Ne postoji srce kao moje...
Ne postoji osjecanje koje se moze sa drugim poistovjetiti, spojiti kao ono sto u njemu tinja...
Ne postoji nijedna ljubav koja bi te kao moja obgrlila i odnijela daleko iz crnila.

Dusa je ispunjena tobom...samo tobom.
Tvoj lik, koji me prati sa svakom milisekundom, i kroz snove me provlaci, kroz zivot koji nekad tako surov je...
Kako bih u tvoj zagrljaj...da zaronim glavu i nikada se ne pomolim...da utopim suze u toplini ljubavi tvoje...
Kako bih da ti opisem tugu koja u meni gori, ceznju koja me proganja otkako sam prvi put cula tvoj glas,
zelju za tobom, zelju za ljubavlju...
Kako bih da ti opisem sebe sa tobom...srce koje te toliko voli...

Bolim veceras, mozda kao nikad do sad...
Bolim za tobom i zivotom koji tako daleko cini se...
Za nama, za srecom, za nasom nerodjenom djecom...

Suze peku po zivim ranama mojim...
Suze za tobom, rane za nama...
Imam te, a nemam te, ljubavi moja daleka...

Pricaj mi...
Samo mi pricaj...
Nisu bitne rijeci, niti rime,
Bitan je samo glas tvoj, toplina u njemu, zagrljaj koji obecavas...
I ljubav koju nazirem negdje u daljini, kroz maglu i oluje okeanske...