U jednom trenutku razmišljanja o ideji blog-novina odlučio sam izvesti pokus. Imao sam vremena, bio sam kod kuće, sjedio za kompjuterom… Zanimalo me kako bi izgledao rad urednika takvih novina i da li bi urednik uspio sakupiti dovoljno kvalitetnih materijala.
Odlučio sam kakve materijale sakupljati:
1) kvalitetne - one koji su sami za sebe dobri, zanimljivi, dobro napisani
2) raznovrsne - tako svi odabrani materijali pružaju što širu, što potpuniju sliku svijeta i što raznovrsnije poglede na život
3) poticajne - one koje uspijevaju potaknuti što sadržajniju, što zanimljiviju diskusiju - zajedno sa komentarima
4) ne starije od sedmicu dana
5) testove, fotografije, crteže…
6) postove koji istovremeno na različite načine, s različitom argumentacijom, govore o istim pitanjima koja su u nekom trenu pobudila opću pozornost i brojne reakcije.
Na raspolaganju mi je bilo nekoliko metoda pretraživanja ogromne množine blogova. Bez prevelikog razmišljanja krenuo sam prvom koja mi je pala na pamet: počeo sam otvarati blogove s vlastitog popisa favorita, a zatim redom provjeravati njihove preporuke, što me je povremeno navelo da redom provjeravam i preporuke nekih od tih preporučenih koji su mi se posebno svidjeli. Moram priznati da čak i nisam bio dosljedan, pa sam povremeno rabio i neke druge načine pretraživanja. Uglavnom, radio sam to dva dana po sedam sati, koliko bi iznosilo pristojno radno vrijeme prosječnog urednika koji radi u normalnim okolnostima. (Molim vas, nemojte me uvlačiti u raspravu što bi to značilo "u normalnim okolnostima" u novinarstvu.)
Nakon dva dana imao sam količinski otprilike deset puta više zadovoljavajućeg materijala nego što bi mi trebalo da popunim jedan broj blog-novina (zavisno da li bi novina imala 36, 48 ili 54 stranice). Blogeri, kvalitetniji ste nego što i sami mislite!
Nakon toga sam u još nekoliko navrata na druge načine provjerio isto i danas sam uvjeren u nešto što bi mnogima moglo zvučati šokantno i nevjerojatno: spontani priljev kvalitetnog materijala na blogove je dovoljan da se pokrene i dnevna novina! Međutim, ne vjerujem da je apsorpciona moć publike takva da bi mogla svakodnevno prihvatiti takvo glasilo. Zato mi je procjena da bi optimalan ritam izlaženja bio sedmično, znači - tjednik, što bi dozvoljavalo da se među izdvojenim materijalima napravi i dodatna selekcija i time podigne prosjek konačno izbranih priloga.
Pitanje ima li u blogosferi dovoljno kvalitetnih materijala ne rješava se teoretiziranjem i osobnim procjenama. Konju treba prebrojiti zube! Ja sam prebrojao. Ima! A blogosfera raste!
******************************
Kako bi dalje izgledao rad urednika u blog-novinama?
1) Nakon što naiđe na prilog koji smatra vrijednim, urednik bi trebao provjeriti je li prilog zaštićen Creative Commons licencom ili Copyrightom. U oba slučaja obavijestio bi autora, bilo kroz komentare ispod posta, bilo preko e-maila ako je dostupna adresa, da bi želio preuzeti njegov post sa bloga za blog-novine, te zamolio da se javi zbog daljnjih dogovora. (Uvjeren sam da bi 95% blogera pristalo na suradnju.)
2) Ako smatra da je tekst potrebno doraditi ili modificirati za tiskano izdanje, urednik bi poslao konkretne primjedbe i zamolio autora da to sam napravi u što bržem roku.
3) Ako ocijeni da je tekst potrebno jezično popraviti, autoru bi poslao tekst s vidljivo naznačenim popravcima i upitom sa kojima od njih je suglasan.
4) U komunikaciji bi raspravili i kakvom ili kojom ilustracijom popratiti tekst.
5) Ako desetak, dvadesetak ili više blogera istovremeno obradi istu temu, urednik bi na osnovu toga mogao napraviti autorski sintetski tekst, slobodno koristeći citate iz razmatranih postova ili naručiti takav tekst.
6) Urednik bi mogao naručiti ili dogovoriti tekstove za koje smatra da su potrebni u broju, ali ih ne može pronaći među dostupnim blogovima.
7) Smatram da komentari ispod postova ne mogu uživati posebnu autorsku zaštitu veću od grafita po uličnim zidovima koje svatko može pročitati i citirati, iako bi se to još trebalo raspraviti da postane svima nedvojbeno. Komentari bi se slobodno preuzimali, a eventualne popravke bi bile što minimalnije i išle samo do mjere koja ne iskrivljuje suštinu, karakter i stil komentara.
8) Organizacija redakcije riješila bi pitanja urednika po rubrikama, gostujućih urednika, ulogu lektora i grafičkih dizajnera.
******************************
Oprostite na rogobatnosti ovog teksta, greškama i nepreciznostima koje mora da su mi se provukle. Pisan je između tri i četiri sata ujutro. U normalnim okolnostima smatrao bih ga tek grubom verzijom, razrađenom skicom teksta, ali nakupilo se toliko pitanja da nemam izgleda odgovoriti na sve, pa pokušavam što hitnije odgovoriti na što više pitanja istovremeno.
