|
|
Pjesan o kvadru
Da kvadar,
k v a d a r,
to je bez svake šale
KVADAR.
Na balkonu se sunčam
Na balkonu se
Sunčam.
Pričvršćen za kuću moje bake,
Betonski, balkonski, balkanski,
Balkon.
Čela leti uokolo,
Pa sleti, (đava ju odnija)
Na čelo.
A cedevita je žuta,
U staklenoj čaši,
Bez slamčice,
I prije svega
Mlaka.
"Nemoj sinko, izgorićeš!"
Na balkonu se
Sunčam.
(Imotski, 2012.)
Postovi:
Otvoren prozor, glazba i tipkovnica recept su za trenutak osvrtanja.
Kao
Andreas
Nešto se izgleda pamti
Svjetionik
Balkon
srijeda, 25.06.2014.
Mogu te poljubiti ako to želim,
odmah ovdje i sada.
Promisli o tome.
Nitko nije primjetio, slijep od zaborava
ili starih ustajalih čežnji
da su se uvjeti za to sami od sebe ispunili:
vrijeme je blago
kao dijete, meko i neusmjereno ,
a mi smo, također, mladi, vječni i zeleni
obavijeni mekom kožom,
slutnjom o nekoj davnoj romantici,
i oblacima.
Moja se mama brine
da me ne zavlačiš za nos,
a tata ti čestita
na uspješnom studiranju.
Mogu te poljubiti ako to želim,
mogu skinuti tvoju majicu...
Promisli o tome,
kako smo za čas prerano
odustali
od Romea i Julije -
koje je proklela opna nedostižnosti.
(Vidiš li ih, ispaćene, mrtve?
Pokazuju nam srednji prst.)
Nije li nepravedno
kako je za nas posustala
linija nespojivosti ljubavi i sreće,
a naša su blijeda lica
zalijepljena za blistavu plohu iphona
ostala bezobrazno ista.
Da, mogu te poljubiti ako to želim.
Ali hajde, otplatimo dug povijesti.
Bar u šačici naših ruku,
zavolimo ljubav koja nam se podala.
Zavolimo se.
