|
|
Pjesan o kvadru
Da kvadar,
k v a d a r,
to je bez svake šale
KVADAR.
Na balkonu se sunčam
Na balkonu se
Sunčam.
Pričvršćen za kuću moje bake,
Betonski, balkonski, balkanski,
Balkon.
Čela leti uokolo,
Pa sleti, (đava ju odnija)
Na čelo.
A cedevita je žuta,
U staklenoj čaši,
Bez slamčice,
I prije svega
Mlaka.
"Nemoj sinko, izgorićeš!"
Na balkonu se
Sunčam.
(Imotski, 2012.)
Postovi:
Otvoren prozor, glazba i tipkovnica recept su za trenutak osvrtanja.
Kao
Andreas
Nešto se izgleda pamti
Svjetionik
Balkon
srijeda, 25.06.2014.
Ti nisi odrastao niti si dijete
ako si bio odrastao, prije nego što si bio dijete.
Danas ispunjaš svoje kapacitete mirisom kiše, možda te podsjeća
na dugu i predugu prošlost kroz koju si nosio
svoju glavu –
ista je kao i danas.
Tvoje je vrijeme uvijek jednake gustoće
i prazno,
puno tvoje paučinaste duše
i svega.
Danas uočavaš prostore – poderotine ovoga zraka –
i u njima si najdjetinjiji stvor
kao što su to djeca
kad zaborave
da su djeca.
Propustio si odrasti po drugi put, propustio
djetinjstvo, nemaš svoj oblik
u koji ćeš se skriti
kao dijete ili
odrastao.
Jer davno si odrastao, a više i ne znaš
što je to dijete.
