specialwoman

četvrtak, 04.10.2007.

Uspomene koje mame smiješak

...sjedim za kompjuterom i razmišljam...mogu reći da imam sve što jedna žena može poželjeti i bez nabrajanja o dobrom poslu, mužu koji me obožava, situiranosti, obrazovanju, neovisnosti, poštovanju.... no ipak nešto u mom životu nedostaje...Znala sam da taj dio ispunjavam povremenim tipkanjem na bdsm-u ali više mi ni to nije bilo dovoljno. Željela sam to i da osjetim...

Život mi je bio presavršen, upravo onakav kakve sretaste u ljubićima, što znači bez akcije...kretao se u onom smjeru u kojem sam ja htjela, bez skandala, turbulencija, adrenalina, držala sam svoj život u strogim okovima i davala mu smjernice u onom pravcu u kojem su to drugi očekivali da ide, dok sam svoje želje i maštarije potiskivala i ne dopuštala im da iziđu van. Često sam znala s ljudima tipkati o svojim "zabranjenim" fantazijama i onom što bi voljela da mi se dogodi, o onom što bi voljela doživjeti...o nečem što će promijeniti moju idiličnu svakodnevicu i čega ću se sjećati cijeli život...željela sam nešto što će mi izmamiti smiješak na lice u svakom trenutku...nešto što će mi netko nametnuti bez pitanja a ja u tome beskrajno uživati...

Nakon što sam završila članak, još jednom ga detaljno s punom pažnjom pročitam, i zadovoljno mailam direktoru. "Oborit će ga" pomislim.

Direktor novinske kuće je bio jako zahtijevan i moj najveći kritičar koji nije birao riječi ako mu se nešto ne bi svidjelo. Imala sam strahopoštovanje prema njemu i uvijek mi je jako stalo da se moja priča i članak svide baš njemu. Bio je naočit zgodan muškarac, četrdesetih godina, prosijed, pravilnih crta lica s prelijepim zubima. Znala sam ga ponekad krajičkom oka pogledavat, jer je budio u meni znatiželju. Svi u poduzeću su se znali okrenuti za mnom i mojim skladnim tijelom, no on nikad nije odreagirao na mene, iako sam ponekad i namjerno znala izazivati ga svojim dugim vitkim nogama te se kao slučajno naginjati nad njegovim stolom...uvijek se u tim situacijama pravio da ne postojim što me izluđivalo. Nitko nije znao puno o njemu što me dodatno privlačilo, a imao je odlike vođe. Odriješit, ponekad i bezobrazan u nastupu, ali uvijek pravedan i rijetko nasmijan.

...pogledam na sat i iznenadim se da sam posljednji djelatnik u redakciji i da je već dobrano odmakao kraj mog radnog vremena.

"...opet zadnja..." pomislim, složim si uredno papire na stolu, uđem na net u "history", "files", "cookies" i ostale ikonice u kojima obrišem tragove koji bi me mogli u firmi povezati sa bilo čim vezanim za bdsm i mojim sklonostima tome. Ljudi bi me sigurno drugačije gledali da znaju da želim biti podložna. Uh, to bi bio kaos, posebno kada bi podređeni meni, znali za to...Uvijek sam bila posebno oprezna i pokušavala ostaviti dojam šefice koja dominira. Bilo je situacija na poslu kada je trebalo donijeti pravu odluku, kritizirati nekog, pa čak podijeliti i otkaze što sam hladno odrađivala ne želeći ni u jednom trenutku da itko osjeti da se nećkam, da žalim ili popuštam u bilo čemu.

Saznanje da želim da me netko šamara, dominira, naređuje mi, dovelo bi do pada moje autoritativnosti, smješkanja i podcjenjivanja...izgubila bih sve ono što sam godinama gradila...jednom riječju- mogla bih slobodno da spakujem kufere i tražim novi posao..a to nikako nisam smjela ni htjela sebi dopustiti.

Uspijevala sam ostavljat na ljude dojam hladne kučke i vješto prikrivala ranjive osobine za koje sam smatrala da štete poslu...ne samo poslu...takav sam dojam znala ostavljat i u privatnom životu ne dopuštajući ikakvu bliskost. Rijetki su oni koji su uspijevali doprijeti do mene i mojih osjećaja...

Automatski, već iz navike sam sređivala i gasila sve u kancelariji a misli su mi letjele prema bdsm-u i mom "virtualnom" Domu. Zabavljale su me Njegove naredbe koje sam dobivala netom a koje sam slijepo izvršavala. Današnji zadatak je bio obući se izazovno, obavezno imati minicu na sebi i visoke štikle i cijeli dan na poslu biti bez gaćica...

