Iskustvo me uči da poslovica "Koliko para - toliko muzike" mora biti zadovoljena da bi se išta postiglo.
Radio sam neke vrlo, vrlo grube računice. Prema njima ispada da bi za pokretanje blog-novina (ako bi svi elementi bili uštimani,) s velikom izvjesnošću na uspjeh, trebalo oko 200.000 eura. Rizična i nategnuta konstrukcija zahtijevala bi 100.000 eura. U to nisu uračunati troškovi potrebnih prostorija, namještaja, kompjutorske opreme i slični. Kako doći do tih novaca?
mogućnost 1
BLOGERSKO DIONIČARSKO DRUŠTVO
400 blogera osnuje dioničko društvo. Svaki uloži 500 eura. Neki od njih možda ulože i 1000 ili 1500, pa je možda potrebno i stotinjak ulagača manje. Tako prikupljena sredstva omogućuju da je novina stvarno slobodna, nezavisna od bilo čijeg utjecaja. profit nije cilj nego sredstvo koje omogućuje da projekt uspije. Nastoji se da se projekt održi što duže, ali se ne živi u iluzijama da će trajati vječno. Kada bi opstao svega pet godina ostavio bi trajan trag na našu sredinu, a kada bi kroz tih pet godina vratio ulagačima samo peterostruko, (a vjerujem da bi u slučaju uspjeha povratio i više,) nitko se ne bi imao prava žaliti. Kako profit nije cilj, redakcija (marketing) bi mogli odbiti svaku reklamu koja promovira nešto s čim se blogerska zajednica ne slaže, čime bi ostatak reklama dobio na uvjerljivosti, pa time i na cijeni. Projekt izveden na taj način pokazao bi i blogersku ekonomsku snagu.
mogućnost 2
KOMBINIRANO DIONIČARSKO DRUŠTVO
Projekt blog-novine možda privuče i ulagače koji u tome vide naprosto mogućnost dobrog ulaganja. Ako se pojavi svega jedan sa ulaganjem od 20.000 eura, potrebno je 39 blogera manje. Pri tome se pazi da kontrolni paket dionica zauvijek ostane u rukama blogera-malih ulagača.
mogućnost 3
JEDAN ULAGAČU ovom našem društvu postoje brojni tipovi kojima 200.000 eura ustvari nije nikakva značajna suma i koji bi to mogli uložiti radi zabave, ni ne osjetivši, a dobar dio njih čak nisi nisu nikakvu negativci, dapače! Postoje velike kompanije kojima bi takav iznos bio nezamjetljiva mrvica u godišnjoj stavci za reklamu. Ono što bi u svakom slučaju trebalo osigurati ugovorom je potpuna samostalnost redakcije, a ulagače se eventualno osigura samo savjetodavna uloga, a bilo bi još bolje da se odrekne i nje.
mogućnost 4
PRONAĆI IZDAVAČA
Možda bi netko od postojećih izdavača bio zainteresiran preuzeti projekt pod svoje okrilje. Recimo, primjera radi, da je riječ o izdavaču poput "Novog lista". Da osnažimo pregovaračke pozicije, tokom pregovora bi mogli primijeniti metodu izloženu na Babl-blogu u postu od 14.svibnja "Privlačenje pažnje". Navijestimo drugoj strani da će mu u srijedu prodaja jednog izdanja značajno opasti, a u četvrtak značajno porasti… Time bi pokazali svoju društvenu snagu.
Postoji još nekoliko načina koje imam na umu, ali radije bih da se netko od vas prisjeti još kojega. (Pljačke banaka i slično ne dolaze u obzir, a traženje zlata na obroncima Papuka, organiziranje blogerskih call-gerla, slično i srodno neće se računati kao ozbiljni prijedlozi.)
Da se našalim za kraj... "Ideje naše - gorivo vaše!"
