Zasto misliš da ne zaslužuješ biti sretan?

srijeda, 20.11.2019.

Kako objasniti sebi da iako imaš prijatelje, obitelj curu i sve što ti treba u životu nisi sretan. Kako?
Pitanje na koje sam naišao prije godinu dana koje me izjedalo svakog dana si postavljajući pitanja što ti fali što ti još treba pa zašto misliš da ne zaslužuješ biti sretan. Provodio bi cijele dane u društvu prijatelja na fakultetu i nakon fakulteta bio sam najveselija osoba u društvu uvijek zbijao šale zabavljao druge bio izvor dobrog raspoloženja i sreće, ali opet kada bi došao doma ušao u svoju studentsku sobu osjećao sam se prazno jadno kao da su mi sve lađe potonule doslovno bi plakao i jecao u mraku sobe zbog neke svoje unutarnje nesreće I jada…..Osim prijatelja imao sam obitelj koja me podržavala u svemu pomagala bila uz mene stvarno ništa nisam imao da im prigovorim nakon nekog vremena upoznao sam i svoju tadašnju djevojku stvarno mi se svidjela i trudio sam se na sve načine da je osvojim što mi je i uspjelo. Kada smo prohodali mislio sam to je to sad imaš sve društveni, obiteljski i ljubavni život. Sve tri komponente su bile prisutne u mom životu sve sam imao nisam imao razloga biti nesretan. Ali opet iz nekog meni neobjašnjivog razloga sam bio nesretan, tužan; jad i čemer su me znali preplaviti do situacija kada bi razmišljao da se želim ubiti do trenutaka kada sam zamišljao da me nema zamišljao svoj pogreb zamišljao kako će svijet izgledati bez mene. Dok ovo pišem shvaćam kakve su to gluposti i kako to ništa nema smisla, ali opet to je bio dio moga dana mog života, sažalijevanje samog sebe na dnevnoj bazi. U trenutcima prisebnosti znao bi si reći pa hej ima ljudi kojima je sto puta gore ljudi koji su bolesni, siromašni koji su žrtve raznih načina zlostavljanja, ali ne usprkos pokušajima razumnog djela mene da si stavim u glavu da pretjerujem i da se trgnem i shvatim da imam sve nije uspijevalo. Zato sam odlučio potražiti pomoć psihologa jer nije mi bilo normalno da mladoj osobi koja je uspješna na faksu ima sve segmentne društvenog života posloženo padaju takve stvari na pamet. Mogu reći da sam bio prestrašen prilikom prvog odlaska psihologu, ali kada sam došao tamo otvorio sam se i ispričao stvari koje nisam ispričao nikome prije, stvari koje sad pišem u ovom tekstu i želim podijeliti s vama. Pomagalo mi tih sat dva na tjedan više nego išta u životu….ali opet par preskakanja termina i ignoriranje savjeta psihologa dovela su me opet do onog nerazumnog stanja svijesti. Kao što sam rekao na početku priče imao sam sve obitelj,djevojku i prijatelje, ali imao sam također negativnog mene koji mi je stalno šaptao u glavi ništa nije idealno TI NE ZASLUŽUJEŠ BITI SRETAN. Tih 5 riječi toliko mi se urezalo u podsvijest da su postale dio mene i da sam u svim odnosima i situacijama vidim prolaznost i vremensku ograničenost. To me dovelo do toga da sam polako počeo udaljavati sve osobe od sebe prvo roditelje pa prijatelje pa djevojku pa opet roditelje pa opet prijatelje pa opet djevojku. Toliko da sam se prema svima ponašao kao najveće smeće kako bi valjda sam sebe uvjerio da je sve prolazno. Toliko sam bio uvjeren u to da sam na kraju otjerao sve od sebe i potvrdio tezu koju sam si sam postavio. Eto na kraju sam postigao svoju pretpostavku otjeravši sve od sebe. Izgubio sam curu koju sam volio jer sam ju povrijedio na bezbroj načina, s većinom prijatelja sam zahladio i pokvario odnos jer sam bio kreten, roditelje sam razočarao svojim postupcima, ali ipak su to ljudi koji su mi dali život pa su ostali uz mene jer sam na kraju krajeva njihovo dijete. Najzanimljivija stvar što kad ovo pišem sam po prvi puta sam odnosno s lošim društvenim životom. I zapravo sada sam stvarno osoba s početka priče osoba koja je mislila da joj je najgore i sada vidim što sam sve izgubio…..sada shvaćam što znači izreka da neke stvari počneš cijeniti tek kada ih izgubiš. Sigurno se pitate zašto ovo pišem i mislite si pa kakav je ovo komad budale. Razlog zašto ovo pišem je da se ljudi osvijeste da počnu cijeniti stvari koje imaju da uživaju i u najmanjim komadićima sreće u bližnjima u obitelji u prijateljima, partnerima jednostavno u svakom danu svoga Ali također I najsretnije osobe na svijetu imaju unutarnje probleme. Čovjek koji ima sve koji puca radošću i veseljem može biti najtužnija osoba na svijetu. Sve je to u stanju uma, meni je žao što nisam otišao psihologu prvi puta kada sam osjetio suicidalne misli ili prvi put kada sam imao osjećaj manje vrijednost. Često zanemarujemo koliko je psihičko (mentalno) zdravlje važno, stoga sam htio podijeliti ovu priču s vama od čovjeka koji je imao sve postao sam osoba koja nema ništa. Samo zbog toga što si nisam mogao postaviti pitanje: ZAŠTO MISLIŠ DA NE ZASLUŽUJEŠ BITI SRETAN?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv