s3R4t0r

Tog jutra je Kemo usto, kao i svakog drugog jutra, u 5 sati. Umio se, opro zube i pojeo zdjelu Corn Flakes-a ne odstupajuci od dnevne rutine. Izaso je iz svog jednosobnog stana na 6 katu i silazeci niz stepenice (lift je opet bio u kvaru) pripalio jednu Drinu. Na drugom katu mu je komsija pozelio "Dobro Jutro" a Kemo je sutke klimnuo glavom. Izaso je iz zgrade i sjeo u vec poostarjelog Golfa dvojku dizela kojeg je jos prije rata dobio na srecki bosanske lutrije. Ispred njega je bio 2 sata dug put do Sarajeva da bi stigo na poso i onda opet 2 sata nazad po zavrsetku radnog vremena. Sve to za 300 maraka mjesecno plus topli obrok.

Cekajuci da se lampica grijaca na kontrolnoj ploci ugasi pa da moze ukresat motor Kemo progovori svoje prve rijeci tog dana: "E jebo te vaki zivot?"

Dva dana kasnije je Busovacka policija uz pomoc EUFOR-a iz rijeke Bosne izvukla crvenog golfa registriranog u Jajcu. Uzrok nesrece je nepoznat a tjelo vozaca nikad nije pronadjeno.

Sretan vam Dan Mladosti.

I onda me pitas kako to da danas nisam nista napravio!?

Zato sto ti neces pare ulozit u kompjuterski sustav koji radi a vecinu dana sam i onako proveo saljuci tvoju jebenu postu tvojim jebenim klijentima!!!

Doso brod u Split sa skoro 6 iljada mornara i pilota.



Lokalni biznisi digli cijene, banke napunile bankomate a kurve, pardon prostitutke, dosle cak iz Rusije ne bi li zaradile koju paru vise. Znam da se Splicanke kaze da ce tesko s tobom i progovorit a jos teze dat ono sto bi im htio uzet al ovo su ameri. Jenkiji iz svih 50 drzava toliko nam dragog eSADa. Neki su cak i crni a svi znamo sta kazu za crnce (Tabani im bijeli zato sto su stajali kad su ih farbali), a sigurno su i puni cash-a. (ko brod) Za 9 mjeseci cemo vidit jel ovo o splicankama istina po broju crno-bijele kovrcave djece koja ce se rodit a mozda i ranije po broju prijavljenih slucajeva STD-a. (Sexualy Transmited Diseases)

Buduci da smo svi upuceni u to kolko su ameri pametni pitam se samo hoce li iko uspjet nekom od njih prodat toranj Svetog Duje ko sto su Sarajlije prodale Begovu Dzamiju milioneru iz Texasa za olimpijskih igara 1984-e?

Osjecam se vrlo eventualno.

Ufatila me ovih dana nekakva melankolija. Najvjerojatnije prouzrokovana poslom koji je dosadan do bola.

Kako sam tako proklet pa mi sve brzo dosadi? Ne sjecam se da sam i kad sam klinac bio u igracki uzivo vise od tjedan dana. Tako i danas. U jednom trenutku nesto zelik tolko da to moram imat pa kud puklo da puklo. Kad to nesto dobijem zanimljivo mi je prva 2 - 4 tjedna i onda padne u zaborav.

Vuk dlaku mijenja al cud nikad.

Nedavno sam sreo momka sa kojim sam prije nekih 2 - 2,5 godine bio veoma dobar. Moglo bi se cak rec da smo bili prijatelji. On je jedno vrijeme bio van semlje a sad se vratio.

Zanima me jedno.

Kako se neki ljudi tolko mogu promjenit i ponasat ko da vas ni ne znaju kad se opet vidite? Nije da mi je sad nesto puno stalo do tog prijateljstva nego me zanima jel taj lik uvijek bio papak a ja to nikad nisam primjetio (Sto bi bilo porazavajuce jer ja onda stvarno nisam u stanju prosudit ljude) ili se on stvarno promjenio?

Eto ti sad. Imam jednu citateljicu i sad ja ako nesto na njen zahtjev napisem riskiram da izgubim i ovo malo integriteta koji imam po cijenu zadovoljavanja "publike".

Zasto mi svi u stvari radimo ono sto drugi od nas traze. Jel da ih usrecimo (ocito ovisi o tome kolko je to djelo veliko i bitono, a ovim niti u jednom trenutku ne aludiram na to da ja nekog usrecujem svojim sranjem ovdje), ili je u pitanju sebicnost jer se mi bolje osjecamo kad nekom mozemo priustit ono sto oni odnas traze. Postoji li uopce nesebicno djelo (dobro ili lose nije bitno)?