Žene su tajna,a tajnu treba čuvati :)

Pozdrav! zujo kako ste?

Takva sam osoba da bih kad bih imala vremena čitave dane samo slušala glazbu,čitala tisuće citata i između toga napisala pokoju rečenicu koja proizlazi iz najdubljeg dijela mene. Takva sam osoba da bih cijeli dan mogla provest vani,ležati na mirisnoj tek pokošenoj travi i pramatrati svijet. Takva sam osoba da plačem na tuđe boli i veselim se tuđoj sreći. Takva sam osoba da često šutim iako znam da sam u pravu,jer bitno je da ja znam. Takva sam osoba.....takva sam i nikad se neću promjeniti.




Nekoliko citata,tek tako...


Imao je pravo onaj koji je rekao da je naš život poput ruže: Prekrasan i očaravajući ali sa skrivenim trnjem koje nas može duboko povrijediti i raskrvariti. Ali ruža bez trnja nije ruža e

Kad nađeš osobu koja se smije, a ispod njenog osmijeha stoji hiljadu suza, čuvaj je. Dobro je čuvaj. Te osobe vrijede, taj osmijeh je najljepši jer se u njega uloži snaga. Te osobe su jake. Ta osoba nikad neće dozvoliti da se tebi desi to što se njoj desilo.

Kako je lijepo znati da si u nečijem srcu. Tada se ne bojiš. Tada imaš onaj mali osmijeh u kutovima usana, skoro nezamjetljiv sjaj u očima. Kad ideš, poskakuješ. Svi vicevi su ti smješni. Vrijeme teče od pogleda do pogleda, i možeš čekati da ništa ne čekaš

"Ponekad je dovoljan jedan trenutak da zaboraviš život, ali ponekad nije dovoljan život da zaboraviš jedan trenutak."



Dragi moji,voljela bih kad biste mi u komentare pisali kritike,savjete,bilo što...ovo je za mene novo i neznam kako mi ide.





slušam: Pablo Alboran - solamente tu :)
čitam: John Green: Greška u našim zvijezdama

i da: LIJEPO MI JE!



Zapamti: snovi postaju stvarnost, samo trebaš vjerovati.

09.04.2014. u 21:17 | 1 Komentara | Print | # | ^

nije sve onako kako se čini

Pročitala sam jednom priču koje se često sjetim i koja je promjenila mene kao osobu i moje postupke u nekim situacijama. Čitajući priču prepoznala sam sebe,osjećam se glupo zbog toga,ali mislim da će se mnogi prepoznati. Naučila me da prije nego nešto kažem i učinim,bolje razmislim.

Želim je podjeliti s vama,odvojite 2 minute i pročitajte je,neće vam biti žao.




Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu da prikrati vrijeme do polaska aviona. Pored knjige, kupila je i kutiju keksa. Sjela je u čekaonicu. Pored nje bila je stolica sa keksom, a sa druge strane sjedio je gospodin, koji je čitao novine. Kada je ona uzela keks i gospodin je uzeo jedan keks. Ona se šokirala, ali ništa nije rekla. Nastavila je čitati knjigu, a u sebi je pomislila: ne mogu vjerovati! da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila. Svaki put kada je ona uzimala keks i gospodin, koji je sjedio pored nje, ne obazirući se uzimao je keks. Nastavili su tako, dok nije ostao samo jedan keks u kutiji.

Djevojka je pomislila, šta li će sada napraviti? Čovjek uze taj keks i podijeli ga na pola. Djevojka je bila šokirana. Pokupila je svoje stvari, uzela knjigu i pošla u drugu čekaonicu.

Našla je drugo mjesto gdje nije bilo nikoga pored nje. Kada se malo pribrala i kada je prošao bijes, otvorila je torbu da vrati knjigu i u torbi je vidjela kutiju keksa, koja je bila netaknuta.

