nnnnda.....

nekako...
čovjek nikada neće biti zaista zadovoljan s onim što ima....
mislim,uvijek treba težiti nekom višem cilju...

ali u trenutku kada ga ostvariš-uživaj!
jer htjet ćeš se vratit

i shvatit ćeš da je kraj tebe prošlo toliko savršenih trenutaka,
a nisi ih bio svjestan....

ma ja ću uživati.
i biti svjesna.
i plakati kad prođe.
žaliti i htjeti se vratiti....

ali znat ću da se desilo........

da sam proživjela-

i zaista bila svjesna

moje trenutne sreće.....

napokon sam uspio postići rekord vrijedan divljenja...

bilo je zbog tebe....

poletio sam i uživao sam

disao sam punim plućima

jer si ti bila tu,
ne zastvarno,
u mojim mislima

ti si bila moj let...

sada samo čekam dan da se pojaviš na mojoj obali

i da zajedno lutamo beskrajnim bespucima

sami

ja i ti


galeb i njegov let.

mi smo jedno.

kako dalje kada dalje na možeš?

zamisli da je pred tobom ogromna stijena koju ne znaš možeš li preći čak ni u snu...
a iza nje je sve što čekaš već duže vrijeme...
iza nje se nalaze ostvarenja tvojih najvećih snova i životnih ciljeva...

hoće li te ta beskonačno velika stijena spriječiti da dođeš do svog života?
do života kakvog ti želiš a ne života kakvog netko drugi želi za tebe.

postoji riješenje da se ju jednostavno preleltiš.
sa slomljenim prstom ili bez.