Splitkarenje u po bota

Krenula puna sezona, 'zvizdan je'...

Imam još bar desetak splitskih fotki od prije četiri tjedna koje bi se (možda) mogle provući kroz ovaj serijal, ali nisam sklon guranju 'anakronizama' - fotki kojima je prestao istinski vremenski kontekst. Scene snimljene na 20° C definitivno se ne uklapaju u trenutno 'stanje stvari' pod 30-ak° C.

Pakiram se, metaforički naravno... do neke sljedeće drage prilike.

[GP]

Tako je to - kome nije dan lijep pogled na svijet može ga, svojim htijenjem, učiniti podnošljivim.
Možda.

Nekima je takav pogled bogomdan. Uzima ga se nekako "zdravo za gotovo".
I često se ne razumije njegova vrijednost. Dok se 'kotač sreće i bogomdanosti' ne okrene...

[GP]

Ako je suditi po starim fotografijama Splita, cijela Riva ispred Dioklecijanove palače nastala je nadosipavanjem stijenjem i de facto 'otimanjem mora'. Danas se o tome više uopće ne razmišlja, nego se Riva prihvaća kao prirodan, logičan dodir mora i Grada.

Kad za koju godinu na ukopanim pilonima u moru ispod Katalinića briga nastane neka nova ploha, hoće li i dalje brig biti, kako kaže prospekt, "(...) omiljeno okupljalište mladih, posebno zaljubljenih (...)".

[GP]

Ali i oni, svejedno, ne mogu odoliti izazovima i puno konkretnijih 'tehnologija'.

[GP]

A možda sam samo nepravedan prema mla(d)cu koji je upravo nakanio snimiti najbolju prekurenu silhuetu svog društvanca tokom njihovog razigranog splitskog ljetovanja.

Katkada iz 'grešaka' ispadnu prava čuda...

[GP]

Prije se Marjan u nacionalnoj svijesti prigrlio kao prirodni dragulj grada te je sva sila pametno postavljenih vidilica išla na ruku ljudima željnih širokih, neometenih horizonata, što brdovitih, što morskih.

Pa se onda mic-po-mic dodavalo malo ovdje, malo ondje...

[GP]