Tipkali smo već godinu i pol dana svakodnevno i znali sve jedno o drugom. Virtualna dominacija s njim je bila prelijepa, osjećala sam da mi On može pružiti sve to o čemu maštam...ali, nisam imala hrabrosti povući tu granicu i sresti se s Njim i u stvarnom životu. Kada bih Ga upoznala znala sam da bi završili zajedno, a probleme takve vrste sam mrzila. Bilo je sigurnije rasplamsavat maštu virtualno i uživati u sigurnosti klasičnog života. Znao je kako razmišljam po tom pitanju i često se šalio da će me zaskočiti jednom, da će me oteti, da Ga neću ni vidjeti ni upoznati, da će mi samo pokazati ono što želim i nestati iz mog života. Smijala sam se Njegovom načinu na koji mi je želio udovoljiti i dobiti ono što smo oboje htjeli ali ja nisam imala hrabrosti za korak naprijed...U dubini duše mi nije bilo smiješno to što bi govorio...to sam u stvari i priželjkivala...da me uzme, da me ošamari, nazove kujom, veže, pojebe...

Znala sam da su te fantazije i očekivanja nerealna jer o njemu sam znala samo Njegov nick kao i on moj...Znao je da se bavim novinarstvom i da sam udana..i to su svi tragovi koje je imao iz realnog svijeta o meni. Ponekad sam žalila što ne zna više stvari o meni ali istovremeno mi je to ulijevalo sigurnost da u realnom svijetu neće doći do susreta.


Osjetila sam umor, odagnala te slatke misli i krenula kući...na izlasku sam upalila alarm, ukucala i posljednji broj šifre kad začuh otvaranje vrata iza mene. Pokušam se okrenut ali su me čvrste ruke već zgrabile. Pokušala sam se otrgnuti iz naručja ali bio je jači od mene, gurnuo me uz zid, stisnuo jako a drugom rukom ukucao ponovo alarm i deaktivirao ga. Počela sam vikati ali stavio mi je svoju ruku preko usta i još jače pritisnuo uz zid.


Vidjevši da sam se skamenila od šoka leđima još uvijek okrenuta njemu, začujem muževnu poluglasnu naredbu "Umiri se!" Nisam mu mogla vidjeti lice...samo osjetiti njegov dah na svom vratu, čvrste ruke oko sebe i miris njegovog parfema. Osjećala sam i otkucaje svog srca, strah i uzbuđenje koje mi obuzme cijelo tijelo..i saznanje da se to upravo dešava. Drhtala sam, što je on i osjetio te sad već sigurniji u svoje kretnje, makne ruku s mog lica, s mog tijela. Počnem se okretat prema njemu na što me on zaustavi...bilo je jasno da ne želi da ga vidim. Pognem glavu gledajući u pod a on mi prihvati obje ruke iza leđa, zarobi ih lisicama i kao zatvorenika odvede u kancelariju. Stanem kod svog stola čekajući što će se dogoditi... Šutio je neko vrijeme, a njegov pogled sam osjećala na sebi iako mi nije bilo dozvoljeno da ga vidim. Prišao mi je i stavio povez preko očiju, posjeo me na stol i rukom prešao preko mog koljena. Nastavio je polako preko bedra, ispod suknje i prstima mi lagano dotakao klit. Tako zarobljena osjećajući njegove ruke na sebi zadrhtim...

- "mmm...jako dobro..." rekao je vidjevši da nemam gaćice a vjerojatno je bio i zadovoljan onim što je dole zatekao s obzirom da sam bila već jako napaljena...

- "...ali,... tko?... ne..."

...pljuss!!! ...

- "Netko ti je dozvolio da pričaš?!"

Osjetim se ponižena a crvenilo udari u lice...

- "Ali..." ...pljass!!...doleti mi šamar i u drugu stranu...

Zašutim...tišina jedan trenutak...odjednom osjetim bol na tjemenu, jako me povuče za kosu i poklekne pred sebe...povuče mi glavu naprijed...osjetim velik komad mesa kako mi šamara lice. Otvorim usta i on mi ga zabije do kraja..jezikom sam ga čučala unutra i osjećala njegovu veličinu...bio je tvrd i jako velik...osjećala sam da curim dole i da me sve ovo strašno uzbuđuje.

U jednom trenutku pomislim "što to radiš? pa nisi ni vidjela s kim to radiš? pa kamere su svuda oko tebe..."
On kao da mi čita misli i osjeća da sam odsutna ošamari me i zabije ga skroz u grlo do kraja...ostanem bez daha...povraća mi se...uhhh...izvadi ga i dopusti mi da se priberem, a onda me ponovo povuće za kosu, digne. Čujem kako je pobacao sve s mog stola na pod i prsima me polegne na njega...podigne moju oskudnu suknjicu i ošine me po guzi. Mislim da je to bio remen koji je skinuo sa svojih hlača. Zapeklo je jako, a još više kada je ponovio udarac na isto mjesto..Jauknem od bola, nije me štedio, nekoliko minuta me kaišao a onda opet tišina...Osjetim hladni gel po guzi...godilo mi je..mazao me po cijeloj guzi a onda došao i do rupica...osjećala sam ugodu i zadovoljstvo a zatim trenutnu jaku bol...ušao je svom silinom u guzu ali je kliznuo unutra...Jebao me u guzu baš onako kako ja to volim, vezanu, išamaranu, poniženu, odzada...uživala sam i pomicala svoje tijelo naprijed i nazad prateći njegov ritam jebanja. Stenjala sam a onda osjetim kako mi i sprijeda stavlja nešto hladno u picu. Bila sam potpuno ispunjena u svim rupama...osjetio je da beskrajno uživam...čuo je moje zadovoljne uzdahe i nastavljao dalje još jače...

