Happy New Year..or not...
Hmm,eh da,neću izbrisati blog,samo san se malo šalila,što je da je,boli me i ako je jadan barem nešto pišem i u kontaktu san s nekim ljudima s kojima inače ne bih bila.Ugl.evo..sutra je Stara godina,tojest doček Nove godine...hmmm e da ja iman 3 opcije di bih mogla ići.Kauč,kauč ili gle čuda-kauč!
Dobro,malo pretjerujem,al opcije su mi stvarno jadne,to van je ovako:u kvartu s ekipom,s obitelji kod prijatelja,sama doma na kauču.Najviše mi se sviđa opcija koja nije tu a to je da iden na jedan tulum,al eto,neće mi mater i ćaća dati pa onda..zapravo ih i ne krivin pa čoviče iman tek 13 godina...je da i ljudi mojih godina idu na tulume,al eto...inače san u ovakvim situacijama ljuta,ali sad nisan..baš čudna,al kao da ih razumijem iako mislim da nebi bia ni smak svita da me puste...ma nema veze...glavno da ima na Novu godinu super filmova a i CSI večer je tako da mi neče biti dosadno.
Ugl.bit će vrimena,a zapravo mi toliko i nije stalo jer san ionako cili ovaj tjedan bila po nekakvim ˝tulumima˝tako da...ma boli me..a ako mi baš bude dosadno mogla bi se ja iskrast,jer ionako nikog neće bit doma pa neće ni skužit hehe!Al ovo em stvarno iznenađuje.Mislim to što mi nije stalo.Baš čudno.Obično kad me ne puste negdi,onda se ponašam kao razmaženo derište i jako san živčana,mrzovoljna vamo tamo,al sad nisan.Odrastam,lol
.
Ugl.u novoj godini želim:
-lijepo se zabaviti na skijanju(teško moguće,al ipak moguće!
)
-odljubiti se od xxxxx
-naučiti svirati gitaru(oh jeah!puki snovi,lol)
-natirati se da crtan jer kad krene...
-ne zaboraviti picati slušni test(ja i Becky picat s glazbenog,lol
)
-poći s 5.0(ambiciozno dijete štoš
)
-zabiti jednom liku šaku u glavu(nećemo objavljivati ime
)
-štediti i kupiti biciklu(je ja mislim da ću uspit
)
-ne slaviti rođendan(ove godine je previše izmaklo kontroli
)
-skinuti gornji aparatić(a ovo će se valjda ostvariti
)
-otići napokon ponovno u Beč
-da Stella i xxxxxxx budu zajedno!
-puno koncerata poput ovogodišnjeg Tonija
-upisati se na neki sport(otkad ne iden na tenis uljenila san se...
)
-hmmm,da mi se sve već navedeno ispuni!
Ugl. svima vam želim sretnu novu 2007.godinu,da u njoj doživite puno sreće,veselja,zabave,ludovanja,sprdancija,tuluma,plesa,smijeha,steknete puno novih prijatelja,provedete puno lijepih trenutaka,budete zdravi,budete bez problema,i najvažnije-budete sretno zaljubljeni(naglasak na SRETNO jer nesretno SUCKS!),i sve što ide uz to...
I riješite obavezno ovaj test i nemojte lagati!Stvarno je dobar!Klikni ovdje!
Ode moja bicikla....al dolaze praznici!
Evo mene opet.yessss,počinju praznici!Ajme jedva čekam!2 tjedna ljenčarenja i onda treći tjedan skijanje!yesssss!Wohoooo!
