11.12.2009., petak
Ona je kriva!
- Moraš me upoznati. Moraš... - rekao sam joj.
- A daj Johnny... Pa cura je starija barem dvije godine. - odgovorila mi je Hanna.
- ...i onaj Francuz sa kojime sam te upoznao je bio stariji zar ne?! - uzvratio sam joj.
- Da, istina. - ustala se - ali popodne, jer sada moram na ručak.
- Držim te za riječ. - ostao sam se sunčati, a Hanna je otišla na ručak.
Par metara dalje ona je solirala i čitala knjigu.
Luna, tada maturantica, zavidnog izgleda i količine znanja koje je već tada posjedovala.
To ljeto, ljeto između osmog razreda i prvog srednje, je sve započelo. U meni je uspjela probuditi i pokazati mi sve čari "ljubavi na jednu noć". U sedam dana i noći. Na samom kraju ljeta. Kada obično prepričavamo i rezimiramo dva mjeseca koja su prošla, kao i uvijek, prebrzo.
- Ajde, idemo ispiti ovo i onda na plažu sa Hannom i ostatkom. - rekla je Luna.
Ispili smo. Na eks ostatak pive u krigli i otišli prema plaži gdje su Hanna i ostatak društva bili. Na njezino inzistiranje smo sjeli popiti dvije pive prije nego odemo do plaže. Spontano, putem joj je sinula ideja.
- O, pa evo vas. Zadržali ste se nešto... - komentirao je John.
- Nije ništa bilo ako na to misliš. - diskretno sam mu rekao.
- Evo vam ovo. - Luna izvadila je boce i stavila ih na zidić.
Večer je odmicala, svi smo se međusobno družili i razgovarali. U jednom trenutku je Luna predložila noćno kupanje. Složili smo se, bez razmišljanja.
Plaža na kojoj smo bili nije bila ona na kojoj se inače kupamo. Ova je bila izolirana; pješčana, te je plićak sezao u dubinu. Nije bilo rasvjete, samo mjesec i mrak oko nas. Luna je prva ušla, sa jednom od boca, a ja odmah za njom. Potom Hanna, John i ostali...
Stajali smo u vodi do koljena, gledali se i izmjenjivali bocu. U pozadini su se ostali zafrkavali.
- Ajmo se hrvati... - bacila je bocu i skočila na mene.
Hrvali smo se. Dodirivali. Gnjurili se. Bili smo blizu poljupca. Izazivala me. A, onda je dala prijedlog da odemo na "našu" plažu. Prošetali smo u donjem rublju, sa ostalim stvarima u rukama, kroz mjesto. Bilo je već gluho doba noći. Pustoš i tišina svugdje.
Prije ulaska u plićak se skinula. Potpuno. I zaplivala je. Slijedio sam ju i, negdje u dubini, poljubila me.
Večeri koje su uslijedile provodili smo, uglavnom, nasamo. Jedne večeri smo skroz pokisli i ostali zatočeni na Hanninoj terasi gdje smo se sakrili, pošto je ona taj dan otišla nazad u Velegrad. Jedne večeri smo ležali u luci, u brodu, gledali u nebo i pričali do jutra. Drugu večer smo proveli kod mene, pošto mojih nije bilo, sa dijelom ekipe koja je još ostala, a kasnije je prespavala kod mene.
Naučila me koječemu. Od spontanosti, zabave, ljubljenja, izazivanja, flertanja,... Čak sam se znao osjećati i "glupo" pored nje, obzirom na teme koje je pokretala i šaroliko znanje koje je posjedovala. Ali, pritom je i oslobodila u meni ono što nisam mogao/znao kontrolirati, ono što tek odnedavno kontroliram. I pokazala mi je sve čari "ljubavi na jednu noć". Ljubavi bez obveze. Bez očekivanja dan poslije.
I sada, danas, znam da je ona "kriva". Da nisam upoznao Lunu vjerojatno bi sve bilo drugačije. Ona me na tom planu oslobodila, pokrenula u meni "ono nešto" što je uvijek iznova tražilo nova iskustva, a "to nešto" prije nje uopće nisam osjećao.
Čuli smo se poslije ljeta. Sa školom sam bio u njezinom gradu. Javio sam joj se. I vidjeli smo se. Proveo sam jednu večer u njezinom stanu. Kasnije, kada je došla studirati u Velegrad, mi se javila nekoliko puta. Nismo se vidjeli. Zapravo i ne znam zašto...
Kao da je učenik "prerastao" učitelja.
|
- 14:46 - Reci! (5) - Recikliraj! -
#
|
