Kaos u glavi
četvrtak , 14.01.2016.Ponekad se pitam koliko su zapravo sretni ljudi koji izgledaju sretno? Jesu li stvarno sretni ili se samo pretvaraju? Ja nisam sretna a izgledam sretno. Da li je tako sa svima? Mogu li ljudi biti zaista sretni bez imalo tuge u svojoj dusi? Totalno sam zbunjena danas..
Ne razumijem nista..imam sve u zivotu sta mi je potrebno..krov nad glavom, hranu, novac, odjecu, decka koji me voli, prijatelje koji me obozavaju i podrzavaju, roditelje koji bi sve ucinili za mene..a OPET. Nesto fali..nisam sretna..u dubini svoje duse osjecam ogromnu prazninu. A najveci problem je u tome sto ne mogu otkriti zasto je do toga doslo..
Gdje da nadjem pomoc? Kome da se obratim? Tko ce mi pomoci ako ni ja sama sebi ne mogu?
komentiraj (0) * ispiši * #
Nirvana mudrosti
ponedjeljak , 01.06.2015.Taj dan sam se osjećala posebno. Kao i inače, imala sam jedan sat slobodnog vremena, pa sam sjela u obližnji kafić na kavu. Stvarno volim kavu. Više od bilo čega. Svaki gutljaj tog gorkog crnog napitka mi je pružao neopisivo zadovoljstvo. Misli su mi bile zaokupljene svime i svačime. Imam toliko ciljeva u životu, želim biti najbolja, zapravo, čvrsto vjerujem u to da sam najbolja. Znam da ću jednog dana biti netko i nešto. Da će me ljudi pamtiti. Znam da posjedujem ogromnu moć. No, ima nešto što ne znam. Ne znam kako da tu moć iskoristim na najbolji mogući način. Oh Bože, ova kava mi stvarno daje inspiraciju za pisanje. Zbrka u glavi, totalna..toliko toga želim.
komentiraj (0) * ispiši * #
Želja za pisanjem
četvrtak , 28.05.2015.Dođe tako dan kad poželiš uzeti papir i olovku i pisati. Samo pisati...bilo što, o bilo čemu. Izbaciti dio svoje duše na papir, jer pisanjem se, istina Bog, puno izbaci. A ovako je sve počelo...Jedan dan, ležim na krevetu i slušam kako vani pada kiša...doslovno se ubijam od proklete dosade. Vani mokro, hladno, nema čovijek ni volje nekud ići. I tako se ubijajući od dosade, uzimam roman Ahmeta Umita- Magla i noć, i čitam. Poprilično dobar psihološko-politički triler, moram priznat. Nakon nekog vremena provedenog čitajući, uzimam stanku ( jer mi se cijeli vrat ukočio na krevetu), palim cigaretu i razmišljam. A razmišljam o tome koliko sam do sad u svom životu knjiga pročitala. Od krimića, trilera, ljubavnih romana, ali i brojnih psiholoških knjigica za samopomoć..haha. Prvo što mi pada na pamet u sljedećem trenutku je to koliko su svi ti pisci uložili truda i vremena u pisanje te neke svoje knjige, samo da bi je netko poput mene jednog dana uzeo u ruke i pročitao. I tu se javlja ideja... Hej! Ako su svi oni mogli nešto napisati, zašto ne bi mogla i ja!? Ok, razmišljam i kužim, nije to sve sam tak jednostavno, ali ako postoji volja i strpljenje sve se može. Sad čvrsto odlučujem, želim jednog dana napisati knjigu. Ili ne, bolje rečeno, jednog dana ću napisati knjigu. Nebitno kakvu, o kome, samo znam da ću je napisati. Ponekad mi misli navru tolikom brzinom da ih ni ne stignem sve zapisati, a ponekad inspiracija doslovno curi na kapaljku ne stvarajući mi ni potpunu rečenicu. S obzirom na trenutni tijek zbivanja u mom životu, vjerujem da ću imati o čemu pisati...voljela bih to. Da se malo opustim, izbacim sve iz sebe i olakšam ovaj teret koji me guši.
komentiraj (0) * ispiši * #
Uvod u nepoznato..
Za neki početak, bilo bi u redu da se predstavim. Prvo, ni sama ne znam odakle mi ideja da počnem pisati blog, jednostavno me ideja "bubnula" u glavu, i eto me ovdje. Dakle, ja sam jedna tvrdoglava djevojka koja luta po ovom nepravednom svijetu i trudi se nešto promijeniti. Osoba koja bi željela ostvariti sve što se ostvariti da, koja bi skinula zvijezde sa neba kada bi to bilo moguće uraditi...ja sam osoba koja vječito traga za nečim, a ni sama ne zna za čim. Svojeglava sam, uporna, ambiciozna i pomalo blesava. Al ovo blesava smatram kao vrlinu, a ne manu. Dijete sam rastavljenih roditelja, volim čitat knjige, blogove, kolumne...sve i svašta. Veliki sam radoholičar, kada bi dan trajao 48 sati, ja bih svih 48 sati provela radeći nešto, i još ne bi stigla sve obavit. Jako sam emotivna i osjećajna osoba, no samo između svoja četiri zida i na papiru. Ne ispoljavam svoje emocije prema van, zato koristim pisanje da izbacim sve iz svoje, ajmo reć, komplicirane dušice.
komentiraj (0) * ispiši * #
