četvrtak, 12.03.2009.
|
Zauvijek ću voljeti... |
Dizajn : ...EvilFairy...
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
- *Tko je ona?
Ni ona sama ne zna odgovor.
U potrazi je za smislom, srećom.
Živi život s ciljem da ostvari svoje snove, ciljeve.
Upoznajte je bolje...*
*Tražiti put do ljubavi razumom isto je što i tražiti sunce svjetiljkom*
*Ljudska je sreća sastavljena od isto toliko mnogo dijelova koliko ih još nedostaje*
*Život gleda kroz note i tragove nacrtane na papiru*
*Želi naučiti svirati klavir i baviti se glazbom kao prije kada je bila dijete*
*Obožava crtanje, fotografiranje i naravno pisanje*
*Čuva određenu osobu u svome srcu*
*Plavo-sive oči*
*Voli svog mačka*
*Romantika*
*Ruže, svijeće*
*GLAZBA - najviše volim melodic metal
*Ono što mi svaki dan iz zvučnika izlazi:
-Iron Maiden, Evanescence, Seether, Metallica, Sonata Arctica, Within Temtation, Coldplay, Amorphis, Pink Floyd, Hoobastank, Sunrise Avenue, Tree doors down...
*Putovanja*
*London, Egipat - njezin cilj*
*BASEL (Švicarska) - njezin spas i velika ljubav*
*Prijateljstvo*
Linkovi
THE WORDS OF MY SOUL:
- NUMBERS OF MADNESS
Long, cold hall.
Fogged view.
Pain.
Numbers of madness.
4.
Feer
And loosing hope.
Am I loosing everything?
Helpless and weak.
STOP IT.
I want to run away,
But I can't
'cause I'm blind.
I can't recognise
Neather the darkness in front of me.
3 screams from inside.
I need help.
Do something.
I wish I could just forget,
I wish I could die
And to be born again,
To be a child again.
Forever
Painful memories?
VOLIM TE...
Gomila ljudi oko mene,
A nikog ne poznajem.
Gomila ljudi oko mene,
A među njima nisi ti.
Pitam se da li si znao
Da tražim te i noću i danju.
Moj pogled uperen u okolinu...
Gdje si samo nestao?
Čekaš li me tamo
Gdje nebo more ljubi?
Čekaš li me tamo
Na obali lijepih snova?
Pitam se da li si znao
Da jedno srce za tebe živo je...
Pitam se da li si znao
Da jedna cura voli te...
Tražit ću te sve dok to ne shvatiš...
Tražit ću te samo da ti kažem
Da jedino što želim si ti, ljubavi!
Tražit ću te jutrom u cvrkutu ptica,
A noću u prostranstvima tame.
Možeš li napokon shvatiti,
Iz mojih pogleda pročitati one riječi dvije
''volim te''...?
***
After a long time
Even my little wings fell of.
I'm dying.
I can't escape.
There's no exit.
Every door is locked.
I'm writing again
This same bloody letters.
Do you see me?
Although I'm lost,
I'm still here.
I'm still breathing,
I'm still alive.
I want to live.
But the pain makes me feel
Like loosing all hope.
I allow them to destroy me.
It's ok.
Nothing has a sence.
I'm afraid.
I'm afraid of tomorrow.
What is going to happen?
I want to erase every memory,
All pictures of my head.
Do I lose control?
I wish I could scream and let all my tears.
Just falling down,
Like the water of a waterfall.
Look at me.
Do you see me?
Help me.
Give me your hand.
Save me from the dakness.
Save me from loosing my mind.
I miss you.
I'm bleeding.
Do you see me?
I'm bleeding.
PJESMA NJEMU POSVEĆENA
ŽELIM TE NACRTATI, ALI NEDOSTAJU MI BOJE,
ŽELIM TE OPISATI, ALI NEDOSTAJU MI RIJEČI.
NEDOSTAJE MI GOVOR, DA TI KAŽEM
KOLIKO PUNO ZNAČIŠ MI.
I ŠTO VIŠE TO POĆINJEM SHVAĆATI,
POVEĆAVA SE ŽELJA
DA TI OBJASNIM, DA ČISTO SUMNJAM
DA ĆU TE IKADA IMATI.
ZA IZGOVORITI TVOJE IME, NEDOSTAJE MI HRABROST,
DA NACRTAM TVOJ PORTRET, NEDOSTAJEŠ MI TI.
NEDOSTAJE MI DUŠA DA BIH VIDJELA
KOLIKO SAVRŠEN SI TI.
I ŠTO VIŠE TO POĆINJEM SHVAĆATI,
TO VIŠE ŽELIM PRIZNATI
DA SI TI NAJBOLJE U MOM ŽIVOTU.
PRIJE NEGO SAM TE UGLEDALA
MOJA DUŠA PRAZNA BILA JE.
DA PJEVAM O TEBI, NEDOSTAJU MI NOTE,
DA O TEBI NEŠTO ZAPIŠEM, NEDOSTAJE MI PAPIR.