Postidjela se kao lopov i tek tada je shvatila da su keksi, isti kao njeni, bili od gospodina, koji je sjedio pored nje, ali koji je bez šokiranja, nervoze ili prepotencije podijelio i svoj posljednji komad sa njom, sasvim suprotno od nje, koja se čak osjećala povrijeđenom u vlastitom ponosu i osjećanjima. Koliko puta smo u našem životu pojeli tuđi keks, a da toga nismo bili svjesni i nikada nećemo saznati. Prije nego što dođe do brzopletog zaključka, prije nego što počnete da mislite loše, pogledajte sa pažnjom detalje. Vrlo često situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled...




kad živi se neka se živi :)

29.03.2014. u 10:39 | 2 Komentara | Print | # | ^

gledam ispred sebe

Pogledam ispred sebe,
cesta bez kraja
ravna je
čini se tako lako prijeći je
krenem...
odjednom zavoj
sve je puno zavoja
ali ne zaustavljam se





treba mi tek malo,tek šaka melenog djeteta
još samo nešto - ono nešto

tu je,znam da jest
teško ju je pozvati
trudim se
neće izaći i biti uz mene tek tako

ali tu je,znam da jest
nasmijem se
čujem ju
dolazi polako...
gledam i oči mi sjaje
napokon

SREĆO NAPOKON SI OVDJE


PSTT tišina

tišina...kao gusta magla proteže se sobom
čuje se samo sat koji kao kakav cvrčak
cvrči i cvrči
hoće li prestati?
ako zapjevam kao mnoštvo sitnih malih ptičica koje čine svijet posebnim samim time što postoje,ako se nasmijem,ako viknem iz svega glasa tako da me cijeli svijet čuje
hoće li se bar netko probuditi?
bar netko?
neznam.


znate što vam ljudi nikada neće oprostiti
Uspjeh,čvrst hod nakon pada i širok osmijeh.



Nekad mi je potreban netko da bez riječi pruži ruku,šuti i ništa više... Da zna. Da razumije.

" ne vidim njegove oči,ali znam da me gleda
ne čujem njegov glas,ali znam da mi šapuće
ne mogu ga dotaknuti,ali znam da mi pruža ruku
ne,ne mogu reći da je ovdje
ali vjerujem da jest "


27.03.2014. u 16:58 | 3 Komentara | Print | # | ^

Život

Ponekad se trudimo da shvatimo nekoga koga ne shvaćamo,nikada ne možemo to potpunosti protumačiti i uvijek ostaje pitanje: zašto je netko takav kakav je? Svi smo se mi rodili isti,bez ičega i svi ćemo napustiti ovaj svijet isti,bez ičega. Mnogi ljudi provedu život u trčeći za novcem,u trci za znanjem,u trci za dokazivanjem da su bolji od tebe,mene i drugih,mnogi provedu život u trci za čistim preživljavanjem,a netko život provede u maštanju i snovima. Znate,svi smo mi ljudi bez obzira koje vjere,koje boje kože,visoki,niski,debeli mršavi,lijepi,ružni... Sudbina nam je na kraju svima jednaka. I tako čovjek čitav majušni život provede u nekoj trci ne okrećući glavu lijevo i desno,ne gledajući jutarnji izlazak sunca,opadnuto jesenje lišće ni igru oblaka na plavetnilu neba. Nesvjesno ne dajemo odmora svojoj duši,i polako se svijet pretvara u jedan veliki hodajući kompjuter koji sve pamti i registrira ali nema osjećaja. Polagano i ne primjećujući,ljudski osjećaji se mjenjaju. Izrazito brzo stigne starost i tek tada ljudi razmišljaju onako kako su trebali razmišljati ranije .No tada imamo samo uspomene i žaljenje za nečim što smo mogli uraditi ili ispraviti a nismo. Poslije žaljenja i uspomena polagano nestajemo i mi. Odlazimo na neko mjesto o kojem postoje mnogi mitovi i priče ali sa kojeg se mjesta još nitko nikada nije vratio da nam ispriča kako je zaista. Zapamti da je život previše kratak,ne trči uzalud za nečim što nije vrijedno ljepote života ,budi čovjek i ostani čovjek. I budi sretan jer za ostalo nemaš vremena wink





21.03.2014. u 12:09 | 5 Komentara | Print | # | ^

Nijansa sive

Ona bol u srcu izlazi u sićušnim kapljicama koje se slijevaju niz lice.
Lakše je,ali i dalje boli.
U sjaju oćiju vidim tugu,tamu.
Gledanje u jednu točku bez prestanka već je postalo navika.
Riječi teku same od sebe,nizaju se u rečenice pune pitanja
čekajući odgovore kojin nema.
Smijeh u daljini vraća nadu,tek trunku nade.
Ono štoj je bilo potpuno crno,sada ima nijansu sive.
Samo nijansu.



19.03.2014. u 21:52 | 3 Komentara | Print | # | ^

Tko sam ja?

Pozdrav ljudi! Muče me mat i fiz... tuzan Mah,bit će bolje. Mora.

< travanj, 2014  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi