Girls night now
utorak, 27.03.2012.
"Što obući večeras?" - naše učestalo pitanje kad se spremamo za vanka. Nekad najteži dio spremanja, a nekad i najlakši jer smo se već unaprijed organizirali. Sve ovisi od mjesta zabave, jel to neki običan party, ili neki koncert, ili možda proslava nečijeg rođendana... za poseban događaj imamo poseban stil oblačenja.
Za neki običan party čak obučem obične rebatinke, neku šašavu majicu kratkih rukava, te nabacim kožnjak koji me oživi. Na noge obučem neke obične Nike teniske, a nekad i baletanke, ali mi noge uvijek budu izgažene nakon izlaska što mi se baš i ne sviđa, ali nije bitno došla sam se zabavit :)
Na koncert uglavnom kombiniram odjeću uz štikle, najčešće crne oblačim. Za takve prigode kupila sam crnu čipkastu haljinu, najdraža među svim mojim haljinama. Preko obučem crni kaput, a ako su toplija vremena onda obučem lagani kožnjak. Ide i mala crna torbica preko ramena. Ta kombinacija mi je najdraža, ali jadne moje noge u tim štiklama haha.
everyone deserves to sparkle.
| 19:04 |
Komentari (5) |
Print |
# |
Fashion in my school
subota, 24.03.2012.
Mislim da se moda, koja hara mojom školom, ne razlikuje od vaših škola. Prošlo je zimsko vrijeme, ali ima onih koji su nastavili nosit Ugg čizmice. Da vam kažem iskreno mišljenje o njima: nikad ih ne bi navukla, a pogotovo davala toliko para za njih. No, dosta ih danas nosi po cijelom svijetu i eto obilježile su našu zimu 2011/2012. Više preferiram na noge oblačit neke Nike tenisice ili niske bijele All starke. Te starke kombiniram uz ama baš
SVE.
Od gača preferiram
visoke rebatinke svih boja. Istaknula sam visoke jer su u mogućnosti da se neka majica uvuče ispod njih, a ne moraš. Danas dosta djevojaka nose isparane rebe, što sam i ja kupila. Isto ih kombiniram uz bilo što. Čak mi ih je ravnateljica moje škole pohvalila :)
Majica je svakakvih, od dukserica, pa do najtanjih i najužih haraju po školi. Više je onih koje dekolte nabacuju. Malo prenapadno, ali lijepo usklađeno s ostatkom odjeće na sebi. Posebno mi se sviđaju majice dugih rukava pantera printa.
Od nakita se nabacuju Toy watch-ovi, ogrlice s privjeskom sove ili leptira (najčešće), ruže za kosu, sunčane naočale kao zamjena rajfu za kosu, prstenja sa sovom, i slične poznate đinđarije. Umjesto pravih školskih torbi, nosu se velike cvijetne ili jednobojne kožne torbe preko ramena.
Sljedeći put pišem o modi u noći (što cure oblaču kad izlazu vanka)
:D
Plavuša
| 12:42 |
Komentari (2) |
Print |
# |
To many wishes ...
srijeda, 21.03.2012.
"Advice is what we ask for when we already know the answer but wish we didn't."
Na sami se naslov prepoznajemo. Čovjek sam sebe laže ako tvrdi da nema želja. Dabače, nekome se može dogoditi da su mu se sve dosad želje ostvarile, i sad tvrdi da ih više nema. Ne. Željama nikad neće doć kraj. Uvijek ćemo tražit sve više i više.
Jedna od naših želja jest dobar izgled. Važno je da prihvaćamo same sebe baš onakve kakve jesmo. Već je opće poznato da to baš u ovom svijetu i ne uspijeva, a pogotovo s djevojkama od 12 godina pa nadalje. Žalosno je, ali tako je. Ne mare na to što im je Bog dao zdravlja i toj osobi i familiji njenoj i to što baš sve ima, i onda dolazi do problema koja se naziva:
dijeta. Dolazi iz različih razloga, može biti bolest, a i ponos. Zašto ponos? Gladne su komplimenata, te blatu o sebi toliko ružnih stvari da bi mogo netko to zakrpit sa toliko komplimenata za nevjerovat. Jer ako znaš da si super građena, i da su svi oko tebe svjesni toga, rijetko tko će ti samo tako dat neki komplimenat. Zato dolazi do ponosa. A bolest, znamo. Dolazi do izgladnjivanja, stroge dijete, preskakanja dnevnih obroka itd. No, neka to sami rješavaju jer su se sami zavukli u te probleme...
you'r not ugly. society is.