Al najvažnije da nema škole!Hehe...istrošila sna sad svu lovu na darove,sad moran postiti neko vrime da bi malo skupila love od marende:)Mislim stvarno,ovoliko trošenje nije u duhu kršćanske vjere...to se triba malo zapitati.........................................................................................................................................(to van je da se zapitate)
Žuna mi je napokon vratila moj mp3,nakon 4 miseca koja je proveo kod nje,bravo Žuno za tebe,sve pohvale,bwahahaha,ma nema veze,jedino neznan kako sna preživjela bez njega ;)... U mom životu ništa novo...opet nema edukativnih posteva,baš volim pričat ovako o svom životu,osijećam se koda nekog to zanima!Vrlo lijep osijećaj!Sad oćekujem u komentarima odmah,mene zanima,mene zanima,jasno?!lol,ne slušajte mene,poludih totalno...Bole me noge,ubile me marte...šmrc...uvik neman čistih debelih čarapa kad mi tribaju nego neke tankei onda me marte ubiju...hehe,al zato ja ubijem nekog njima,lol!Ajme ukrali mi biciklu jučer
....šmrc...išla ja na generalnu u školu(danas u 6 nam je priredba),i kako sam kasnila otišla biciklčom i nisan misla di ću je ostaviti.Ug.ostavih aj nju iza škole ka neće je valjda niko ukrasti tamo izlaze profesori na taj izlaz,neće se valjda baš meni to dogoditi..al jebiga,događa se...iden ja doma odlazim po svoju biciklu a nje nema!Da ste vidili izraz na mom licu!I tako,neka mi je kad ja glupača jedna ostavljam svoje svari okolo,grrr,ljutim se na samu sebe!I tako vaša Maša ostala bez svoj jedinog prijevoznog sredstva.Uf što sam sve proživila s tom biciklom.Samnom je od prije 5 godina!Ovo lito svi su se vozili na njoj..nas 4 bi stalo na nju...a kako bi se samo satrali u žbunjeol...jackass...kmeee,biciklo moja di si?!!!Šmrc...što je najgore nema meni nova šparaj mašo sama,je a meni čim novci dođu u ruke odma nestanu istog trena cccc....
Ugl.jedva čekam praznike!Mislim praktički su danas već započeli samo sutra po knjižice,juhuuuuuuu!Uuuu jedva čekam skijati,i spavati do podne i,i,i,i,raditi što oću i ne ići u školu i učiti!Ah što volim praznike......
Uživila san se u par pisama u posljednje vrime pa onda,evo neki spotovi,whatever...
Pozdrav:Teljici,Domi,Myi,Nini,Marti,Beki,Ani,Ani M.,Kiki,Tiani,Klari,Heleni,Žuni,Damiri,Lampi,Maci,Anti,Brunu,
Klari,Evelyn,Ivani,Martini,Luci,Josipu,svim msn-ovcima,blogerima i onima koje sam zaboravila!
Nema edukacije ovog puta...
Pisah ovaj post dobrih uru vrimena,a onda kad sam pritisla na ˝objavi˝ naš me je dragi Blog ibacia!
Nije tu bilo nekih posebnih misli ali je meni uru vrimena života otišla u zrak!
Grrrrrr,poludit ću!Ugl.prosjek ocjena mi je 4.9,jedino mi je glazbeni 4,e da,smijte se slobodno...No ja san zadovoljna,nema veze za glazbeni...sutra stella i dome spavaju kod mene!Uuuu što će biti dobro!
E da...nego,hvaja,hvaja,Klara na daru,hvaja,hvaja,jubim te!
Malo san razmišljala i shvatila da će mi zapravo faliti moj razred.
Jako.Jako,jako.Pa makar i Jure koji sve izdaje i Joso koji uvik nešto pali i uništava i provaljuje,ma zapravo on će mi bit jedan od onih koji će mi najviše falit!I Mya,moja pametnica,koja uvik sve zna,i Marta,moj miško sraćko,lol,sa svojim brbljanjem,i Beka sa svojom tvrdoglavošću i grubošću,i Steja,i Dome,my best friends,i Lampa sa svojim perverznim provalama,i Maca,jedan od najboljih prijatelja,i Ante,koji mi je ka brat(e da Ante lol),Bruno,sa svojim sprdancijama koji me uvik nasmijava(Mya čitaj Zdenček,),i Nina sa vječnim ljubavnim problemima,zbarivanjem i ˝kopiranjem˝(),i Ana,moj svakodnevni ocjenjivački sud,koja me drži na Zemlji i svaki mi dan ubija u pojam(),ah ma svi će mi nedostajati!
