četvrtak, 13.07.2017.

He he benica: sićan se da se nesićan... ;-)

.... a sićan se da se ni onda nisan sića - reče gospon poduzetnik Šoić.... Neki su dani prava jebada i treba malo stati, promotriti, razmisliti, pustiti da se slegne...

jer u ponudi su razne plate, delicije i JEBENICA... što izabrati... polako.... dan se tek rodio i nije za brzat na ovoj vrućini...

Uostalom, ne da mi se čak ni zamjećivati kad zamijetim da opet nešto moram zamijetiti, a ja bih samo buljila u plavo i zeleno... nadograditi, instalirati.... tehnika je blagoslov i prokletinja teška...

I da zaključim nimalo mudro, što mi trenutno ni ne treba:

Danas radim smo za hitne slučajeve i ono što mi se da, a ne dami se uopće :-)))

Oznake: oi, fotić, jebenica

- 12:12 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 11.07.2017.

Snjeguljica u frižideru :-)

Ovo se ne smi u Pensilvaniji!!!

i:

A mi ćemo ovako:

Odoooo:

Oznake: Ljetovanje..

- 19:20 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.07.2017.

Dupini, ljubičaste smokve i ljekovito blato

Povratak

i nastavak meditacije

Nekada davno bilo je dupina u valama mojega grada. U njima su uživali stanovnici rimske vile (koja je danas skrivena pod temeljima starokršćanske crkve), pa fratri starokršćanske Sutrojice na istome mjestu, pa malo dalje fratri jednoga staroga, renesansnoga i meni jako dragoga samostana svetoga Ante... U kloštru zapneš u mir i tišinu renesanse - kako mi to danas doživljavamo, a nekada su tu nestašni fratri morali paziti na upozorenje papino - da se malo skuliraju i prestanu navečer pjevati prpošne pjesmice.
Povijesni dokumenti bilježe razno - ono što do nas stiže vrlo je prerađeno, filtrirano i često subjektivno... Ali, ako laže koza, ne laže rog, pa sjedneš i lijepo čitaš... renesansna pisma, stare riči... renesansne prijave, kredite, svađe, tuče.... tulume, predstave, poeziju i emocije, parnice i ostavštine... dupina nema, ali kao da se temeljno u ljudskim odnosima uopće nije promijenilo...
O dupinima, o Maruliću, o ljubičastim smokvama i ljekovitome blatu kojim se mazala stara Rimljanka, sutrojički fratar, moja baka, (a danas je pod betonom - blato, ne baka :-))... svejedno kada si na odmoru i možeš svako malo uskočiti u more.

Ja bih da se s moga omiljenoga samostanskoga mjesta za meditaciju vide dupini... pa , eto ih :-)

A ljubičastih smokava sve manje pa jedna stara fotka njihova... i trstika koja nestaje...

Ni prpošnih fratara više nema, ali zato ima prpošne dičice pred crikvon i od njih nemoš pratit misu... ionako ne idem u crkvu... osim kada nema nikoga... i ne molim se više... Nema više ni renesansnih tuča vijećnika - na Pjaci, pred svima, ni žena koje oće bit trudne pa pohode jedan gradski kutić... ali još ima dignutih mentalnih sablji na sve strane... I ne vidim baš neku veliku razliku u ponašanju vijećnika mojega grada nekada i sada... osim što ne znam baš ništa o vanbračnoj djeci suvremenih vijećnika i ne zanima me, a u arhivama renesansnim lipo stoji koji su naši stari selebritiji imali to što je danas falabogu normalno...

Ne znam jesu li Marulića ikada natukli, ali Držića jesu - sletio s balature tip i pribija ga šćapon ka vola u kupusu - bija mu je puno dužan jer je stalno diza kredite za učinit predstave, a nije moga vraćat. Bija je blokiran ;-) Ajmeee
Al su Držićeve komendije, koje su se odražavale često na svadbama gospara, pohodili svi gradski siromaji - svi bi se zgurali u uličice oko palače i slušali predstavu jer ništa nisu mogli vidit, al su bili žedni riči pa su se tiskali pod otvorenim prozorima bogatuna i upijali - jednom je i jedna cigla opala jednome bidniku na glavu - može i cigla uglavu za umjetnost. A što su danas svadbe?

Piiisss braders

I