Malo sam skrenula s teme :) Znači, amo onda mi zdrave djevojke razglabat o normalnim željama, i momci naravno. Zato sam i napravila ovaj blog. Kao što i rekoh, svi imamo miljon želja, pa i ja! I htjela bih svoje želje, ideje, snove i mišljenja ovdje iznosit i čuvat, te pokazivat u javnost.
Uglavnom, šestaestogodišnja sam učenica srednje škole iz Dubrovnika i moji su izgledi da ću tu i ostat nakon škole. Volim različitost, i uspoređivat je. Za to mi je idealno napravit blog, što sam i učinila. Smatram za sebe da sam vrlo razumna osoba, znam priznat krivicu, i naravno imam svoje
ja. Isto tako, ne dam tako lako do sebe i vrlo sam tvrdoglava osoba, pa čak i kad ne treba. Mana mi je također to što sam nekad veoma naivna, u bilo kojem smislu. Pomoć ću uvijek, dat, posudit... ali te me osobe jednostavno iskoriste ili mi ne znaju vratit istom mjerom. Ne govorim o tome hoće li ona meni dat kunu/dvije ili ne. Valjda me razumijete, svakom je dostupno moje rame za plakanje, a gdje su vaša ramena? Nemam potrebu se jadat okolo, jer sam više puta shvatila da nema koristi od toga. Samo da im je
znat, a kako se ja nosim sa tim to nije bitno. Ali nema veze, svejedno se mogu sama sa sobom savjetova i tako mi je najbolje. Zvuči jadno, ali nije li jadnije kad ti neko sastrane govori kako ćeš i što učinit. To se nikog ne tiče, to je samo
moja stvar.
No, nije sve tako sivo kako mi se činilo da će bit. Vrlo slučajno sam naišla na jednog momka koji mi je ono baš
pravi pogodak. Prepoznajem se u njemu. Pohađa višu školu i stariji je od mene skoro 2 godine. Nemam nikakvu primjedbu što se tiče naše veze. Moja ih najbolja prijateljica npr. ima, ali to je moja stvar, moja veza, moj dečko, moji osjećaji i to će jednostavno tako uvijek bit i nisu mi bitna tuđa mišljenja. Znam kako se osjećam kraj njega, kako razgovara sa mnom i na koji način pristupa prema meni. I zamisli, sve to jednostavno valja! Nitko o nikom nije ovisan, ni zivkamo se po cijele dane, vidimo se svakih par dana, sve je to ok ... ali kad se vidimo, stvarno se ono poželimo jedno drugoga, pričamo ko stogodišnji prijatelji, sve kažemo jedan drugom, slušamo pozorno jedan drugog... ali koliko će to trajat. Ne znam, niti me zanima, uživam dok još uvijek traje!
i refuse to grow up
Imam momka, prijateljice, dobre ocjene, zdravlje... ajmo sad što bi htjela. Prije upisa u školu mislila sam samo o nekakvom dizajniranju, ma bilo medijsko ili modno. I na kraju upišem sasvim nešto deseto, ali nije bitno, želja uvijek ostaje. Moda u današnjem svijetu me fascinira i velika mi je želja da sam u mogućnosti priuštit svu tu dizajnersku odjeću. Plavuša sam, i dosta toga mogu iskombinirat uz moju plavu kosu. Evo, objavit ću par slika:
Iduči će postovi bit više posvećeniji modi i odjeći... Valjalo je par riječi reći o vlasniku.
Plavuša
| 13:11 |
Komentari (2) |
Print |
# |