Kada sam se približila vrhuncu, upitala sam Ga smijem li svršiti na što je on odgovorio da sam bila dobra kuja i da mogu. Svršavala sam kao nikad do tada jako dugo i jako intenzivno a onda počela smanjivat tempo dok se nisam potpuno umirila...osjećala sam njegov tvrdi još u sebi. Trenutak je mirovao, a onda ga je izvadio, okrenuo me, poklekao i drkajući ga svršio po mom licu, kosi, povezu...osjećala sam samo toplinu njegove sperme po sebi i spravicu koja je još uvijek nadraživala moju pulsirajuću picu. Otvorila sam usta i halapljivo tražila spermu, oblizavajući se...obrisao je svoj kurac o moje obraze i otišao na trenutak...

Ostala sam sama klečeći pored stola i razmišljala o svemu. Bilo je nevjerojatno..upravo ono što sam cijeli život željela da mi netko napravi. Vratio se, izvadio mi spravicu iz pice, odvezao mi ruke, poljubio me onako uprljanu od svojih sokova tako nježno da taj trenutak i danas pamtim...taj poljubac je bio najljepši koji sam do tada ikad osjetila..pun ljubavi i osjećaja...

Otišao je i ostavio me s povezom na očima u tišini svoje kancelarije...


Sutra sam došla na posao nešto kasnije zbog nekih obveza...zatekla sam čudnu situaciju u uredu...Djelatnici su se okupili i pozdravljali sa Direktorom...

- "Što se ovdje događa? Zašto niste na svojim radnim mjestima?" pitala sam pomalo ljutito svoje podređene.

- "Direktor nam je upravo saopćio da odlazi iz firme pa smo ga pozdravljali" odgovori jedan od njih

- "Nečuveno, samo tako doći i reći da odlazi usred najvećeg posla..." prosiktala sam.

Odjednom spazim i Direktora, koji zamoli ljude da se vrate poslu a mene da dođem u njegovu kancelariju.

- "Zovete me zbog članka? Nadam se da je u redu, potrudila sam se sinoć oko njega..." počnem odmah ne pridavajući pažnju tome što odlazi. Pa valjda sam ja taj njegov potez trebala malo ranije znati? Što on misli, tko je on? I tko će sada preuzeti njegovu funkciju? Pomalo ljutita sjednem u fotelju bez da sačekam njegovo odobrenje za to.

- "Nisam te zvao zbog članka. Ja odlazim, i htio sam ti reći da si ti osoba koja preuzima moju funkciju u firmi. Ti si jedina osoba koja to može i kojoj vjerujem" kaže smirenim tonom.

- "Drago mi je to čuti ali ja bih radije da vi ostanete, osjećam se sigurnijom pored vas. Vi uvijek znate donijeti pravilniju odluku i imate iskustva u ovom..ja sam ipak samo novinarka, ne Direktor. Ne znam hoću li moći obnašati tako odgovornu funkciju u Firmi..." spustim pogled i nesigurno ušutim.

Sad već odrješitije podigne glas i nastavi:"Nisam te doveo da te pitam želiš li to, već da ti saopćim da od sutra počinješ jer ja hitno odlazim."

- "U redu" dignem se i krenem ljutito prema vratima..."Sutra selim u ovu kancelariju, molim da odnesete svoje stvari danas tijekom dana" pomalo prgavo mu odbrusim i izađem.


Sutra sam već bila u njegovom uredu i privikavala se na novu poziciju...upalim njegov komp s ciljem da obrišem sve njegove nebitne fileove i podatke koji nemaju veze s poslom...Odjednom protrnem kada ugledam dokument u wordu s naslovom "bdsm". Srce mi se uzlupa kao da će iskočiti...otvorim ga i pročitam...

"...Nadam se da se ne ljutiš što sam ti skrivao tko sam...morao sam sve do sada...bilo mi je prekrasno, uvijek ću te se sjećati i voljeti... tvoj Davor"



...više Ga nikad nisam vidjela...ostavio mi je samo ono što sam neizmjerno i jedino od Njega željela, a to su uspomene koje mi i sada izmame smiješak na lice...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.