Pa evo vam sad malo slikica:
Ekipa iz raz.posli neke predstave:
(gornji red,s lijeva na desno-Ines,Marta,Mia,Beka,Nina i pola Ane,donji red,s lijeva na desno-Marina,pa ja.Slikala ja mislim Mya)
Dome i Steja,Steja je ova pinki girl(neću ti ono nikad zaboraviti,he,he)
Steja(ona van je guma,more još duplo više nogu digniti,fenomen!
)
I za kraj,ja i Tea na Josipovom rođendanu prije dva miseca!
E da,i,neman ideja za postove,pa mi svoje ideje ostavljajte u komentarima,pozz´n´kiss svima!
Manga!...(za sve neznalice koji se u ovom trenu smiju)
Tekst napisan po ovim izvorima:"Mala škola mange i anime" Nebojše Radića, "Razumijevanje mange", Scotta McClouda, eseja "Američka manga", Carla Gustava Horna i "Japanska manga", Torrena Smitha.
Upitate li prosječnu obrazovanu osobu koja tu i tamo pogleda ponekoji film, uzme katkada knjigu u ruke ili čak strip, što je manga i anime, najvjerojatnije je da ćete naići na staklast pogled totalnog nerazumijevanja, nalik šećernoj glazuri Ledo torte. Manga, za sve one čiji pogled trenutno stakli kao navedena torta, jedan je od japanskih izraza za slikopisnu pripovijest, narodski rečeno, strip.
Anime, za razliku od mange koja barem djelomično korespondira s nama poznatim terminom stripa (iako je u stvari puno više i šire od nama poznate ideje o stripu), nema odgovarajućeg pandana u zapadnoj zabavnoj industriji. Najgrublje objašnjenje pojma anime bi bilo da se radi o animiranim filmovima. No, dok u zapadnom svijetu animirani film postoji samo kao ogranak filmske industrije, a koji se opet uglavnom dijeli na dječje-zabavnu produkciju namjenjenu zabavi kao i "umjetničko-eksperimentalni" crtani film, anime u Japanu predstavljaju sasvim zasebnu filmsku industriju koja egzistira nezavisno od proizvođača i gledatelja orijentiranih na igranih film. Tematski i sadržajno, pa i realizacijski, anime gotovo da i nemaju drugih dodirnih točaka s nama poznatim crtićima.
Rase i narodi koji nisu opterećeni tisućama starom idejom o "riječi" kao vrhunskom interpretatoru ili tumaču realnog, imaginarnog ili duhovnog, znatno su otvoreniji prema vizualnom pristupu i drukčije prihvaćaju likovni (pa i strip i filmski) medij. Otuda se, posebno u Japanaca kojima je i pisana riječ kanji istovremeno i likovni izraz, razvio sasvim otvoren pristup stripu i animiranom filmu. Dok se zapadni svijet i kršćanstvo uglavnom "vrti" oko pisane riječi, istočnjaci poimaju svijet otvorenije i kompleksnije. "Racionalni" zapadnjački um strogo će procijeniti da pisana riječ vrijednosno nadilazi slikovni izraz, objašnjavajući to činjenicom da dijete koje ne zna čitati prvo gleda slike, a kada nauči sricati slova "napreduje" prema složenijem literarnom izrazu.
Tu su zabludu zdušno podržavali i zapadnjački stvaratelji, možda najviše zbog svoje nesposobnosti a nerijetko i zbog puke lijenosti. Kako, naime, za pisanje ne treba više od kakve takve pismenosti, maštovitosti i ponekad nešto talenta, pragmatičan je zapadni "stvaratelj" lukavo zaključio kako je to znatno manje naporno od razvijanja i usavršavanja još jednog, ovoga puta doista složenog, likovnog dara. Na taj su način u stranu odgurnuli onaj dio likovno nadarenih te sva znanja i skupove informacija orijentirali na knjige i pisani izraz. To se posebno negativno odrazilo na strip kao likovni izričaj, jer su ga "ozbiljni umjetnici" uvijek mogli s lakoćom kategorizirati kao dječji (znači i neodrastao) medij. Strip stvaratelji, i sami indoktrinirani u tom zapadnjačkom duhu, sve do osamdesetih godina prešutno su pristajali na takvu getoizaciju.