RECI MI MOLIM TE KAKO DA ZADRŽIM
TAJ OSJEĆAJ KOJEG DAO SI MI TI.
I ŠTO VIŠE O TEBI RAZMIŠLJAM
TO POSTAJE MI JASNIJE
DA OTKAD TEBE POZNAJEM
KAO PRIJE NIŠTA VIŠE NIJE...
OVO NIJE IGRA
Shvati…
Ovo nije samo neka glupa igra.
Za mene nije;
Moje srce još uvijek otkucaje troši na tebe…
Shvati…
Ja nisam lopta koju možeš nabijati
I tjerati je da ide kuda ti poželiš
Jer ja idem svojim vlastitim putem…
Shvati…
Mi se ne nalazimo na nogometnom igralištu,
U ovoj igri nema gledaoca, jedini igrači smo ja&ti…
U ovoj igri nije dopušteno da gaziš po ovom tlu
Na kojem stojim ja i bespomoćno čekam tvoju ljubav.
Shvati…
Ovo nije tvoj voljeni nogomet,
Ovdje nema trenera koji ti naređuju.
A ti svejedno igraš svoju igru
I isprobavaš me do granica mojih suza…
Shvati…
Ja nisam trofej
Kojeg ćeš jednom staviti na policu
Uz sva ona ostala…
Ne želim to biti…
Da, ali lako je tebi
Kad sve smatraš samo igrom
U kojoj nema pravila…
SRUŠENI ANĐELI PORED MOJIH NOGU,
ŠAPTAJUĆI GLASOVI UZ MOJE UŠI.
KRAJ JE PRED MOJIM OČIMA,
TAKO BLIZU MENE,
STRAH…
OSJEĆAM DA GUBIM I OVAJ PUT,
PROPADAM…
SVJETLEĆE SIVO
TEĆE KROZ MOJE VENE.
I VIŠE NEGO SAMO JEDAN TIHI ŠAPAT
I VIŠE NEGO SAMO OTKUCAJ MOJEG SRCA
SVE VIŠE SHVAĆAM…
JOŠ UVIJEK SI U MOJIM MISLIMA…
PRISLUŠKUJEM SVAKU KAP KIŠE
POSTOJE SAKRIVENE TAJNE I USPOMENE
KOJIH SE MOŽDA NISAM HTJELA PRISJEĆATI…
TRAŽIM NEKOG TKO ĆE ME SASLUŠATI
JER OVA PRIČA SADRŽI MNOGO BOLI…
TI SI RAZLOG…
TI SI KRIV…
SPRIJEĆENA DA SE POMAKNEM
SA OVOGA MJESTA GDJE SMO SE ZADNJI PUT VIDJELI,
SPRIJEĆENA OD OVIH LANACA STRAHA
KOJI ZADRŽAVAJU SVU TUGU…
SLIJEDI ME KRAJ…
ALI OPET POKUŠAVAM SE USTATI…
BORIM SE JOŠ UVIJEK…
I JOŠ UVIJEK KAPI KIŠE PRIČAJU SVOJU PRIČU
DOK NIJEŽNO DODIRIVAJU TLO…
TAMO UMIRU…
KAO I OVA PRIČA KOJA JE NESRETNO ZAVRŠILA.
VJETAR MI TIHO GOVORI…
''ZABORAVI GA..''
A JA IDALJE BORAVIM U SAMOJ SEBI,
NE DOZVOLJAVAM MISLIMA DA ODU…
ŽELIM SE PRISJEĆATI, ŽELIM SANJARITI,
NALAZITI SE U OBLACIMA…
BAREM NA TRENUTAK BITI SRETNA
I MISLITI DA JE SVE OK…
IZGUBLJENA U NIJEMOM ZVUKU…
VRISAK…
TRAŽIM POMOĆ DA SE BORIM PROTIV OVOG STRAHA…
NE ŽELIM OPET BITI SAMA U OVOJ TAMI…
ŽUDIM OPET ZA TOBOM…
VRATI SE…
TREBAM TE…
VRATI MI SVIJETLO U MOJE SRCE KOJE PROPADA,
SVAKIM DANOM VIŠE…
VEĆ DAVNO ZABORAVLJENE RIJEČI ŠAPUTAJU MI SRCU.
NO NE MOGU PRONAĆI UTJEHU.
NI NIŠTA ŠTO ME DRŽI DA OSTANEM TU…
VRIJEME IDE SVE BRŽE,
A MOJE SRCE SE PRAZNINOM PUNI.
JOŠ UVIJEK SI U MOJIM MISLIMA…
ČINI SE KAO DA JE TAKO DUGO PROŠLO OD ZADNJEG PUTA
KADA SAM PROLAZILA OVOM CESTOM…
SAMO DA BIH SHVATILA DA CESTA IMA SVOJ SVRŠETAK.
SADA SE MORAM VRATITI NA POČETAK.
ALI NE POZNAJEM PUT ZA NATRAG…
MOŽDA ON NE POSTOJI?!
