Let lastavica

30.04.2016., subota

Jorgovan za Čajkovskog

Ima jedan šarmantni pulmolog koji sneva, koji liječi disanje riječi, pa budu izbrušene i zdrave. Zove se dr Mirjana Danilović, dama koja svaku večer dobre riječi pretvori u praznik za uši, a ni oči nisu uskraćene. Predsjednik Društva književnika Beograda Srđan Simeunović Sendan otvara književno veče dr Mirjane Danilović Književnica se obraća kolegama po peru Gordana Simeunović predstavlja prozu dr Mirjane Danilović Mirjana čita odlomke iz svojih priča i objašnjava kako je jedna priča izrasla u roman „Jorgovan za Čajkovskog“ Književnik Vasa Radovanović nadahnuto opisuje Mirjaninu poeziju za odrasle i poeziju za djecu "Baš neću". Mirjana čita izbor svojih pjesama iz knjiga „Snevač“ i „San o ptici“, stalno brinući da nije bila preduga, da ne dosadi... a njene reči nikad ne mogu dosaditi. Svi prilaze da joj toplo i iskreno čestitaju. Ljepotu života čine ovakve nadahnute večeri.

- 08:17 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (16) - Isprintaj - #

29.04.2016., petak

Bojčinska šuma

Bojčinska šuma, carstvo jelena, divljih svinji, lisica. Kad god sam poželjela tamo otići, padala je kiša. To već prestaje biti slučaj. Pauza uz vatricu za kafu i knedle sa šljivama Čeka nas Obrežje, restoran „Mali raj“ i solidan ručak A može se i zaplesati Nazdravimo za sve lijepo! Recitiraju Slobodan i Mileta, danas gospoda imaju pjesničku riječ. Vraćamo se sa surčinske strane aerodroma. Avion polijeće. Koga nosi i kamo? Mene uskoro... (slika i priča Lastavica)

- 07:20 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (44) - Isprintaj - #

28.04.2016., četvrtak

Nema ga više...

Dugo su me vukli korijeni, ali presporo sam ih slušala. Sada znam da sam morala brže oslušnuti taj zov. Prije dvije godine konačno sam prestala čekati neke koji su mi obećali da će me povesti u Sivac. Na putu od Metohije do Bačke moji Suvajdžići su se prije mnogo vremena zadržali u Sivcu i tu nastanili, a odatle je moj pradjed prešao u Slavoniju i oženio se sestričinom Petra Preradovića. Koga je u Sivcu ostavio i zašto je otišao, željela sam znati ali mi moji stari nisu ostavili to predanje. Podaci koje sam dobila u jednom razgovoru ukazivali su da nema više živih Suvajdžića u Sivcu. Valjalo je onda pretražiti crkvene knjige i pregledati tragove na groblju. S tom namjerom zaputila sam se u Sivac s prijateljicom i sa Spiritum movens izletnika, Keti. Za Keti nema zatvorenih vrata i nejasnih pitanja. Odmah po ulasku u Sivac uputismo se crkvi Sv. Nikole. Zatvorena je, pop se seli. Gdje je? Blizu. Nađosmo ga, ljutitog što odlazi i što ga zadržavamo. Rekosmo zašto smo došli, a on reče da ima oko 30 familija Suvajdžić u Sivcu i da ih baš ne viđa u crkvi. Kako je bio kratkih živaca, shvatismo odmah razlog njihovog nedolaženja. Oduševljeni što ima živih od moje loze, napravismo pauzu na kavi dok smislimo daljnji plan. Ustade Keti i nestade. Za kratko vrijeme se raspitala, našla jednog poznanika moje obitelji koji ode po Stanislava. Onda su me pozvali. Zapanjeno sam ustanovila da Stanislav i ja ličimo, a po priči, nije mi baš blizak rod. Tri godine mlađi od mene, izgledao je sjajno. Nije znao za povijesne pute naše obitelji, ali mu je bilo drago da upozna nenadanu rođaku. Dadoše mi broj drugog, potencijalno bližeg rođaka, s kojim sam se poslije čula. Samo sedam dana kasnije Izletnik je putovao u nepoznato. Onda nemamo pojma kuda ćemo proći. Autobus se zaustavlja u Sivcu i ja se nerviram što nisam znala ni obavijestila Stanislava i Radovana da dolazim. Keti me požuruje da dođem u kafić. A u istom ćošku kao prije sedam dana sjedi društvo, Stanislav ustaje i daje mi ruže, njegov sin s divnim osmijehom predstavlja mi se, pa ustaje Radovan, kopija mog starijeg brata. Ne može se mjeriti moje iznenađenje i oduševljenje! Keti je sa Stanislavovim drugarom sve organizirala i okupila moje rođake. Ostali smo otada u kontaktu. Stanislav mi je slao svoje pjesme na procjenu, pisao je odlično. Kad me zamolio da uručim njegove dvije pjesme Zvonku Bogdanu, jednu posvećenu Zvonku, drugu posvećenu vinu, izletjela sam na koncertu na binu i uručila ih, vezane za crvenu ružu. Zvonko se, nažalost, kasnije nije javio... Po planu, trebala sam nastaviti svoje obiteljsko istraživanje u Sivcu i viđati se češće s novopronađene familijom, ali moji zdravstveni problemi su to odgodili, a onda je iluzija da ima vremena učinila svoje. I jednog dana je na FB osvanulo obavijest da Stanislav ne može svima odgovarati na poruke, jer se sprema za operaciju. Poslala sam SMS, stigao je, ali nisam dobila odgovor. I ubrzo nas je obitelj obavijestila na njegovom FB profilu da našeg Stanislava više nema. Postavila sam fotografiju s našeg prvog susreta, lijepog i nasmijanog Stanislava, da ga pamtimo takvog. I sada listam njegove pjesme. Obitelj je odlučila da profil ostane aktivan i da na njemu svi njegujemo sjećanje na jednog divnog čovjeka koji je otišao prerano, ali ostaje s nama dok je nas...

