nePitaj ništa, šuti...

petak, 28.07.2006.

ŽAO MI JE ŠTO SAM PROBAO

kako je teško
proći pokraj tebe
bez pogleda...
bez dodira...
ponekad poželim
ponovo osjetiti
tvoj pogled
tvoj zagrljaj
tvoj poljubac
tvoju RIJEČ

ali nažalost osjećam
da bježimo
što dalje
jedno od drugog
i iako to ne želim
nemogu to spriječiti
...
zapravo mogu...
ali pod koju cijenu??!?

još uvijek odzvanjaju tvoje riječi
neznam...
prijatelj...
nešto više...
ali život teče dalje
no ne želim to
želim da se vrati
i stane
...
kada bili smo ZAJEDNO...

eto nije lako...ali ide...mora...
vjerojatno vas većina neće ništa shvatiti...ali oni koji znaju pozadinu...shvatit će...

ponedjeljak, 24.07.2006.

NASLOV: nije potreban

hmmmmmmmmm.o čemu sad....
evo nešto iz duše

dali ste ikada poželjeli stajati navrh stijene...i jednostavno se derati dok vas netko ne primjeti...ili jednostavno zaroniti i uživati pod vodom bez težine...ili jednostavno ležati u travi i osjećati milovanje vlati(ili vlatova kako vam milo)...trčati do iznemoglosti...pjevati iz sveg glasa...PRIČATI o bilo čemu....bilo kome...razmišljati...

A dali ste ikada zamišljali da to radite s nekime koga volite???

upravo se tako sada osjećam...sve sam sam napravio...ali želio bih to podijeliti s nekime...samo dijeliti...osijećati...no pitanje je dali bi netko to želio dijeliti sa mnom...

često ugledam DJELITELJE oko sebe...osijetim toplinu koja struji oko njih...i načas me posijeti ljubomora...a zatim sjeta...i naviru sjećanja...i suze...ali tu su prijatelji reći ćete...ali ovo je jednostavno stvar gdje prijatelji nemaju utjecaja...bespomoćni su...i to ih boli...ali nemogu ništa ni ja ni oni...

poželim postati sebičan...uzeti sve za sebe...samo za sebe...no onda se probudim...
jer kako se kaže...NADA UMIRE POSLJEDNJA...

petak, 21.07.2006.

stare stvari sentimentalnost 10+

ovo je za osobu čiji smo maslačci i tratinčice i petri panovi iduboke oći (i normalno ja najzgodniji)...:))))

jednog dana shvatit ćeš
koliko mi značiš
jer ja sam tunel
a ti moje svjetlo
ja sam ptica
a ti moje nebo
nemoj plakati dok budeš čitala
nego se nasmiješi
i iako možda nebudem tamo
uhvatit ću taj osmijeh
i uokviriti ga
u najljepši zalazak
što ga je PETAR PAN ikad izmislio
jer smo zajedno
i kad nismo
i kad je najteže
tvoje oči meke
vade me iz lanaca
i kao leptir zbog tebe letim

ZBOG TEBE JE JOŠ JEDNA
DUŠA SLOBODNA NA OVOME SVIJETU...

i zato je ne napuštaj

a ovo sam našo negdje
neznam ni kad je to napisano

it's all they say
but i don't take it thet way
it' all they say
until i kill in any way

you can tell that i am stupid
or that i am like a little kid
don't dare to attack the ones i like
because if you send them an insoult
i will struck you like a lightning bolt

INSOULTS,INSOULTS
it's all they say
but i don't take it that way
it's all they say
until i kill in any way

i know that this is your little game
because you want some more fame
but know one thing
here in real life
you can get stabbed with a knife

INSOULTS,INSOULTS
it's all they say
but i don't take it that way
it's all they say
until i kill in any way

pa eto tak...
da držim prosijek od 1 posta na dan

četvrtak, 20.07.2006.

:'(

dvije duše

danas dvije duše odlaze
što dalje od mene polaze
i neznaju koliko mi je stalo
što je u vodu sve palo
sve što smo imali
jedni u drugima se skrivali
sve što smo djelili
i sve što smo bili

teško je neosjetiti vatru
koju tihe sjene satru
zbog krivih želja i razloga
nestaše ta sloga
i bojim se da više nema nade
da se naše vatre hlade
i da nikad više neće gorijeti
da nikad više nećemo sjati

da sam barem dijete
da se samo sjete
kako je tada bilo lako reći
OPROSTI
ali djeca nismo više
i razdvojit će nas kiše
koje sve lagano ispiru
dok ne živimo u miru

ali nedostajat će najviše
kad loše se piše
vaše rijeći dobrote i utjeha
koja mi daje malo smijeha
kada je najteže i TEBI i MENI
napravi korak i kreni
jer uvijek ću biti tu za tebe
samo se TI sjeti MENE!

ovo je posvećeno DANKU i LUCIJI...žao mi je što se sve izdogađalo pod ovim okolnostima ali preko nekih stvari stvarno nemogu prijeći...

Hvala vam za sve lijepe trenutke koje smo proveli zajedno...

srijeda, 19.07.2006.

sretan u nesreći

sretan sam u zadnje vrijeme iako se oko mene samo sranja događaju...ali dane mi oraspoložuju ljudi koji hodaju iza mene a ne nose noževe...koji me primjete kad odlutam...s kojima dijelim sitnice...koje zapravo nisu sitnice nego trenutci...nezaboravni trenutci...ali tu su dakako i oni koji to sve pokušavaju srušiti ...no za njh me polako bk...jer sad sam sretan i shvaćam da takav usrećujem druge...

no kao što rekoh ima ljudi koji traže pomoć, tvrde da im nitko neželi pomoći, dok im zapravo svi žele pomoći osim njih samih...samo trebaju reći vjerujem ti POMOZI,i sve je rješeno...ali ne lakše se zabiti u svoj svijet sa svojim ljudima i tupiti svoje neshvaćajući kako može biti teško samo stajati i promatrati i biti u nemoći...zato ljudi koji tražžite pomoć TU SMO AKO NAM DOPUSTITE...

čak sam si dao truda i napisao prigodnu pesmu:

I used to think everything is true
Whatever you say whatever you do
But as i change
You became so strange
So i close the doot
my hearts first floor
And i step away from you
My steps became bigger
You don't even try to understand
That this is THE END...

nemojte se začuditi ali bit će još mnogo ovakovih pesmuljkova...
pošto sam često inspiriran...BWAHAHAHA

mogo b' još jednu stavit...
ajd budem iako su depresivne...

From the deepest corner of my heart
I feel the anger slowly start
To change me into another person
And I need no cause or reason
To sart a war
To call you a whore
And I attack with a playback
This is only PAYBACK...

i na kraju zahvale...sposobnoj kuharici...nesposobnoj biciklovozačici...majstoru sa novim bicikljetom...i naravno budali koja me ugošćuje...

i da oko izgleda ću se zajebavat kasnije

	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv