28
subota
travanj
2007
Probudi me s prvim zrakama Sunca
...Kada prođe ovaj pakao.
Budim se sa zorom. Vani je još mrak. U magli vidim borove i uličnu lampu koja se vidi kroz zelene grane drveća. Čujem glasno cvrkutanje ptica i poželim da sam jedna od njih. Slobodna, bez pravila i zakona. Osjećam hladnoću, uvukla mi se pod kožu. Tipična proljetna zora.
Ne mogu spavati. Oči su mi teške i jedva gledam. Čujem srce kako lupa kao da želi pobjeći. U podsvjesti čujem otkucaj svake sekunde. I tada se oglasi crkveno zvono. Šest sati. Pojavile su se prve neonske zrake Sunca. Psihički slomljena.
Još uvijek živim s prošlosti i želim nemoguće. Očekujem previše toga da se dogodi. Ne treba mi to.
Skačem na posljednji vlak, odlazim zadnjim letom. Želim slobodu. Oblake što prolaze, divne oblake. O, Lado to si lijepo rekla. :)
Želim slobodu, želim biti poput ptice. I vjerujem da mogu. Vjerujem da mogu biti slobodna, uživati u životu i biti sretna.
and everybody's happy
Everybody tries to be someone
It's time to look around us
It's time to free our minds up
And be whatever we want to be
Svadbas
Hvala Ti DevilRed što si tu. Ti, Dijete koje nikada ne plače.
6:40
:)
Sunbeam
komentiraj (38) * ispiši * #
22
nedjelja
travanj
2007
Miriše na riječi koje bole, i koje ostavljaju trag.
Sjećam se onog relativno tmurnog zimskog dana, krajem jedanaestog mjeseca, kada sam čekala s Njom na klupi ispred Tvoje škole da dođeš. Tada to nisam znala, ali tipično za Tvoj karakter, nisi došao.
Sjećaš se? Ponovno sam vidjela onog lika koji je sličio Sidu Viciousu kojeg smo srele za Tvoj rođendan u McDonald's-u. Iako tvrdiš da to nije On, uvjerena sam da je to osoba s kojom sada sjediš u školskoj klupi. :P
Sjećam se i one tople zimske večeri, par dana poslije mog rođendana, kada su došli ispred bolnice na Dubovcu. Sjećam se Njega, visokog dečka crne kose i zbunjene face. Kako sam tada mogla znati da će mi taj dan promijeniti život? Nikako. Iako još uvijek, negdje duboko u sebi plačem i ne mogu kreuti dalje, sretna sam osoba koja si pokušava dati još jednu priliku.
Sjećam se Nove godine. Onih telefonskih razgovora koji nisu vodili ničemu. Želje pijane osobe. Heh. Ostvarile su ti se. ...Prošla su negdje tri mjeseca od Nove godine. Bio je rođendan male N. i poslije Grabrika, završili smo u parku ispred Edisona. Od tada, svake subote smo sjedili tamo, stara ekipa, koja se nakon svega nije razišla.
Početkom proljeća, iza nas je bilo puno toga. Tada sam već bila sretno nesretna. Uslijedili su odlasci u skate park ili kulu na Korani kod slapa. Sijećam se tih toplih proljetnih noći. Sjećam se Tebe, tada nisi znao što želiš. Nesigurnost sam ti vidjela u očima. Bilo je tako očito. Bio si nesiguran u sebe, iako to možda ne želiš priznati, a meni je dugo trebalo da ti to kažem.
Sjećam se koncerta na igralištu u šancu kod Croate. One svađe, tada sam znala da ću dobiti ono što sam tražila. Ono priznanje koje si tako vješto poricao, ali meni su bile dovoljne riječi jednog čovjeka da ti ne vjerujem. Ni tebi, ni drugima koji su bili na tvojoj strani. Vjeruj, ta igra mi je bila najbolja. Bila sam ponosna na sebe jer sam mogla reći drugima da su bili u krivu.
Sjećam se onog vručeg ljetnog dana, bili smo kod Zida. I još uvijek ne znam zašto si tako dugo odugovlačio i izbjegavao onaj razgovor. Da, i tu je kraj.
To ljeto mi je bilo zbilja najgore, iako sam ga, moglo bi se reći, dobro provela. Sjećam se kada si me nazvala i priopčila mi najnovije vijesti iz Karlovca. Tada sam bila čvrsto uvjerena da je gotovo. Opet sam bila na početku.
I to ljeto, kao i sva do sada, završilo je Onim festivalom ili nazovite to kako hoćete. Krenula sam dalje. U moj život ušli su novi ljudi, novi događaji. Počela je škola, nova sredina.
Sjećam se one večeri u parku. Ne znam što sam trebala očekivati. Novi početak nakon dugo vremena?? Ne znam. Opet ona moja naivna ljubav prema tebi. Kada će nestati?
Cijela priča završava mojim riječima. Konačno sam ti rekla ono što sam ti odavno trebala reči, i to je bila ona kap koja je prelila čašu.
Nisam više ista, a vidim i Ti si se promijenio. Dobio si ono što si tako dugo želio. Ako te to učinilo sretnim, sretna sam zbog Tebe. I dalje ću te voljeti onakvog kakvog te pamtim.
komentiraj (26) * ispiši * #
17
utorak
travanj
2007
Opatija
Miris lavande koji se osjećao u dugačkom popločenom hodniku davao mi je neki poseban osjećaj smirenosti i slobode. Osjećala sam i onaj miris platične lutke koji me vratio u djetinjstvo. Prvi puta sam se našla u samostanu, gdje ću biti tri dana. I prvi puta sam oduševila samu sebe, donekle pravom vizijom o mjestu na koje idem. Prvi puta sam se ove godine susrela s morem. Udisala sam miris algi dok sam razmišljala o sebi, životu, ljuima i nekim činjenicama na onom kamenom molu. Slušala sam valove kako se odbijaju o njega, promatrala nebo krcato zvijezdama. Razmišljala sam o moru koje se prostiralo ispred mene, o ribaru kojeg sam pred večer vidjela kako stoji u brodici dok vuče mrežu... O slobodi i najvećem bogatsvu koje nam je On dao. Iza mene su se nizali lanci hotela koje si je čovjek priuštio. Osjećala sam materijalizam i ljude koji šeću, skupe parfeme koji su se već izmiješali, onaj miris paljevine i grilla. To je bio onaj svijet u koji sam se morala vratiti jer mi vrijeme nije dopuštalo da ostanem tu gdje jesam, na molu, okružena tišinom i morem. Čula sam glasove kojima ću se uskoro morati vratiti.
Pogled s prozora Njene i moje sobe.
Ponajprije, oduševljena sam jer sam imala priliku bolje upoznati ljude koji su tako jednostavni, društveni i dragi. Doživjela sam jedno predivno iskustvo; shvatila sam da moram prihvatiti činjenice kakve jesu, pogotovo sebe takvu kakva jesam (iako znam da mogu utjecati na neke promjene) i sada znam odgovore na neka pitanja koja su me mučila. Važno je biti svoj, reći svoje mišljenje makar bilo krivo i nekima smiješno i... slušati mamu kada ti kaže da uzmeš veću putnu torbu i POPUNITI JE DO KRAJA (kada već ima mjesta) jer nikada ne znaš kada ti može zatrebati majica koju si ostavio/la kod kuće. ;)
*Crkva Sv. Jakova
*Župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije
*Kip s golubom
*za više informacija o Opatiji klikni na link :)
komentiraj (13) * ispiši * #
01
nedjelja
travanj
2007
Bila sam sretno dijete, jesam li još uvijek?
Ponekad nestašni dječak koji je vozio autić po gradskoj tržnici za Majkom koja je uvijek žurila, a i danas je vjetar. Bila sam nemoguće dijete koje nije odustajalo od nauma, a takva sam i danas. Samo što sam tada znala što želim, pa makar morala zaći u izlog i uzeti ruksak koji je sada spremljen u jednoj od onih prašinom prekrivenih kartonskih kutija u jednom kutu tavana. To dječje samopouzdanje je nestalo. No, to život traži od nas. Da postanemo dovoljno jaki za tu životnu borbu. Ipak nisam više dijete preko čijih će nepodopština odrasli prijeći nabacivši jedan osmijeh i par odobravajućih riječi. :)
Ah, djeca. Štogod...ma o čemu ja?? ccc...
Život čudne pjesme piše, nekad glasne nekad tiše.
Legla sam na krevet i nastavila čitati knjigu. Sunce je ulazilo u sobu kroz otvorena balkonska vrata i osjećala se toplina. Miris pokošene trave i pjev ptica ispunio je prostor. Uživala sam. Privlačio me miris izlizanih stranica knjige i tjerao me da čitam dalje... Prekinulo me Sunce koje je počelo zalaziti iza drveća, daleko u daljini i oduzimalo mi svjetlost. Sada sam se počela gubiti i razmišljati o Njemu i Njegovim jučerašnjim riječima kojima se nisam nadala. :)
1. travnja 2007.
Volim bakin stan koji je vječito zatrpan starim novinama koje ona često kupuje i vjerno čita. Volim one stare, na nekim dijelovima izlizane, tamno roze tapete s bež uzorcima u dnevnoj sobi koja miriše na stare knjige, poslagane na vrhu ormara koji prekriva cijeli jedan zid. Volim onu veliku spavaću sobu u kojoj je uvijek prisutan svjež i hladan zrak iz koje možeš promatrati noćne ljude kako lutaju nogostupom... ili čak cestom i smijati se njihovim provalama. Volim onu prugu koju možeš vidjeti kada baciš pogled kroz balkon. Onu koja je točno negdje u ravnini s njenim katom, ona koja me asocira na poznati zvuk vlaka koji me često budio iz sna. Volim Nju. Uvijek vedru, jaku, marljivu i sretnu ženu. :)
Sretna sam. Trebam li išta dodati?
Sunbeam
komentiraj (42) * ispiši * #