- 00:01 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (42) - Isprintaj - #

27.04.2016., srijeda

Ptičja metropola

Specijalni rezervat prirode Obedska bara lučno se prostire između sela Obrež i Kupinovo. Njenim potkovičastim koritom dugim 14 km davno je tekla rijeka Sava, koja je, napustivši ga, formirala dva najtipičnija meandra na čitavom svom toku, Orlac i Kupinski kut. Ovaj čuveni barsko-močvarni kompleks je drugo u svijetu službeno zaštićeno prirodno dobro. Najveću vrijednost bare čini autentični splet mrtvaja, bara, okana s još uvijek očuvanim specifičnostima poput: stoljetne mješovite šume hrasta lužnjaka, kolonija ptica močvarica i brojne prirodne rijetkosti. Ovo je carstvo ptica, ptičja metropola sa 222 ptičje vrste. Slaviša vodi pola grupe na katamaran dok druga polovica gleda film o Obedskoj bari. Kiša pljušti, hoće li nas dalje voziti lijepa Zoka? Možda će onda kiša prestati? (slika i priča Lastavica, uz pomoć Ljiljane i Zoke)

- 07:45 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (22) - Isprintaj - #

26.04.2016., utorak

Kišni izlet

Polazimo nešto kasnije zbog izbora, čiji nam se rezultati nisu nimalo svidjeli. Mutni kao ovo vrijeme. Vodi Slavica, vozi Vlada. Cijelog dana kiša neće prestati. Hladno je, ali je raspoloženje u autobusu odlično. Stižemo u Kupinovo. Pauza za kafu u etno restoranu „Šanac“. Kupinovo je jedino sremsko selo koje je bilo kraljevski grad. Naime, u njemu su ostaci grada Kupinika, sedišta srpskog despota Đurđa Brankovića. Turci su ga 1521. godine osvojili i spalili. Njegove sinove, polubraću Grgura i Stefana Brankovića, 1441. godine je sultan Mehmed II je dao oslijepiti. Slijepi Stefan Branković dolazi na prijestol 1458. godine. Umro je 1476. godine. Supruga Angelina je njegove moći prenijela u Kupinovo i položila ih u tamošnju Crkvu Svetog Luke. Sagrađena polovinom XV stoljeća, Crkva Sv.Luke je najstarija pravoslavna crkva sjeverno od Save i Dunava. Godine 1521. Turci su do temelja razrušili Kupinovo. Danas je crkva zajedno sa baroknim ikonostasom Jakova Orfelina iz 1780. godine zakonom zaštićena. Ikonostas nikad nije restauriran. Najstariji dio sela je sačuvan i zaštićen kao Etno-selo i tu se nalaze neke od najstarijih kuća u Vojvodini, koje su zakonom zaštićene kao kulturna dobra Srbije. Ima kuća sa početka XIX stoljeća koje su pravljene od pletari sa trščanim krovom. Kuće imaju trijemove i doksate sa drvenim stubovima i arkadama. Tipičan primjer narodnog graditeljstva je kuća obitelji Putnik. Hladno je i pljušti kiša (slika i priča Lastavica)

- 19:31 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (20) - Isprintaj - #

Što vam je donio blog?

Danas si ovdje, sutra tamo. Autobuska stanica Lasta u Beogradu s prepoznatljivim logom pa mnoooogo zelenila i autobuska stanica u Valjevu. Koliko se misli može spakovati u ovu udaljenost od dva sata vožnje i u ne znam koliko km? Nikad nisam pitala što sam ja donijela blogu. Ali znam što je blog meni donio. Pored mnogo razočarenja (ovo mnogo shvatite bukvalno), donio je i velike radosti. Jedna od najstabiljnijih radosti je baš Valjevo, odlazak kod kumova. Jedna od najčvršćih blog građevina koje imam. Hvala B(l)ogu na tome! (slika Lastavica)

- 00:03 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (44) - Isprintaj - #

25.04.2016., ponedjeljak

Sa kolegama stručno i lijepo

Pozvali su nas na proslavu 30 godina hemodijalize u Mladenovcu. Prolazimo Avalu, neki stup se takmiči s visinom tornja. Makovi su već počeli svoj raskošni crveni ples. Uvijek se radujemo susretu s kolegama sa svih strana. Stručni sastanak i zahvalnice za suradnju. Neću vas zamarati detaljima stručnog dijela sastanka. Pa ćemo do Oplenca Do muzeja darova kralja Petra Karađorđevića pa do crkve Sv. Đorđa koja je grobna crkva, mauzolej, kraljevske porodice Karađorđević velelepno ukrašena mozaikom Čak i u kripti ostaje dojam veličanstvenosti Dan ćemo završiti u lijepom restoranu "Knežev han" u Topoli uz lijepo druženje i odličan gurmanski repertoar pa nam se valja vratiti, u vedroj atmosferi (slika Lastavica)

- 07:34 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (26) - Isprintaj - #

24.04.2016., nedjelja

Maca s mačićima

Prati svoje snove, kažu pametni ljudi. Njih dvije lijepe sestre, naše bliske rođake, nekako su osjećale da neće živjeti na prelijepom Ohridu, nego negdje daleko. Jedne ne baš skore godine starija je završila školu a posla nigdje. Pade ideja da pokuša u Beogradu, pa je skoro godinu dana bila kod nas. Za to vrijeme tako se stopila s nama da sam je počela zvati ćerkom, a ona mene mamom. Kasnije je njena sestra pozvala u posjetu dok je radila u Engleskoj. Ubrzo je srela par najljepših očiju. Kako se ne bi zavoljeli? Na upoznavanje ga je dovela prvo „mami“, meni, pa onda bližima po formalnoj obiteljskoj liniji. I kad je život nastavila s njim u Engleskoj, dugo su mi stizale najljepše čestitke s macama (znala je da ih obožavam), cvijeće za osmi mart, a jednog dana i kristalna maca s mačićima. U vječnoj igri mačića uvijek vidim njih dvoje i njihovu prelijepu kćer.

- 01:53 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (22) - Isprintaj - #

23.04.2016., subota

Na sedam jezera

Rekli su nam da ćemo jesti ribu na sedam jezera. U Rastini šetamo do poluotoka usred ribnjaka, svuda oko nas su veliki ribnjaci. Stvarno ih je sedam. U kućici na poluotoku jedemo savršeni fiš paprikaš i odličnog prženog šarana sa krumpir salatom. Skoro nisam jela boljeg! Nastavljamo do Riđice, najsjevernijeg sela somborske općine na samoj granici sa Mađarskom. Zeleno selo u kestenovima djeluje bajkovito. Dvorac porodice Kovač – sagrađen 1806. g., u jako lošem stanju, sanja neka prošla vremena. Put nije završen. Za kola je lako, za autobus nije. Keti ne odustaje od plana i traži nasipanje puta kako bi bus mogao proći do vinarije Dragić. gdje ćemo probati dobro bijelo vino Manzoni, uz neka manje dobra. U predvečernje se zadovoljni izletnici vraćaju u Beograd Čekaju nas uspavani mostovi, Neka je Zemlji sretan njen dan! (slika Lastavica)

- 00:33 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (20) - Isprintaj - #

22.04.2016., petak

Prevesti žednog preko vode...

U Malom Staparu Zoran nas vodi na prevodnicu Velikog bačkog kanala, dugu 64 m, dubine vode 2,5 m, koja je sagrađena 1793. godine i jedina je u funkciji od ukupno četiri koliko ih je izgrađeno na Velikom Bačkom ili Francovom kanalu. Malostaparska prevodnica ima dvokrilne kapije, prvobitno napravljene od hrastovine koje su krajem 19. stoljeća zamijenjene željeznim. Voda je čista, ima lokvanja, rakova, čak su se naselile i vidre. Kanal je čist do Vrbasa. (priča i slika Lastavica)

- 00:28 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (16) - Isprintaj - #

21.04.2016., četvrtak

Regina Pannonia

U Malom Staparu šetamo ispod jablanova, orijentira u ravnici, starih preko 80 godina. do triangla Velikog i Malog bačkog kanala i spomenika Panoniji. Na tom mjestu je car Franc Jozef 23.4.1872. udario temelj kopanja Malog bačkog kanala. Carev general Ištvan Tir naredi da se na mestu gdje je car označio početak radova na izgradnji novog kanala, u znak sjećanja na ovaj događaj postavi spomenik „Regina Pannonia“ – Kraljica Panonija. Stari ovaj spomenik zovu „Carica“ (vjerojatno ga povezujući sa caricom Marijom Terezijom). On se i danas nalazi na mjestu račvanja dva kanala. Za njega su vezane razne legende. Jedna od legendi kaže da je ispod „Carice“ zakopano blago, druga da se ispod spomenika nalaze zlatna kolica. Među raznim legendama stoji jedna istinita priča o pokušaju rušenja spomenika. Godine 1915. narod koji je živio na Malom Staparu, u znak nezadovoljstva prema austrougarskoj vlasti, vezali su „Caricu“ konopcima pokušavajući da je sruše. Međutim, tom prilikom su sa spomenika otkinuli glavu i bacili je u kanal. Tada je još aktuelna austrougarska vlast pronalazaču glave obećavala veliku nagradu. Ronioci iz raznih krajeva Ugarske dolazili su u potragu za caricinom glavom. Do dan danas glava nije pronađena. Mali bački kanal spaja Veliki bački kanal sa Dunavom. Prokopan je od Malog Stapara do Novog Sada. Dugačak je 66 km, a zadatak mu je skraćenje vodenog puta i napajanje vodom ovog dela Bačke u sušnom periodu. On skraćuje vodeni put od Bezdana do Novog Sada za 75 km. Ima četiri ustave. Nekada je nosio imena Franc Jozefov kanal i Kanal kralja Aleksandra. Lijevo je Mali, a desno Veliki bački kanal. (slika Lastavica)

- 06:50 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (32) - Isprintaj - #

20.04.2016., srijeda

Kako nastaje nick?

Kad su djeca mala, treba im trasirati put u razmišljanju. Tada sam im mnogo čitala bajke, a prije polaska u osnovnu školu počela sam sa astronomskom literaturom. Sređujem knjige i nađem glavnu literaturu, "Izvor na kraju svijeta", izdanje "Lastavice". Eto odakle moj nick :) Kako je nastao vaš nick? (slikala Lastavica)

- 07:20 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (48) - Isprintaj - #

19.04.2016., utorak

Sve počinje sa suncem

Sunčan travanjski dan, idealan za putovanje. Smjer: Bačka. Keti nam služi čuveni sir iz Timočke krajine, sa orasima Vojvodina nas zove. Stižemo u najzeleniji grad u zemlji, Sombor Vrijeme je za pauzu za kavu u restoranu "Tiffany" u Vrbasu. Opuštanje u prijatnom ambijentu. Prolazimo Sivac, najveće bačko selo. Tu nam se pridružuje povjesničar Zoran Peruničić, već stari prijatelj "Izletnika" Stižemo u Mali Stapar, staro naselje iz 8. stoljeća, najmanje naselje u Bačkoj. Ovdje sada živi samo pet obitelji, a nekad je bio centar proizvodnje riže u Jugoslaviji. Od pet mlinova izgrađenih na Velikom bačkom kanalu sačuvan je jedino malostaparski, koji je zadržao izgled iz 1848. godine, kad je pušten u pogon. To je jedini mlin na mirnim vodama u Europi. Radio je do 1976. godine. Pogledajte autentičan motor na kožne kajiševe. Izlazimo, puni impresija. Čeka nas prevodnica. (priča i slika Lastavica)

- 07:01 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (24) - Isprintaj - #

18.04.2016., ponedjeljak

Molba, apel

Recimo da ovo pišem zbog sebe, jer sam umorna od svakodnevnih novih vijesti o bolesti među prijateljima i poznanicima. I svaki put kad mi priopće vijest, zgrči mi se nešto u stomaku, čvor bola koji ne mogu raspetljati: zar niste mogli baciti to zlo? Zar niste čuli, čitali, zar vas nisam molila da ga ostavite? Cigareta, pogodili ste. Mi živimo na terenu koji je ionako bio kancerogen, zbog nedostatka selena u zemljištu, i prije Černobila i prije kasnijih zračenja u raznim oblicima. Zato svi moramo svakodnevno uzimati selen u vidu tableta ili plodova koji ne rastu ovdje, a koncentrat su selena, ili se odseliti u zemlje koje o svom narodu vode računa, pa taj nedostatak nadoknađuju za sve. Koje opravdanje imamo da na sve to dodamo nešto što nas sigurno i pouzdano uništava, a trošimo svoj novac i novac svoje obitelji na svoje uništavanje? Vjernici koji poste cijeli post i smatraju da su nešto uradili, a puše, koriste vragov tamjan, ništa nisu korisno uradili. Dijelu prijatelja odstranjen je bubreg, dio je dobio rak mjehura, svi su bili pušači. Kad mi je zet rekao da je dobio rak pluća, pitala sam ga: „Hoćeš li da te bijem ili da ti kažem, žao mi je. Koliko godina tražim da ostaviš pušenje? „Bar 10“. „Pa zar nisi mogao?“ Nemojte mi pričati o tome da rak ima mnogo uzroka i da one druge ne možete odstraniti. Radije se pitajte koliko ste cigaretom sve te faktore umnožili! Nemojte mi reći da moje kolege puše. Svi imaju pravo da sebe uništavaju, ali poslije nemaju pravo na sažaljenje. Nemojte mi reći da je slatka cigareta nakon seksa. Još bi vam slađe sve to bilo bez cigarete, vjerujte mi! Umorna sam od novih rakova i infarkta oko sebe, od svakodnevnih vijesti o bolestima koje su se mogle izbjeći. Zar baš morate uništavati sebe? Zar baš nikakva druga zadovoljstva ne možete naći, osim samouništenja? Zar baš ničim drugim ne možete zabaviti vaše ruke, osim cigaretama? Sigurno možete. Kao zet koji je bacio cigarete nakon filma „Ta divna stvorenja“, u kojem je vidio da se životinje opijaju, ali nijedna ne puši, dakle, to nije prirodno. Ili sinovljeva drugarica koja je čula da treba pet godina da nestanu posljedice pušenja, pa je bacila cigarete odmah jer je izračunala da će za pet godina biti udata i imati decu. Ili dragi bloger koji je rekao da mu nitko neće zabraniti cigarete, pa ih je stavio na vidno mjesto i rekao:“Pušit ću sutra!“ i tako svakog dana, već 43 godine. Povod ovom tekstu je rak kod prijateljice koja je već operirala jednu vrstu, pa nakon toga nije bacila cigaretu i sad ima drugu vrstu. To je prelilo inače prepunu čašu. Molim vas, bacite cigarete, učinite nešto za sebe, učinite nešto za drage oko vas!

- 07:15 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (62) - Isprintaj - #

17.04.2016., nedjelja

Osmijeh rađa osmijeh

Dugo sam u Izletniku i tu sam stekla i prave prijateljice, s kojima se viđam i izvan Izletnika. Na putovanjima predstavljamo pozitivu u autobusu i smijehom i pjesmom činimo da bude nama ljepše, ali i svima drugima. Držimo se u našem krugu, dogovaramo se da zajedno putujemo, napravile smo plan izleta do kraja godine. Na posljednjem izletu desilo se da sam bila sama jer od njih četiri nijedna nije mogla na put, a meni se baš išlo. Imala sam osjećaj da ću se odlično provesti. I kako je bilo, pitate? Sjajno. Potpuno iznenađujuće. Svoju uobičajenu distancu nekako sam spontano spustila, približila se novima, pomogla im da se snađu, konverzirala s njima. Starim izletnicima, bukvalno starim, prilazila nasmiješeno, pomažući im, i dobila tako lijepe osmijehe da sam bila zatečena. Pa za mnoge sam mislila da su namršteni baksuzi koji se ne znaju osmjehnuti! Znaju, ako im se priđe kako treba! I dobih pregršt osmijeha, dobih cijeli jedan nasmijani izlet. Čitavog dana smo se uzajamno pomagali, častili, dodavali jedni drugima, i mnogo smijali. Na kraju izleta svi smo se pozdravljali kao stari prijatelji. I shvatila sam, osmijehom ću dobiti osmijeh i gdje ga ne očekujem! Nikad to nije kasno naučiti. Osmijeh rađa osmijeh.

- 20:39 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (12) - Isprintaj - #

Rastina

Imali smo zanimljiv dan, čiji ću vam jedan dio ispričati sada. Prolazeći zelena polja s mnogo divne žute... ...stižemo do Rastine, urednog i čistog sela. Prvo ćemo vidjeti kaštel barona Redla, star 198 godina, koji je sada škola i vrtić. U dvorac je ugrađena gotička kapela. Plače za renoviranjem. U dvorištu zamka posjedali smo na dječje stoličice i ponudio nas je ljubazni domaćin Stevan Vejinović domaćim pecivima i projaricom, domaćim sokovima i kavom. Mladi Slododan nam je ispričao povijest obitelji Redl, koja je Rastinu dobila od Marije Terezije za zasluge učinjene kruni i ovdje provela 138 godina. Nastavit ćemo zatim šetnjom do mađarske granice, koja je doskora bila otvorena i gostoljubiva, Rastinci su prelazili preko kao i Mađari ovamo. Sada je tu visoka žilet ograda koju nije moguće prijeći i koju predvečer nadlijeću helikopteri. Nitko se nije pojavio dok smo se mi tu zadržavali. Zar nikada neće biti dosta žica i ograda??? Pored rječice Plazović ...nastavit ćemo do spomenika solunskim dobrovoljcima, koji su osnovali selo Rastinu i do spomenika žrtvama Šarvarskog logora u Mađarskoj. Zar nisu najljepši slobodna zemlja i slobodno nebo? (srce u oblaku za Randomhearta... ...slika i priča Lastavica)

- 10:00 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (18) - Isprintaj - #

16.04.2016., subota

Korisna šetnja

Što je najbolje za kišni dan? Zasladiti život, za početak pa krenuti s Terazija prema Narodnom pozorištu baciti pogled na Narodni muzej i spomenik Knezu Mihajlu i na lijepe fasade u Knez Mihajlovoj pa duž Knez Mihajlove ulice, okupane proljetnom kišom stići naprimjer na Lupus akademiju, veliki stručni sastanak, zauzeti mjesto među prvima da dobro čuješ i obnoviš znanje, na zadovoljstvo svoje, a kasnije i pacijenata.

- 00:01 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (36) - Isprintaj - #

15.04.2016., petak

Izvorne vrijednosti

Skadarlija je uvek lijepa i svatko joj se rado vraća. Najbolji restoran nacionalne kuhinje „Šešir moj“, inače moj restoran gdje sve slavim. Kuća Đure Jakšića, kultno mjesto, gde sam održala promociju treće knjige „Tango“ Večeras se promovira druga knjiga prof.dr Dragana Bataveljića o djelu kragujevačkog pjesnika i kompozitora Dragiše Nedovića (1916-1966). Dragiša Nedović je autor evergrin pjesme "U lijepom starom gradu Višegradu". Danas se vodi kao izvorna narodna pjesma. Pravi izvor se ne spominje. Jedna od prvih snimljenih ploča narodne muzike bila je ona koju je pjevao Zaim Imamović, a na kojoj je bila Dragišina pesma "Pluća su mi bolna". Nedović je tu pjesmu napisao po dolasku iz njemačkog logora, u kome je obolio od tuberkuloze, pretočivši svoju životnu priču u stihove i muziku. Pjesma je u izvodjenju Zaima Imamovića tako sugestivno otpjevana, da je širom Jugoslavije započela serija samoubistava ljudi oboljelih od ove, tada još neizlječive bolesti. Saznavši za ovo, Centralni komitet odluči da se ploča hitno povuče iz prodaje, a da se izvođenje zabrani. Jovanka Broz (za koju se pričalo da je i sama bila bolesna od tuberkuloze) je nakon par godina, na jednom prijemu, zatražila od Nade Mamule da joj otpjeva ovu pjesmu.Tako je zabrana prekinuta. Dušu nam je razgalio ansambl vrhunskih umjetnika „Trag kulture“ i troje glumaca koji su recitirali Dragišinu poeziju. (slika i priča Lastavica)

- 07:18 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (18) - Isprintaj - #

14.04.2016., četvrtak

Za dobar odgovor...

Krenite kroz Sremske Karlovce i već idete vinskim putem. Vinarija ima mnogo, "samo" treba izabrati. Šetamo pored Kapele mira. Podignuta je 1817. godine na mjestu gdje je potpisan čuveni Karlovački mir (1699. godine) između sila Kršćanske alijanse i Turske. Prvi put u zvaničnoj svjetskoj diplomaciji korišćen je okrugli sto za pregovaranje. Odlukom bečkog Ratnog savjeta prvobitna sala za konferencije, koja je bila izgrađena od drveta, zamijenjena je današnjom kapelom. ...do etno kuće od naboja stare preko 200 godina, "Probus", Karlovačkog mira 30 Podrum Probus, ulazimo u kačaru. Njihovi proizvodi dobitnici su brojnih zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja i diploma na Novosadskom sajmu i drugim manifestacijama. Bermet “Probus” okrunjen je u 2006. godini priznanjem i krunom za kvalitet na Međunarodnom sajmu u Vroclavu u Poljskoj. Kušamo 1) bijelo vino Aurora, talijanski rizling, 2) pino blanc, kralj bijelih vina. Jedini proizvode pino blanc u Karlovcu. Šardone je nastao ukrštanjem pinoa. 3) Roze, dobijeno kratkom maceracijom frankovke, autohtone sorte, lako vino s ukusom višnje. Loza frankovka je osnova za crveni bermet. 4) crveni bermet „Avantura“ 5) Bijeli bermet na bazi pino blanc, „ Zanos“ Sasvim blizu je Vinarija Kiš, Karlovačkog mira 46 Vinarija Kiš potiče iz davne 1830. godine kada je najstariji član loze Kiš Stevan kupio prvi vinograd i započeo proizvodnju vina. Od tada je vinogradarstvo i vinarstvo u Sremskim Karlovcima imalo svoje uspone i padove, ali je porodica Kiš uspjela da sačuva vinsku tradiciju dugu skoro dva stoljeća. U ovom trenutku Vinarija Kiš jedna je od najzaslužnijih u Karlovcima za promociju bermeta i vraćanje starog sjaja tom specijaliziranom vinu u kome ima 27 sastojaka. A Kišov bermet ima i svoju istoriju. Njegova nas vraća u XVIII stoljeće kada je Marija Terezija, došavši na Frušku goru, probala bermet koji joj se toliko dopao da je opčinjena tim slatkim, aromatiziranim vinom oslobodila muškarce služenja vojnog roka. Umjesto ratovanja, imali su zadatak da proizvode bermet, koji ubrzo postaje zaštitni znak čitavog podneblja. Pismeni podaci svedoče o tome da su Karlovčani u XIX i naročito početkom XX stoljeća izvozili bermet u SAD. Bogati Amerikanci su, dakle, veoma dobro znali za to vino, pa odatle vjerojatno i potječe legenda da se bermet nalazio na vinskoj karti Titanika. Vinarija Kiš ograničenom proizvodnjom na tržište, pored crvenog i bijelog bermeta, plasira još četiri visokokvalitetna vina. Osim proizvodnjom vina, bavi se i vinskim turizmom. U sklopu stare porodične kuće podignut je poseban objekat za prijem gostiju koji svojom rustičnošću i prijatnim ambijentom oplemenjuje ionako veoma dobra vina. Probamo: 1) Grašac, odličan bijeli, autohtona sorta rizlinga, osvježavajuće, dobilo medalju kao peto vino Srbije. 2) Roze i portugizer crveni, zlatna medalja u Mađarskoj Vrijeme je za povratak. Voz ne čeka :) U povratku, vođa puta propituje članove grupe što su naučili. Točno odgovaram na dva pitanja, koje vinarije NE proizvode vino grašac i od koje se sorte grožđa ono pravi i dobijam bocu ovog perfektnog vina. Sačuvat ću ga poduže, kao uspomenu na ovo divno putovanje. (slika Lastavica)

- 19:18 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (26) - Isprintaj - #

Iz Dalmacije u Karlovce

Porodica Bajilo se iz Dalmacije u Sremske Karlovce doselila davnih godina kada i počinje njihova vinska priča. Danas ovu vinsku kuću vode i dalje razvijaju treća i četvrta generacija, Predrag Bajilo i njegovi sinovi. Podrum Bajilo je smješten nedaleko od centra grada Sremski Karlovci u lagumima iz 1864. godine. U Podrum Bajilo, Patrijarha Rajačića 9, ulazi se šinama kojim je dovoženo grožđe na preradu. Vinarija postoji od 1864, obiteljski je rad. Pioniri su vinskog turizma. Žive od prodaje vina na kućnom pragu. Usred vinarije su vagon i pruga. Zaista nesvakidašnji dekor! Obitelj Bajilo jedan od najvećih proizvođača grožđa u Sremskim Karlovcima. Od bijelih sorti se osobito ističe italjanski rizling klon 54. Druga bijela sorta je rajnski rizling, značajna za karlovačko podneblje jer daje odlična vina. Od crnih sorti prisutni su odomaćeni portugizer, vranac i cabernet sauvignon. Ulazimo u podrum iz 1864, veliki lagum dug 50 m, sa konstantnom temperaturom od 11 stupnjeva cijele godine! U centru je velika bačva, okolo arhivska vina čija cijena samo raste s vremenom. Pitali smo za neka, tek onako, i dobili samo osmijeh kao odgovor. (slika Lastavica)

- 07:00 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (28) - Isprintaj - #

13.04.2016., srijeda

Ausbruch

Vino je umjetnost. Treba ga znati i praviti i piti. Ne priznaju se plastične posude, osim za brzi transport, priznaje se samo vino u dobro zapećaćenoj staklenoj ambalaži. Količina? Već smo to ranije pričali, zdravo je 10-50 g alkohola dnevno, manje od 10 g nije ništa zdravije, a više od 50 g je nezdravo. Najzdravije je popiti crno (crveno) vino 1 dl za dame, 2 dl za gospodu, nakon 18 h. Nije teško upamtiti :) Plastični baloni lošeg vina su samo za one koji se opijaju, pa im je važno da to bude što brže i što jeftinije. Za poznavaoce, mala količina dobrog vina iz staklene boce i u staklenoj čaši propisno servirana (bijelo rashlađeno, crveno nehlađeno). Kad prođemo kuću u kojoj je živio Branko Radičević ...prekrasan stari divlji kesten u Mitropolita Stratimirovića 86b pokazat će nam da je tu Vinarija Živanović, zajedno sa muzejom pčelarstva. Malo se zna da su se sve generacije porodice Živanović bavile vinogradarstvom i vinarstvom, a u povijesnoj enološkoj literaturi pominju se poznati proizvođači i izvoznici vina, osobito kada su u pitanju specijalna desertna vina kao što su ausbruch i bermet. Ona su našla svoje mjesto u tradiciji karlovačkih vina, koja su se pila na dvorovima Pešte i Beča, a stizala su i do Njujorka. Tu se nalazi u brdo duboko ukopan, skoro 300 godina star, vinski podrum sa bačvama i predmetima za preradu grožđa i proizvodnju vina. Sve je tu s patinom, čak i podne cigle imaju potpis majstora ciglara. Ausbruch ili samotok ili suvarak je rijetko desertno vino, koje se pravi na 4-5 godina zavisno od osunčanosti godine, od suvog grožđa. U Karlovcima rade ga samo Živanovići. Vino ausbruch se nalazilo na vinskoj karti broda “Titanik”, među najboljim vinima svjetskog glasa. Bermet, aromatizirano desertno vino, pravi se po tajnoj recepturi svake porodice, 15-27 vrsta lekovitih trava. Kao najstarija vinarija u Karlovcima, porodica Živanović je široko otvorila vrata vinskom turizmu, odnosno posjetiteljima iz svih krajeva zemlje i inozemstva, ljubiteljima dobre kapljice. U starim podrumima i lagumu ugošćene su brojne grupe gostiju koje dolaze da degustiraju i uživaju u vinu, rakiji, medovači, medu kao i u “sremačkom fruštuku” sa domaćim seoskim specijalitetima. Slijedi degustacija tri vrste meda (livadski, sa propolisom i sa susamom), 7 vrsta vina i jedne rakije uz „sremačko meze“ (pečenica, vrat, kulen, džigernjača, sir, masline i pogača). Probamo: 1) Rajnski rizling, dobar 2) chardonnay, bijelo polusuvo, dobro 3) tamjanika, bijelo, odlična 4) merlot, crveno suvo 5) probus, crveno, od autohtone sorte grožđa, oporo s puno tanina 6) crveni bermet, odličan. Nastavit ćemo obilazak preostalih vinarija. (slika Lastavica)

- 07:07 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (36) - Isprintaj - #

12.04.2016., utorak

Čije je vino bolje?

Kako u Sremskim Karlovcima izabrati najbolja vina? Toliko dobrih podruma, vina rađena od ukrštenih i odomaćenih vinskih sorti! Podneblje je darežljivo prema lozi i iznjedri odlično grožđe i širok asortiman vina. Za prave hedoniste, koji piju malo, ali samo dobru kapljicu, ovo je pravi raj. Idemo prvo u Patrijaršijski podrum,Trg Branka Radičevića 8 Ulazimo sasvim trijezni i ostajemo trijezni Izbor vina je veliki. Probamo 1) bijelo, kupaža župljanke i rizlinga, solidno 2) roze, odličan 3) merlot, solidan Raspoloženje je odlično, (slika Lastavica)

- 16:08 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (20) - Isprintaj - #

U prošlost i sadašnjost - vlakom budućnosti

Naslov vam se čini pretenciozan? Smislio ga je vođa puta, naš vinski savjetnik koji se zalaže za veću vinsku (i opću) kulturu. Grupa se sastala kod Plave lokomotive, koja predstavlja prošlost pa će se prugama prošlosti voziti u sadašnjost vlakom budućnosti, modernim vlakom Stadler U vedrom raspoloženju put je začas prošao dok nam je vođa pričao o vinima koja ćemo kušati Pa nas je sačekao mirni, još dremljivi grad, Sremski Karlovci Dok se grad rasani, "Četiri lava" su nam ponudila osvježenje A zatim čuveni karlovački kuglof, koji pravi moja drugarica (http://kuglof.blog.rs/) Ljepota malog grada ogleda se u okolnim prekrasnim fasadama i malim trgovinama sa šarmom prošlosti. Pa, tu smo, i što ćemo dalje, što mislite? Idemo u upoznavanje onog čime se Karlovci ponose, dijela od dvadesetak poznatih vinskih podruma. O tome, u daljim pričama... (slika Lastavica)

- 07:00 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (22) - Isprintaj - #

11.04.2016., ponedjeljak

Program

Izašao je novi program putovanja u ovoj godini I odmah je nas četvero sjelo da uz sladoled pretrese plan putovanja za cijelu ovu godinu. Uglavnom smo se podudarili u većini putovanja. Samo Bože zdravlja, pa da se plan i ostvari... A stranice programa krase i dvije pjesme pjesnika izletnika- jedna je moja. Eto, drago mi je.

- 19:00 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (22) - Isprintaj - #

Pčelo, hvala ti!

U Sremskim Karlovcima, u obiteljskoj kući i prostranom dvorištu s oko 200 košnica i stotinjak sačuvanih predmeta kojima je pčelario njegov djed, Bora Živanović je 1968. godine osnovao mali obiteljski muzej, jedinstven u našoj zemlji. Izložio je predmete koji se danas zaista rijetko mogu vidjeti i trudio se da uz zanimljivu priču o njima, zainteresirani posjetitelji osjete miris voska i propolisa iz minulih vremena. Pčelinjak, zajedno s izložbom, postao je poligon za obuku učenika, na kome su oni mogli sagledati i tradicionalan i moderan način pčelarenja. Na izložbi su im bili dostupni razni tipovi košnica i mnogi predmeti koji su se upotrebljavali prilikom rada oko pčela i pčelinjih proizvoda. I danas se tu nalazi istresaljka iz 1876. godine, parni topionik za vosak iz 1881. dimilica i dr. Najatraktivniji eksponat je svakako košnica u obliku crkve iz (1880). Ona je godinama ukrašavala veliki pčelinjak Jovana Živanovića (1814-1916) koga nazivaju ,,ocem racionalnog pčelarstva u nas ''. Mnogi eksponati, dokumenti i knjige pričaju o ovom neobičnom čovjeku koji je kroz cijeli svoj život preplitao dvije sasvim različite znanosti-filologiju i pčelarstvo. Kada mu je ustanovljena tuberkuloza, savjetovan mu je odlazak u prirodu i pčelarenje, pa je apiterapijom prvo izliječio sam sebe, a zatim dobio petnaestero djece! Započeo je s filologijom, tako što je poslije završene u Beču studirao slavistiku i još tada bio veliki pristalica Vuka Karadžića. Jovan Živanović i na polju pčelarstva postiže veoma značajne uspjehe, i kao praktičar i kao pisac. Naime, prihvativši teoriju o pčelarstvu poljskog znanstvenika Đerzona, on je ovu gospodarsku granu postavio na modernu, znanstvenu osnovu. Tako se racionalno pčelarstvo kod nas primjenjuje od osamdesetih godina 19. stoljeća, kada je on počeo pčelariti. Njegov pčelinjak 1907. broji 400 košnica ,, amerikanki '', koje je sam konstruirao. Živanovićeva košnica odigrala je revolucionarnu ulogu u prelasku s nepokretnog na pokretno saće. Napisao je i knjigu ,, Srpske pčelar '' (koja je nedavno ponovno tiskana), ,,Srpski rječnik za kovandžije '', ,,O medu '', i druga djela. Probamo med sa susamom, med s propolisom i livadski med. Kupujem med sa propolisom. (slika Lastavica)

- 07:03 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (36) - Isprintaj - #

10.04.2016., nedjelja

Kad umjetnica može sve...

Večer se prikrada Trgu Republike dok se prijatelji okupljaju oko dvije poznate glumice. Lijepa Tanja Bošković iz srca najavljuje svoju kolegicu. Kaže, da je govorila iz glave, nešto bi sigurno zaboravila reći. A Gorica Popović je izuzetna glumica, pjevačica, režiser, pisac, likovna umjetnica i maestralna kuharica. Malo nam je pričala, malo pjevala, a onda smo pogledali njenih ruku djela: vezove, kolaže, patchwork)... Zna se da na kraju ide nešto slatko, prije nego se društvo raziđe (slika Lastavica)

- 00:20 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (32) - Isprintaj - #

09.04.2016., subota

Yukata i tabi

Zaključite sami. Yukata, ono što mi Europejci mislimo da je kimono Tabi, nisu čarape, idu uz japanke Uspomena na ostrvo Miadžima, nadomak Hirošime Slatki sake karamele kutijica i tako dalje i tako dalje...

- 00:14 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (36) - Isprintaj - #

08.04.2016., petak

Četrnaesti kilometar

Na putu za Kadinjaču vidimo aerodrom Ponikve. Na njemu je u NATO agresiji 1999. bilo strašno... Među spomenicima u okolini Užica osobito se ističe memorijalni kompleks na Kadinjači (14 km zapadno od Užica). Spomenik je posvećen borcima užičkog Radničkog bataljona, Posavcima i Orašanima koji su se žrtvovali 29. novembra 1941. godine štiteći odstupnicu glavnini partizanskih snaga iz Užica ka Sandžaku. U znak sjećanja na otpor branilaca Užica, 1952. godine otkriven je Spomenik – piramida pod kojim se nalazi kosturnica u kojoj su smješteni posmrtni ostaci većine boraca izginulih na Kadinjači. U autentičnom prostoru bitke na Kadinjači idejno rješenje monumentalne spomeničke kompozicije i zgrade Spomen-doma dali su kipar Miodrag Živković i inženjer arhitekture Aleksandar Đokić iz Beograda. Kompleks ima tri cjeline: amfiteatar Užičke republike aleju radničkog bataljona i plato slobode "Rođena zemljo, jesi li znala — tu je pogin'o bataljon ceo; crvena krv je procvetala kroz snežni pokrov, hladan i beo. Noću je i to zavej'o vetar. Ipak, na jugu vojska korača: Pao je četrnaesti kilometar, al' nikad neće — Kadinjača!" Slavko Vukosavljević, "Kadinjača" U zgradi Spomen-doma smještena je stalna izložbena postavka “Radnički bataljon i borba na Kadinjači” sa preko 300 izloženih eksponata. Tu je i postavka o NATO agresiji 1999. NATO zločince nije mrzelo da na bombi napišu target! Preko padina s malinjacima još vidimo Užice pa se polako vraćamo kući (slika Lastavica)

- 16:09 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (12) - Isprintaj - #

Veza Nijagare i Đetinje

Nastavljamo šetnju Užicem. Ovo je Užička gimnazija Nikola nas vodi u podzemne tunele, gdje je za vrijeme Užičke republike radila jedina fabrika oružja u okupiranoj Europi. Obilazimo Jokanovića kuću, jednu od najstarijih zgrada u Užicu. Šetnjom do hidrocentrale „Pod gradom“. Ovaj objekat, smešten ispod užičkog Starog grada, osmislio je Đorđe Stanojević, profesor Velike škole u Beogradu, vodeći stručnjak među tadašnjim srpskim fizičarima, da bi pomogao osnivačima prve užičke tkačnice kojoj je nedostajao jeftin i siguran energetski izvor. Hidrocentrala na rijeci Đetinji u Užicu napravljena je 1900. godine i jedan je od simbola ovog grada. To je prva električna centrala podignuta po Teslinim principima polifaznih struja u Srbiji i to samo pet godina poslije podizanja iste takve na rijeci Nijagari u Americi. Lijepi restoran „Aleksandar“ čeka nas s vrhunskom uslugom i odličnim ručkom. Ovaj dio posvećujem NF. Nastavit će se... ...slika i priča Lastavica)

- 06:24 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (32) - Isprintaj - #

07.04.2016., četvrtak

Što može biti na S?

U krasnom proljetnom danu putujemo u nepoznato. Kroz orošen prozor nazirem rađanje sunca nad Avalom. Ibarskom magistralom vozi Nikola, vodi Keti. Što li nam je pripremila? Reče, nešto na S. Kava je obavezna, u tri petice Vozimo se prelijepom Ovčarsko-Kablarskom klisurom Sevojno? Samo je jedna izletnica pogodila. Kroz procvale padine i malinjake do crkve brvnare. Nastavljamo u Užice, na obalama rijeke Đetinje Vodič Nikola čeka nas pred Narodnim muzejom Užice Obilazimo bogato opremljen muzej I legat Mihaila Milovanovića, slikara i kipara (Nastavit će se... slika i priča Lastavica)

- 06:20 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (34) - Isprintaj - #

06.04.2016., srijeda

Za tren nježnog proljeća

Ne moramo mi tražiti proljeće, ono će naći nas Pored potoka kod Sevojna ...među malinjacima... ...izbija iz lišća od prethodne jeseni ...žuti se u punoj raskoši u Ovčarsko Kablarskoj klisuri... Nježna magnolija u Užicu mami zadivljene poglede Cvjetaju divlje voćke na padinama Povlena Ljubičice su zamirisale Kadinjačom Pozdravljam vas proljetno! (slika Lastavica)

- 07:24 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (34) - Isprintaj - #

05.04.2016., utorak

Rafioli, s posvetom

Pošto smo zaključili da se na duži put nose rafioli, double trouble je poželjela da nauči praviti rafiole prije nego se otisne do Japana. Možda će takvih biti još, pa evo recepta. Ima više načina, u principu se rafioli uvaljaju u kristal šećer na kraju, ali ako želite da imate kolač koji vam se neće mrviti i koji vam može trajati čak desetak dana bez hladnjaka, napravite ih ovako. Tijesto: Umutite 130 g svinjske masti sa 130 g šećera, dodajte 3 žumanjka, naribanu koru jednog limuna (ili vanili šećer s limunom), 2 vanili šećera, kašičicu ruma pa 200 ml mlakog mlijeka i 500 g mekog brašna. Umijesite masno tijesto, razvaljajte tanko, reckastim nožem sjecite kvadrate oko 10 cm, na sredinu stavite kašičicu nadjeva, presavijte preko sredine, utapkajte prstima da se polovine slijepe i sjekačem opsjecite polumjesec. Premažite ih smjesom kašike mlijeka, jednog bjelanjka i kašike šećera. Stavljajte ih u pleh namazan mašću i posut brašnom i pecite na 250 stupnjeva 10-15 minuta da ostanu skoro bijeli. Nadjev: Pomiješajte 100 g mljevenih badema, 80 g šećera, naribanu koru jednog limuna (ili vanili šećer s limunom), kašičicu ruma, 50 g čokolade u prahu i 1 jaje.

- 20:38 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (26) - Isprintaj - #

Domo arigato, Tokyo!

