utorak, 13.11.2007.

Opatijo divna, Opatijo bajna...

Hvaljen Isus i Marija, dragi naši čitatelji...
Evo mi smo opet negdi bili pa vam se opet i javljamo..
Ovaj put vam postek pišem ja... Veco..a povod posta, je naša duhovna obnova u Opatiji.
Bijasmo tamo. Bijaše nam super. Odosmo doma.
The End..
Šala mala...
Naravno da nebudem samo tih par riječi napisal, o tak velikom događaju koji smo svi zajedno doživjeli. Već smo jednom bili na duhovnoj obnovi u Opatiji, i onda nam je bilo lijepo..ali ovo sad je bilo posebno. Ovo govorim za sebe, ali vjerujem i za većinu ekipe s kojom sam bio, da smo zbilja iskoristili ta 2-3 dana i odmorili se, obnovili, zbližili, još više upoznali...
Ta obnova bila je planirana tamo negdje još u kolovozu...i onda se samo prestalo govoriti o njoj, pa je ponovno postala aktualna par tjedana prije nego se dogodila...valjda je to tak i moralo biti, jer da se duže vrijeme planirala, nebi ispala tak spontana i uspješna.

Obnovu nam je vodil pater Isusovac Antun Volenik...
Čovjek zna svoj posao... sa malo jezgrovitih i poticajnih nagovora, potaknul nas je da u samoći i tišini samostana pronađemo svoj mir i zbližmo se s Ocem nebeskim...
Nije baš lagano odvojiti se od svijeta i otići u osamu i tišinu, no ozračje tog samostana zbilja potiče čovjeka na smirenost i posebnu bliskost s Ocem i Sinom i Duhom Svetim...
Teško je opisati osjećaje koji prolaze kroz čovjeka u takvim trenucima...Svatko ih drugačije doživljava i čuva u sebi... Najbolja riječ bi bila, da su zbilja: posebni.

A posebnim je ovu duhovnu obnovu učinila i prisutnost našeg župnika.
Mi smo već zbilja puno putovali sve i svugdje, i često naš vlč. nije mogel ići s nama... i sad kad se sve posložilo, da je barem na jedan dan mogel biti uz nas, skužili smo kolko nam je falel na ostalim putovanjima, izletima itd.
S njim je to sve nekak drugačije, ljepše... onak "domaće"...
U subotu nam je on predvodil misu, i bilo je to uistinu slavlje kakvo već dugo nismo doživjeli...a sve to samo zbog njega i njegove prisutnosti.
Ja sam ga oduvijek osjećal, kao drugog tatu, a vjerujem da su taj dan i na toj misi i ostali bar na trenutak osjetili isto tak.
No nedjeljne obveze su ga prisilile da nas ostavi da sami dovršimo svoju obovu, nedjeljnjim misnim slavljem u bazilici u Opatiji. Pjevali smo i pjevali...Super nam je bilo...

I to je uglavnom to..kaj da vam velim ljudi moji...probajte se zagledati u naše oči, čuti nas kak pjevamo, kak se družimo, smijemo, veselimo Bogu i međusobno jedni drugima i skužili budete kak nam je lijepo bilo i kolko nam je ta obnova značila...
Čovjeku dođe da se zamisli, kolko je malo potrebno da se razveseli...dobra ekipa, druženje, atmosfera i Nebeski Otac, sa Sinom i Duhom Svetim...
Ak je tu na zemlji bilo tak lijepo družiti se s Trojicom...kak je tek ne nebesima...
Bog vas blagoslovio dragi naši čitatelji...
Budite nam vedri i veseli..

- 17:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.