IZGUBLJENA SAM…
NE MOGU SE VRATITI SAMA.
PREVIŠE SAM SLABA DA BIH SAMOSTALNO HODALA
PREKO OVE STAZE ŽIVOTA…
NE MOGU VIŠE PRELAZITI OVU
GRANICU IZMEĐU STVARNOSTI I SNA…
TI SI TAJ KOJI MI TREBA POKAZATI PUT…
BUDI MOJA ZVIJEZDA PRATILJA…
JOŠ UVIJEK SI U MOJIM MISLIMA…
VRATI SE…
TREBAM TE…
VOLIM TE… !
Korak po korak…
Lutala sam ovim ulicama tražeći izlaz
Poput djeteta što sniva svoj san
Sakrivenog negdje u daljinama.
Kap po kap…
Padala je kiša po meni
Poput suza koje su tražile put
I bježale od istine.
Dah za dahom…
Sve je bilo teže živjeti život
U kojem je već svaka lađa potonula,
U kojem se svaka sjena sakrila u svojoj vlastitoj sjeni…
Dan za danom…
Prašina mi je oduzimala vid,
Noge nosile su moju žeđ
I žudnju za odavno izgubljenim…
BOL…
TUGA…
I PROKLETE USPOMENE…
Vrisak za vriskom…
Tražila sam pomoć…
Nitko se nije odazivao…
OSIM TEBE…
Šapat za šaptom…
Približavao si mi se,
Tako polagano…i rekao:
„Potrudit ću se da zaboraviš,
Pomoći ću ti…“
Zvuk za zvukom…
Ton za tonom…
Riječi…
Zastale su u meni
Kao metalnim lancima prikovanim.
Poljupcem za poljupcem…
Poput tople ljetne kiše
Padao si na moj život
Poput kapi što se topi na vrućem kamenu…
I zauvijek se rastopi…
Zagrljaj za zagrljajem…
Naša srca stapala su se
Kada smo ih palili gorućom ljubavlju…
U jednu cjelinu…
Osjećaj za osjećajem…
Nizali su se prelijepi dani,
Beskrajne noći…
Sve je postalo prošlost…
A ti si sadašnjost…
Pogled za pogledom…
Uranjam u tvoje oči,
I gubim se…
A nije me strah…
U daljinama…
Na prozirnoj granici stvarnosti i sna…
Tamo…
Gdje sunce izlazi, gdje započinje dan…
Tamo…
Gdje ljubav boravi, a moja duša sreću pronalazi
Tamo je moj dom…
Samo u tvojem zagrljaju,
Anđele…
***
Srce krvari,
Ležim u beskrajnom moru tame.
Svaki san,
Miljama je udaljen od mene.
Nada nestala je,
Duša mi polagano umire.
Jesam li stvarno sama
Ili je i ovo samo iluzija?
Dani su prolazili,
Livade postale pustinje,
Nestalo je vrijeme
Sa ovog lomljivog svijeta…
Stalno sam ponavljala,
Samo još jednu noć
Trpjet ću ovu noćnu moru.
Da plačem?
Nisam imala dovoljno snage.
Hrabrost je nedostajala.
Da zaspem zauvijek?
Sati samoće bili su previše dugački.
Izgubljena u osjećajima,
Izgubljena u tuzi…
Izgubljena u vremenu i prostoru.
Ništa više nije imalo smisla.
Svaka pjesma izgubila je svoj bit,
Svaka igra bila je odigrana,
Svaka nota odsvirana,
Svaka riječ ispisana,
Svaka suza isplakana…
…
No i ova priča
Već je jednom ispričana.
Svaka misao,
Već je jednom bila izgovorena.
Ovo je samo sjećanje
Na skoro zaboravljeno vrijeme.
Nestani više…
Ti uspomeno što urezala si ove rane,
Ti što stvaraš ovu bol…
…
Sada…
Dani su ipak svjetliji,
Livade opet procvjetaše…
Noć postala je kraća,
Nada je oživjela
U tišini slobode…
Duboki uzdisaji srca mog…
Više ne krvari…
Sve želje postaju ostvarene,
Vrijeme se vrača…
Sada želim postati
Jedno sa valovima
Kao što sam oduvijek voljela,
Samo stati na liticu i biti
Duša oceana…
Utapam tugu,
Neka svaka suza potone,
Neka mržnja nestane.
Ne želim više trpjeti…
Nestani više…
Ti uspomeno što urezala si ove rane,
Ti što stvaraš ovu bol…
…
Plovim usporedno s vremenom
I odjednom čujem da mi netko šapuće
Jednu melodiju u nevremenu…
Čujem tvoje ime…
Anđeli te donose na svojim krilima…
Zauvijek si tu…
Sada sam spašena…
Više nema otisaka crvenih suza
Na stranicama moga dnevnika.
Umorna sam,
Ali nisam u stanju da odustanem
Od borbe…
Jer još nisam potonula,
Još nisam potpuno slomljena.
Spasio si me…
