srijeda, 18.07.2012.

sadašnja faza

Gledam stari post.. OMG - prošle su cca 2 godine od mojeg zanjeg posta.

Da, vidim da sam napravila i ogromnu grešku - koja možda to i nije.

Dala sam pismeni zahtjev za otkaz prije te dvije godine - ali direktor je bio jači i nisam dala ostavku.

Ostala sam i dalje u ovoj vuko..sad bih rekla gdje.

Međutim, imam veću plaću, upoznala sam svoju jaču polovicu, riješila sam 2 stručna ispita, stekla 6 godina teškog radnog iskustva u metalnoh industriji kao inženjer, završila sam školovanje (više nisam VŠS, sada sam VSS), upotpunila sam znanje, praksu, život i preživljavanje među ljudima.

Otpustila sam prijatelja koji se ubio, prožvakala sam kolegicu koja me je htjela u firmi lišiti radnog mjesta, riješila sam se nametnika i metilja, našla sam novog dečka.

Počela sam puštati kosu.

Preselila sam se u drugi stan.

Ali i dalje bih htjela naći svoj mir. Kojeg nemam jer sam totalno rastrzana između posla (da je barem normalan šef, ljudi i grad..), privatnog (ne mogu pronaći sklad između mame i dečka...moj dan ima samo 24 sata a ja bih htjela biti sa svima) i poslovnog (mobing, stres, zadiranje u privatno).

Napeta sam. Želim postići mir.

I sada zaključak - očito je istina ono kada kažu da je potrebno napraviti ono šta nikada nisi kako bi ostvario ono što nisi nikada uspio ostvariti.

- 11:26 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

žao mi je

Tanja, oprosti šta ti nisam došla na svadbu.

Vjerojatno ti nikada to neću uspjeti reći, ali na dan kada sam trebala doći do tebe, dogodilo mi se nešto jako ružno u životu.

U svemu sam bila sama. I dogodilo mi se je da nisam znala vladati sa sobom.

Doživjela sam veliki gubitak, traumu i šok.

Nisam išla na posao neko vrijeme. Uzela sam godišnji. Nisam se znala nositi sa tolikom boli.

Rekla sam ti da sam uganula nogu i prestala sam ti se javljati.

Lagala sam. Nisam uganula nogu.

Nisam ti se imala snage javiti na mobitel. I reći ti razlog zašto ne mogu doći. Jer sam odmah znala da ćeš me pitati. A ja nisam imala snage i hrabrosti samoj sebi priznati šta mi se dogodilo.

Zato mi oprosti za sve.

Jer u mojem srcu ti ćeš zauvijek ostati ono šta smo si nekada davno bile. Moj prvi izlazak, moja prva ludorija, moje prvo smijanje do suza.

Volim te puno i zato kažem... ako ikada uspiješ, otpusti blokadu koju si stavila na mene.

I nađi mjesto za oprost. Možda jednom i uspijem nekome i ispričati istinu i tajnu iz prošlosti.