješiti, krivo vratiti kusur....itd a milosti nema, 'ljudski faktor' se ne priznaje. I najmanja kazna, većini nas znači 'smrt'....

A mislili smo da su mračna vremena iza nas!
- 22:02 - Komentari (19) - Isprintaj - #