"jedna prosta, prosta. "

negdje oko osmice,
dan počne skidati bijele bluze,
oblači noć na sebe
kroz suze i histeriju.
oko devetke, dan umiruju
zvijezde i mjesec.

ljudi.
ljudi se mijenjaju negdje oko osmice.
kad dan oblači noć,
oni se mijenjaju.
svakodnevno,
kroz smijeh se pretvaraju.
nikad ne umiruju.

zašto to već nisi naučila ?

!

<< Arhiva >>