Umrla nam je baka. Točnije, muževa baka, ali, nakon skoro 24 godine sa njom, kao da je bila i moja. A bila je dobra baka. Onako, kao kvačka, najsretnija je bila kad smo svi bili tu negdje uz nju i kad smo slatko jeli ono što nam je skuhala. I jadila se kad nismo htjeli jesti. A kuhala nam je do svoje 86. godine i još koju godinu poslije je skuhala tijesto, krumpir ako smo joj ostavili pripremljeno. A volju je imala strašnu! Volju za rad. Pa je i u 91. godini, sa štakama išla u vrt kopati! I to uglavnom kad nas nije bilo kod kuće jer joj to nismo dopuštali zbog visokog tlaka. Prije skoro dvije godine je imala moždani udar koji je za posljedicu ostavio potpuno nepokretnu lijevu stranu. Bila je prikovana za krevet.Strašno joj je teško palo to što se ne može kretati jer bistrinu uma je zadržala do samog kraja. Uporno je vježbala ruke i noge u želji da se oporavi. Najteže su joj pale pelene. Svekrva je provodila sa njom 24 sata svo to vrijeme. Zaista su se namučile. Jesam i ja ove zime kad je svekrva operirana. Zadnji dani, tjedni u kojima je dobila još puno sitnih udara su bili strašno teški, zaista se izmučila. I ona i mi. I onda je 'zaspala', u dubokoj komi smo u odvezli u bolnicu jer dok je bila svjesna to nikako nije htjela, uvijek je govorila da želi umrijeti u svom krevetu. Nakon 5 dana na aparatima, u 94. godini, srce je popustilo.... Bili smo tužni, ali, oplakali smo ju toliko puta zadnjih godina da su suze presahnule, ona sad odmara. I onda je bio pokop. Obavijestili smo najbližu rodbinu, susjede, prijetelje. One zaista najbliže. Pa je sprovod i bio mali. I sad nam prigovaraju: 'joj pa kako niste javili, mi bi došli!?' A meni ja zaista bilo glupo ljude koji ju nisu uopće poznavali zvati i obavješatvati o smrti, to mi dođe kao da ih zovem na sprovod! Nekako mi je to neprilično. Znam ja da ljudi idu na sprovode uglavnom zbog živih, za podršku i dostajanstven pokop, no, ona je zaista bila u godinama za umrijeti, u onoj situaciji kad se kaže 'spasila se'....itd i onda mi je to bilo bezveze. I sad ne znam jesmo li ipak trebali zvati i obavještavati jer smo ovako ispali čudaci.... |
Počela sam raditi...2 dana...pa 4 nisam...pa 1 jesam pa 2 nisam...baš sam lijepo počela. Moram napomenuti, za one koji me ne znaju najbolje da radim na tržnici, cvjećar sam i da čekam proljeće 'k'o ozeb'o sunca' da počnem nešto konkretno zarađivati. Zakonski to mogu od 01.03. (tako mi je zadnjih godina registriran obrt) no, ove godine nikako pa nikako. Za sviježe cvijeće je prehladno, umjetno...čemu kad nitko nikud ne ide (kod nas se umjetno cvijeće uglavnom nosi samo na groblja), na grobovima je još hrpa snijega... A prva potencijalna mušterija ove godine je zastala, pitala za cijenu i prvo što je rekla: auuu, al ste poskupili! I to onim tonom koji kaže 'sram vas bilo zarađujete na sirotinji!' Jasno da mi je odmah krenula para na uši...ipak, friška sam, odmorena, željna rada a ponajviše novaca pa joj kažem, sa najslađim osmijehom koji mogu nacrtati na lice: 'nije gospođo, cijena je ista već dvije godine, to je roba od lani....ali, prva nova pošiljka će znatno poskupiti, znate, sve poskupljuje.... Ona, naravno, nije imala namjeru ništa ni kupiti, samo je imala vremena do busa i konačno je našla nekoga kome će reći, jer u Kauflandu nema kome prigovarati zbog poskupljenja. I tako oni stalno, nemaju se kome žaliti pa nađu nas.... Pa sam si mislila kako je krasno počelo, ako se po 'jutru dan poznaje' bolje da odmah idem doma! Pa sam se tješila 'što loše počne dobro završi'... Bijelo g***o je jučer opet napadalo, danas se malo otopilo...idem sutra optimistično opet probati raditi, drž'te mi fige! Inače, u nekoj dugoročnoj prognozi kažu da će proljeće doći i ove godine čak i k nama.... |
Povraća mi se Bljuje mi se Zlo mi je Bljak! Otvorim fejs a ono - sve puno srcedrapajućijh čestitki, ruža, karanfila, mudrih citata....političara koji su dijelili karanfile....i to, uglavnom onih koji su do prije par godina pljuvali po Danu žena i govorili da je to 'komunistički praznik'!!! Počevši sa našim vrlim županom...a bilo mi ga na trenutak, mali sitni dijelić sekunde žao, jer mora da mu je bilo jako teško čestitati današnji dan......al š'taš, nema u politici želuca, izborna je godina! A još ktome je morao doći i na tržnicu! To mi je još od svega najviše bljak, političari dođu na tržnicu samo pred izbore...čast nekim izuzecima koji redovito svaku subotu ili nedjelju dolaze u nabavu. Pa mi je još više bilo zlo od Šibenskog direktora koji je dijelio ruže zaposlenicama...i svi padaju u afan! Čak ni na fejsu u komentarima gdje se uvijek nađe bar poneki hejter...ovdje ga nije bilo, svi oduševljeni! Kao da je to cvijeće kupio iz vlastitog džepa a ne iz blagajne gradske tvrtke u izbornoj godini! Bljuv! Ili neki moji 'prijatelji (prijatelji na fejsu)....masovno danas čestitaju a do nedavno su govorili dapače - govorile kako je to bezveze, kako su ionako samo muškarci na taj dan pili i obljevali se, kako ovo ili ono....' Bljuv! Problem mi je taj moj kaput...ima samo jedno lice...problem mi je i to što sam zlopamtilo..jer se još sjećam prijekornih pogleda osoba koje su mi danas čestitale Dan žena. A te poglede su mi upućivale dok sam ja njima čestitala...nekad davno...pa sam prestala...da me ne gledaju poprijeko. I onda, kad ja, tako ljutita (čitaj: povrijeđena) njima danas na fino spustim kajlu i kažem im šta ih ide, sve na fino, gledaju me, opet, porijeko... Samo, ha, gle, to me više ne dira! Ipak, za kraj, ja ću se i ove godine sjetiti onih kojih se danas treba sjetiti (kopirano sa fejsa, ipak ima normalnih i tamo ) Ideja za obilježavanjem međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije. Hvala im! Oznake: dan žena |