Strogo japansko društvo, kastinska podjela i elitistički pristup pismenosti, zanimljivo je, pokazalo se i tu, kao i na mnogim drugim poljima, zapravo puno demokratičnijim i otvorenijim od zapadnjačkog. Oni, naime, nikada nisu pravili takvu "vrijednosnu" podjelu umjetničkog izraza, omogućivši tako likovnim umjetnicima ravnopravnu mogućnost da se razvijaju, pa makar oni bili i nepismeni.
Izraz manga kreirao je Hokusai, japanski grafički umjetnik koji je svoje slike izrađivao tehnikom tiskanja iz izrezbarenih drvenih blokova (matrica). Ta tehnika pomalo nalikuje na našu uporabu štambilja ili pečata. U drveni se blok ili ploču urezuje "negativ" crteža koji se potom namoči u tintu i otisne na rižinom papiru gdje ostavlja "pozitiv" trag. Tim su se načinom originali mogli umnažati mnogo prije negoli je izumljena tiskarska preša. Hokusai je mangom nazivao svoje karikaturalne portrete ljudi. Zanimljivo je još da je sam izraz manga stvoren iz dva kineska, a ne japanska znaka.
No to nije sve. Čak i tisuću godina prije Hokusaija japanski su umjetnici na papiru nizali smisleno i sadržajno povezane crteže i tekstove pričajući njima priču. Krajem 18. stoljeća japanski su gradski trgovci razvili vlastiti medij nalik na mangu. Kibyoshi tehnikom tiskali su knjižice "žutih naslovnica". To su bile slikovnice, koje su kombinirajući likovnu tehniku slikanja kistom i dodatnim tekstom predstavljali ugodnu zabavu odraslima, sa širokim rasponom tema (od humora preko drame, fantazije, erotike ..) Međutim, dolaskom zapadnjačkih utjecaja i tiskarske tehnike u 19. stoljeću, kibyoshi je bio zamijenjen hibridom domaćeg stila i zapadnog karikaturalizma.
Svom srećom, japanski su autori već u prvoj polovici 20. stoljeća vratili integralnost svog izraza, a nakon drugog svjetkog rata manga i anime su krenuli svojim putevima nezavisno od zapadnjačkih stavova. Posebnu ulogu u razvoju oba izraza odigrao je Osamu Tezuka,a glavna mu je zasluga ponajprije to što je relativno statično "kazališno" manga kadriranje potpuno izmijenio i revitalizirao uprabom filmskih tehnika kadriranja i montaže, uvođenjem krupnog plana, kao i specifično japansko "slow motion" (polagano) dočaravanje pokreta kroz nekoliko stranica. Tematski, Tezuka se otrgnuo klišejima sretnih završetaka i filozofiji da dobri momci uvijek pobijeđuju (happy ending & good guys always win). On ističe da su mu za takvu revoluciju nadahnuće bili filmovi njemačkih ekspresionista.
Tradicionalno, manga se ponajprije izdaje u obliku magazina, koji izgledaju poput robusnih antologija stripa (primjerak sadržava oko 350 stranica, otprilike) te s 15 do 35 strip pripovijetki po broju, a također i u savršeno dotjeranim luksuznim izdanjima od preko 1000 stranica. Stripovi su obično vrlo povoljne cijene, koštaju negdje između 230 i 500 yena (od $2,15 do $4,70), što ovisi o broju stranica sveske i o periodu izlaženja (tjedni, dvotjedni ili mjesečni ritam). U Japanu se manga može naći gotovo svugdje, od običnih trgovina do kioska u podzemnim željeznicama. Stripovi su u većini slučajeva crno-bijeli. Ponekad, možda, kakav serijal može započeti i s nekoliko stranica u punoj boji (uvertira). Kratki, komični stripovi (koji se popularno nazivaju yon-kuna) također su vrlo cijenjeni i mnogi ih magazini donose u obliku posebnih stranica, strip dodataka.
