MALI SUNCOKRET

18.01.2015., nedjelja

NA VINCEKOVO...


Uz mnogobrojne društvene probleme, imamo i jedan možebitni problem koji se i od strane nadležnih za sektor zdravstva, i od pacijenata, a i od dežurnih medijskih pratitelja uglavnom zaobilazi, preskače ili prešućuje. Tiče se liječnika, ali ne njihovih stručnih uspjeha, ili ljudskih grešaka, ruksaka i odlazaka na edukacije, nego njihovog rada nakon zakonom predviđenog odlaska u mirovinu.

Zna li se s koliko točno godina starosti liječnik po zakonu m o r a prestati raditi!

Pričalo se dugo, bar vezano za najbližu nam obiteljsku medicinu, da je to sa napunjenih sedamdeset, pa sedamdeset i jednom, a onda se odjednom prestalo i pričati i šuškati o tom. Zanimanje medija se uglavnom svelo na stručnost, korumpiranost, aferiziranost i politiziranost istih, a zaobišlo starost i „spretnost“ u radu jednog dijela tog kadra.
Tako da o nečem znamo i previše, a o jednoj također ozbiljnoj pojavi i pacijentovom problemu, ama baš ništa. Čak kada bi vrijeme kojim čudom i stalo, i naši mlađi doktori ostali „zauvijek mladi“, živimo u vremenu u kojem nas oni sve više napuštaju i odlaze u zemlje trostruko većih plaća. Uz davno dijagnosticiranu kroničnu nestašicu medicinara, s nama zasigurno ostaju naši umirovljeni liječnici. I po potrebi se poseže za njima, neovisno o tom da li su „stari ili novi“ penzioneri.
Svaka čast svim liječnicima koji žele ili moraju raditi i nakon odlaska u mirovinu. Uz puno uvažavanje one „iskustvo zlata vrijedi“, imaju moje trajno poštovanje, a puno povjerenje, do određene starosne granice.

Jer, ako ćemo iskreno, postoje limiti za sve, i mnoga ograničenja raznih naših sposobnosti koja dolaze sa starenjem. O njima smo svi ponešto naučili, što iz nekih grana biologije i raznih knjiga, što iz vlastitog iskustva s ljudima.



Gledajući opet jutros u komad papira, tzv. licencu, nedavno obnovljenu za novih šest godina rada, velim:

„Znaš, baš i ne bih voljela imati doktora starijeg od sedamdeset godina. Ni u primarnoj, a kamoli drugim zdravstvenim zaštitama.“

„Pa, ni ja nisam presretan što je mom obiteljskom već 72. godina“, veli mi gospon doktor i ode u vinograd, podmlađivati ga.

Pa, Vincekovo je…










- 20:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (8)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (7)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (11)
Studeni 2015 (8)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (8)
Kolovoz 2015 (7)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (11)
Svibanj 2015 (12)
Travanj 2015 (9)
Ožujak 2015 (8)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (10)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (10)

Opis bloga