Tokyo leži u Tokijskom zaljevu, na srednjem dijelu istočne obale otoka Honshu, na ušću rijeke Sumida. U početku je bio maleno ribarsko selo po imenu Edo. Postao je glavni grad Japana sredinom 19. stoljeća, kada mu je ime promijenjeno iz "Edo" u "Tokyo". Prije toga, glavni grad Japana je bio Kyoto. Tokyo je glavni je i najveći grad Japana te važna luka. S preko 13 milijuna stanovnika jedan je od najmnogoljudnijih gradova na svijetu. S Yokohamom, Kawasakijem, Chibom i Saitamom čini metropolitansko područje Veliki Tokyo s populacijom od preko 35 milijuna stanovnika što ga čini najvećim metropolitanskim područjem na svijetu. Nakon katastrofalnog potresa 1923., u kojem je stradalo 700 000 kuća i poginulo oko 140 000 ljudi, počela je gradnja modernog Tokya po američkom uzoru, s prostranim ulicama i neboderima. Tokyo se dijeli na Donji (Shitamachi) i Gornji grad (Yamanote). Između tih dvaju dijelova nalazi se stara gradska jezgra. Sin se slikao ispod standardnog drveta odakle meteorološka agencija izvještava da je cvjetanje trešanja počelo u Tokiju. Većina trešanja cvjeta bijelo, kao naše, a manji dio ružičasto. Japanci radosno iščekuju tradicionalni praznik Sakura, Dan cvjetanja stabla trešnje. Za njih cvjetanje trešnje predstavlja simbol sreće, označava dolazak proljeća, ali i početak školske i fiskalne godine. Oni se okupljaju ispod stabala i uživaju sa voljenima u njihovim cvjetovima. (slikao sin)

- 06:40 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (30) - Isprintaj - #

04.04.2016., ponedjeljak

Tornjevi

Bogati smo onoliko koliko smo osmjeha posijali i koliko smo prijatelja stekli i odnjegovali. Nas dvije smo se srele tijekom specijalizacije, tada je ona bila energičnija i drčnija od mene pa je u našem specijalizantskom društvu dominirala. Kasnije se prebacila u moju branšu pa smo se počele viđati na nefrološkim sastancima, uvijek sa sličnim mišljenjima o struci. Više se ne sjećam kako je to stručno i kolegijalno druženje počelo prerastati u susrete izvan posla, ples i porodične posjete. Nekako spontano i neprimjetno. Za kratko vreme smo obje ostale bez životnih partnera i tada pojačale naša susretanja. Otada putujemo zajedno i dijelimo čari najljepših gradova. Istog ritma i istih interesovanja, nas dvije se nadopunjujemo i ne opterećujemo jedna drugu. Njen koloraturni sopran uljepšava moje promocije knjiga, a na zidu dominira slika koju mi je naslikala, jedan od njenih omiljenih motiva, tornjevi Sremskih Karlovaca. Tako je ona blizu i kad nije...

- 07:28 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (30) - Isprintaj - #

03.04.2016., nedjelja

Sayonara, Kyoto!

Kyoto (jap. ¬ý, KyMto-shi; čita se "Kjoto-ši") je grad u Japanu kojeg nastanjuje 1,5 milijuna stanovnika. Bivši carski glavni grad Japana, danas glavni grad prefekture Kyota u središtu otoka Honshua. Zajedno s gradovima Osaka i Kobe čini drugo po veličini metropolsko područje (poslije Tokijskog), Keihanshin. Nakon što je Edo promijenio ime u Tokio (što znači "Istočni glavni grad"), Kyoto je u kratkom periodu bio poznat kao Saikjo ( što znači „Zapadni glavni grad“). Kyoto, poznat i kao "grad tisuću hramova", bio je potpuno pošteđen razaranja u drugom svjetskom ratu, te se smatra najznačajnijim središtem japanske kulture, uvršten na popis svjetske baštine UNESCO-a. Značajno je sveučilišno središte, i kulturni centar svjetskog značaja. U Kyotu se nalazi oko 2.000 hramova i svetišta koje svake godine posjeti oko 30 milijuna turista. Ovo je jedna od kula na zidinama tvrđave/palače Nijo. Impresivno i jedno od glavnih svetilišta Fushimi Inari-taisha, posvećeno bogu riže, odnosno uspjeha i prosperiteta u poslovanju (pojavljuje se u filmu Sjećanja jedne gejše). (slika sin) Možda niste znali, Kyoto je zbratimljen i sa Zagrebom :) Naučit ću one koji još ne znaju da je savršena hrana za ovakvo i svako duže putovanje - rafiol. Traje bez frižidera danima, samo treba ponijeti recept, jer ga svi koje ponudite rafiolima - traže. Japanci osobito. (slika Lastavica)

- 00:03 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (44) - Isprintaj - #

02.04.2016., subota

Nestašni Amor

Samo se prijeđe Dunav i tu smo. Pančevo je tako blizu, a o njemu najmanje znam. I da nismo na kraju izleta navratili, ne bih ni sada ništa znala. Idemo u Narodni muzej Pančevo, osnovan 1923. Vodi nas kustos Damir Prašnik, izuzetno nadahnuto. Misli se da je ime Pančevo nastalo od staroslavenske riječi Pančal = močvara. Idemo kroz povijest Pančeva od starčevačke pa Vinčanske kulture preko tradicionalne sobe u vojvođanskoj kući, pa preko 19. stoljeća do djela likovne umjetnosti Lijepa čitačica Supruga Paje Jovanovića Nestašni Amor :) Najznačajnija slika je Seoba Srba, Paje Jovanovića Pregledamo gostujuću postavku o odmoru u banjama, planinama, moru. Postavka tašnica. Zanimljiv je muzej. Posjećujemo Vaznesensku crkvu pa se vraćamo u Beograd (slika Lastavica)

- 07:00 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (38) - Isprintaj - #

01.04.2016., petak

Kristalni cvijet

Davno je njena prijateljica poslala s preporukom kod mene. Trebalo je napraviti generalno medicinsko pospremanje, što smo dosta lako uradile, jer je bila vrlo disciplinirana. U suradnji pacijent- liječnik nije ni jednog trena ništa zaškripalo. Postepeno smo stigle u fazu kad smo mogle popričati i o nečem drugom, osim o medicini, i ustanovile da imamo mnogo zajedničkih tema. Pa smo se počele družiti, i konačno postigle status prijateljica. U sljedećoj fazi upoznala sam je s mojim prijateljicama s dužim stažom i obično bi se odmah s njima sprijateljila. Sad već i ne pamtimo šta nas je povezalo, nego se družimo u svim lijepim zgodama. Kad se postavilo pitanje lekture moje prve knjige, ona je odmah uskočila, veoma stručno i strogo, a baš mi je takav lektor trebao. Pa druga, treća... Njeno nasmijano lice je zaštitni znak mojih promocija knjiga. Znajući koliko volim cvijeće, u nekoj od takvih prilika donela mi je kristalni cvijet, da nikad ne uvene. Tako on cvjeta i svakim pogledom priziva njen osmijeh.

- 15:58 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (28) - Isprintaj - #

Priča jednog plakata

Prevrtljiva je politika. Nedavno su bili izbori u pokrajini Baden-Württemberg. Plakat jedne kanditatkinje ponosno se šepurio na svim stupovima u Heidelbergu. Kojotica će potvrditi. Ali na dan izbora plivao je rijekom Neckar. Ne znam da li kandidat prolazi kao plakat... otplovljava... no u politici je manje više tako... (slika Lastavica)

- 07:03 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (12) - Isprintaj - #