Premda se i u Japanu stripovi katkada gledaju s dozom prezira ("Ma to je za djecu" ..) ipak je općeniti pogled kudikamo ozbiljniji negoli u drugim krajevima svijeta, gdje su stripovi odbačeni i prezreni kao "hrana za polupismene". Možda najjednostavniji način shvaćanja manginog mjesta u japanskoj kulturi i izdavačkoj industriji jest pojmiti je kao sasvim zaseban i samosvjestan medij. Stripovi u Americi su, uglavnom, poprišta međusobnog klepanja najrazličitijih kostimiranih superjunaka. Nasuprot tome, u Japanu je umjetnički izražaj mange usmjeren ka svakom aspektu života, počev od drame, preko humora do naobrazbe (tako je recimo izdan čak i "Manga vodič za predviđanje troškova izgradnje kanalizacijskog sustava"). Dakle, kakvu god osobnu zanimaciju imali, sasvim je vjerojatno da ćete pronaći mangu baš po vašem ukusu i mjeri.
Umjetnički standardi mange su daleko skromniji i manje zahtjevni nego što je to slučaj u stripu u ostalim krajevima svijeta. Najveća pažnja u mangi se poklanja priči, koja je nositelj cijelog stripa. Ako umjetnik zadovoljava sami minimum potrebnih izražajnih sposobnosti (odnosno da ima zgodan stil), bit će prihvaćen -- naravno, sve dok su mu priče dobre. Postoji tako vrlo popularna vrsta yon-kome koju obično crtaju nezadovoljni činovnici i uredski radnici, dakle, sasvim obični muškarci i žene. Crtački stil im je nevjerojatno jednostavan i može ga usavršiti apsolutno svatko s par mjeseci vježbe. No ti su stripovi cijenjeni zbog humora i svoje unutarnje pronicljivosti, a ne zbog umjetničkog i tehničkog savršenstva. U ovom se slučaju manga može usporediti s američkim novinskim stripovima gdje su vrlo talentirani humoristi s vrlo jednostavnom crtačkom tehnikom požnjeli veliki uspjeh (Gary Larson i njegov "Far Side" ili Cathy Guisewite sa svojom "Cathy").
Prije nekih pet, šest godina manga izdavači, i izdavači erotske mange naročito, bili su neugodno ošamareni. No prije toga, ovu vrst stripova predstavljali su uglavnom niskotiražni magazini u izdanjima malenih kompanija i jedva su se mogli naći van specijaliziranih dućana. No tijekom vremena sve više golotinje i vrlo izravnih "osjetljivih" scena počelo se pojavljivati i u mainstream magazinima. Rezultat je bio sljedeći: gotovo svi izdavači su dobili ukor, no mač glasa morala je posebno pao na Shogukana, čiji je dvotjednik Young Sunday u to vrijeme objavljivao za japansko društvo nemoralni strip Angel. Od tada, mnogi izdavači takvu vrst strip materijala tiskaju potajno a oni najmanji izdavači su zbog žestokog protivljenja javnosti jednostavno nestali.
Gledajući danas, put mangine budućnosti zbilja je posut ružama jer ona uvelike ima utjecaja na zapadni svijet i mnogo šire. Iako je manga u Americi prije svega zaokupljena priuštiti nam zabavu prepunu adrenalina, njeno će prihvaćanje biti zaokruženo tek kad se zapadni ljudi cjelovitije zaokupe pitanjima vlastitog svakodnevnog života.
Eto,to bi bilo to.Nadam se da ste svi pročitali post,jer sam namjerno izabrala ovu temu,da mi se neki ljudi malo obrazovali i naučili nešto o stvarima prije nego im se počnu rugati.Toliko od mene za sada,pozz´n´kiss svima!
Ne odustajem ja lako,da,da...
