e evo ja opet!nadam se da sam vam nedostajala...
par vas govori da imam problema sa gramatikom...hm istina je da nisam na ''ti'' sa njom,al te dijelove prepisujem izravno iz rukopisa u mom rokovniku(u kojem zasad imam 112str),tj. nije uređeno niti išta...to je samo početak dok se nisam ''ufurala'' u pisanje...i naravno da prepisujući ovo i čitajuči ostalo malo se predomislim pa koji dio izbacim,prepravim i sl...
uživajte..

''Da?'' čuo se Rein glas sa druge strane vrata.
Polako sam ih otvorila i ušla u sobu.Soba joj je bila čista suprotnost mojoj.Dok je moja bila obojana u crnu boju,njezina je bila u kombinaciji svijetlo ružičaste i bijele boje.U sredini sobe stajao je veliki bijeli krevet sa roznim baldahinom,a u njegovu podnožju je bila vrlo mekana mucasta foteljica.Nasuprot kreveta je bio velikiormar za odjeću sa urezanim lila cvjetićima i sa naljepljenim razinim slikama.Kraj ormara stajao je pisaći stol,vrlo uredan sa svijetiljkom u obliku nekog cvijeta.Na zidovima nisu bili naljepljeni posteri nego slike sa konjima.Rea ih je jednostavno obožavala.Imala je mnogo polica prepunih knjiga i plišanih igračaka.Među naslovima moglo se naći ''teških'' romana i kompliciranih knjiga kao ''Kiklop'',''Zločin i kazna'',''Ana Karenjina'' i ''Ponos i predrasude'',moja najdraža knjiga koju sam joj poklonila,dok su u mojoj sobi uglavnom bili Harry Potteri i knjige sa čudesnim stvarima i sl.Također je imala liniju,a kraj nje se protezao stalak pun klasične glazbe od Mozarta do Dvoraka i sl.Stvarno je vrlo pametna za svoje godine.Sjedila je u onoj mekanoj foteljici i čitala ''Anu Karenjinu'' dok je u pozadini svirao Mozart.
''Ej!'' nasmješila sam se.
''Ej.'' kratko me pogledala i vratila se čitanju knjige.
''Što je bilo?'' upitala sam ju.
''Što?''
''Znam da je nešto bilo.Što se događa?''
Zatvorila je knjigu i ustala da stiša glazbu.Zastala je na tren i okrenula se.
''Znaš'' nije podizala pogled ''ipak mi smeta što si dobila poziv.'' pogledala me je smeđim očima i prekinula prije nego što sam i zaustila.
''Ne želim te spriječiti da odeš niti da sve otkažeš zbog mene.I ja bih zbilja htjela ići.''sjela je na pod okrenuta mi leđima.
''Rea pogledaj me.''rekla sam.
Okrenula se i pogledala me.Oči su joj se zasuzile.
''Sigurno će i tebe zvati.''sjela sam na koljena do nje.''Samo trebaš pričekati još dvije godine.''nasmiješila sam se pokušavajući je razvedriti.Nasmiješila se i ona.
''A što ču ja raditi te dvije godine?''
''Hmmmm...prvo završi školu.Tko zna što će sve biti za dvije godine.''
''Ti ćeš otići!Neće te biti puna dva mjeseca i onda na jesen krećeš tamo u školu.Dok tamo dođem ti ćeš već biti pred kraj školovanja!''
''Otkud ti znaš koliko godina se tamo ide?'' zbunila sam se.
''Pa ne znam.Samo nagađam.'' slegnula je ramenima.
''Možda se školuje više od četiri godine.''
''A možda i manje.''
''Bolje išta nego ništa!Kada ti dođeš tamo u školu naću ću ti dečka,može?''našalila sam se.
''Ne treba to mogu i sama.''nasmiješila se.
Vidjelo se da sam joj podigla raspoloženje.Zagrlila me je i tiho šmrcnula.
''Obećaj mi da ćeš mi često pisati,može?''
''Naravno,ipak si mi ti jedina sestra!''
''Dobro,dobro sad idi.Idi spavati.Ipak sutra ideš u kupovinu i moraš se spakirati.'' zvučala je kao mama.
''Dobro onda kad me tjeraš!Laku noć!''ustala sam i otišla do svoje sobe.Sad je napokon sve bilo u redu.Osjećala sam se kao da sam sve sredila.Obukla sam svoju pidžamu i izvalila se na krevet.Svi današnji događaji su me iscrpili.Ponovno sam se zamislila.Što ću reći Tei?Svjesna sam da bi puno riskirala kada bih joj rekla,no opet nisam joj mogla to ni prešutjeti.Ipak smo najbolje prijateljice,a nije ni ona toliko glupa da ne shvati da me nema cijelo ljeto i da za vrijeme kole neću biti ovdje.Dok sam razmišljala ležeći na krevetu kapci su mi postajali sve teži i teži,a okolina sve tamnije dok nisam napokon zaspala...

eto i to je kraj drugog poglavlja!ruke me bole od pisanja...ma šalim se...sve za vas par koji me redovito čitate...samo bih željela da od tih par nastane i više čitaoca...

PREPORUČITE ME NEKOME!!