E da!Nećete se mene tako lako riješiti!Stari blog šteka,pa evo onda novi!Hmmm,samo se nadam da će s ovim sve biti u redu...ovako,sad će tribat malo vrimena da ja ovo misto dovedem u red,slike,linkovi,glazba itd,al nema veze,samo imajte strpljenja.Pa evo da započnem s mojim prvim postom na ovoj adresi,na koji me potaknuo moj zadatak za sat vjeronauka.
Abortus-ubijanje ili?
E da,abortus iliti pobačaj je naziv za željeni prekid trudnoće koji se događa ubijanjem embrija ili fetusa.Razlikuje se spontani abortus-uzrokovan bolešću,ozljedom ili nekim drugim prirodnim razlozima,i to je neželjeni prekid trudnoće,od umjetnog abortusa,odnosno onog izvedenog kirurškim postupcima.
1970-ih, pod uticajem feminizma, abortus se počeo legalizirati. To je s vremenom izazvalo oštru debatu između zagovornika i protivnika prava na abortus, pri čemu protivnici drže kako je embrij, odnosno fetus, ljudsko biće koje ima pravo na život. Protivnici prava na abortus, među kojima se nalazi Katolička crkva, u nekim slučajevima, kao u Poljskoj, su uspjeli ishoditi ponovnu zabranu abortusa.Po Katoličkoj crkvi abortus je grijeh protiv pete zapovijedi:”Ne ubij” jer je i embrij odnosno fetus živo biće,a jedino Bog može određivati kad će tko umrijeti,odnosno koliko će tko živjeti,a ne mi.
Zagovornici prava na abortus tvrde kako žene imaju pravo odlučiti da li žele donijeti na svijet to dijete jer ono raste u njihovu tijelu i jer one trebaju imati pravo odlučivanja što će sa svojim tijelom.
Postoji nevoljkost za objavljivanje statistika o željenom prekidu trudnoće u javnosti. Najveći problem su privatne ordinacije koje kriju da vrše pobačaje te je nemoguće imati statistiku na bilo kojem nivou kada je u pitanju broj urađenih pobačaja. Čak i kada su u pitanju državne bolnice, podaci su upitni jer se dosta pobačaja izvodi na osnovu privatnih veza bez prave evidencije. Takve statistike mogu alarmirati neke dijelove populacije i potegnuti pitanje nametanja zabrane željenog prekida trudnoće. Prijavljeno je, pak, da su ti isti praktičari koji su odbili da izvode pobačaje u javnim bolnicama izvodili ih u privatnim klinikama uz vrlo visoke naknade.
Točni broj zakonitih pobačaja je bio nešto manji od broja registriranih trudnoća.
To je užas.Ovako,najčešće abortus izvode maloljetnice,koje smatraju da bi im dijete u toj dobi uništilo život,te da im to sad netreba.Pa čoviče,ludo,kad si bila dovoljno odgovorna da se konzumiraš sex,onda budi dovoljno odgovorna i suoči se s posljedicama!Drugi slučaj,odnosno mogućnost,je da osoba bude seksualno zlostavljana te ostane trudna,te to bude izlika za abortus.Ja,da me netko siluje,ne bih pobacila,jer,nije dijete krivo za to.To je jedno malo biće,koje bi bilo dio mene,i nije važno pod kojhim uvjetima je nastalo,niti je ono krivo za to,pa da bude ubijeno zbog toga.
Od tih fetusa koje netko ubije,mogli su se roditi ljudi,s dušom i svijesti,mogli su uživati u životu,i mi im nemamo pravo to oduzeti.Ja sam zamislila da je mene moja majka pobacila.Mislim,ona nije imala razloga,al recimo da je.Zamislila sam se u ulozi fetusa,koji još nije ni dospio na ovaj svijet,nije ništa napravio,a vlastiti ga ˝stvoritelji˝ ubijaju ni krivog ni dužnog.Zamislila sam da nikad nisam imala priliku doći na ovaj svijet,osjetiti miris trave,kapljice kiše na dlanu...doživjeti sve što sam doživjela,osjetiti ljubav...mi nemamo apsolutno nikakvo pravo oduzimati nekom pravo na život,pa bilo to još nerođeno biće.
>
