<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga

Moj mir.Moji snovi.Moj dan


O meni

Image and video hosting by TinyPic


Zelis me cut :
soony07@live.at

Moje srce <3
Image and video hosting by TinyPic





CREDITS

ldesigns - ×-×

Prolazak ispod crno bijele duge

Ne tako davno je živio mladić s imenom Leonardo. Imao je sve što je mogao poželjeti, ali nije bio sretan. Nedostajao mu je mali dio sreće , to što mi svi tražimo cijeli svoj život. Ljubav. Iako je Leonardo bio poželjan među curama, poštovan kod prijatelja, falilo mu je to nešto.
Jedne večeri dok je stajao na prozoru vidio je kako putem prolazi cura koja je imala neobičnu boju kose. U srcu je osjećao uzbuđenje koje nikad prije nije doživio. Cura se izgubila u magli , a on je uzeo knjigu „Crno bijela duga“ i počeo da je čita, ali u svakoj ispisanoj stranici je vidio samo njen prolaz ispred prozora. Sljedeći dan u školi, na odmoru dok je sjedio sam u parku, odvojen od drugih, gledajući u nebo je vidio taj lik cure, te oči koje su mu ostavile trag na srcu. Poslije škole je išao u biblioteku, stvar sudbine, sreće ili nesreće ga je dovela do nje, do tih velikih plavih očiju koje su ga očarale, nisu dale da misli. U sebi se pitao: da li da idem do nje , da li ću se samo razočarati, da li ću uspjeti progovoriti, da li ću se osramotiti. Odlučio je da produži kraj nje i da sjedne par stolova dalje od nje. Dok je sjedio u kutu, skoro na drugom kraju biblioteke, vidio je kako joj je prišao jedan visok dečko sa kratkom smeđom kosom. Zagrlio ju je. Leonardo, dok je pregledavao knjige, nije primijetio da je ona cura sa prelijepim plavim očima napustila biblioteku. Začuo se glas bibliotekarke , koja je bila na vratima i zamolila ga da pusti knjige i da izađe jer je bilo već prešlo pola četiri i zatvarali su školu.

Došao je doma, uz svakodnevnu galamu tate, te se je sa ulaznih vrata uputio u svoju sobu. Prolazili su sati, ali nije mogao da spava, proganjale su ga te prelijepe plave oči, pitao se tko je taj dečko koji ju je grlio, kako da joj priđe, kako da postupi. Uz kapi suza koje su mu se slijevale niz obraz je potonuo u san i nadu da će sutra biti bolje.

Ujutro je odlučio da ne ide u školu, nego da ode u park, svoj park mira , koji je bio par ulica dalje od njegove kuće. Dok je sjedio u klupi začuo je tih glas. " Oprosti , da li možda znaš koliko je sati?" Okrenuo se je i nije mogao da vjeruje, cura koju je sanjao prošle večeri. Odgovorio je: „Ne , ustvari da. Sati je pola devet“, nasmiješila se i rekla: " A ponovo ću dobiti neopravdano " . "Da li mogu da sjednem ?" On : „Naravno. Ja sam Leonardo“.Pružila mu ruku „Pa, drago mi je, ja sam Emma iz 3. razreda. Vidjela sam te jučer da si tražio neke knjige“.
Na trenutak se je začula tišina, čak je i vjetar utihnuo. Kao iz vedra neba, je progovorio Leonardo i rekao „Crno bijela duga. Mislim, trenutno čitam crno bijelu dugu“. Emma se nasmijala i upitala ga: „Pa zar to ne čitaju samo cure? Koliko znam, dečki ne podnose ljubavne romane“. Leonardo se zacrvenio i rekao joj da jedino tako liječi svoju bol. Nasmiješila mu se:“Pa ja sam sretno zaljubljena već tri mjeseca. Možda si jučer vidio, onaj dečko što me je zagrlio, sa njim sam skupa.
Ali pustimo to, Leon , mogu te tako zvat ?“ „Da, naravno. Ja moram da idem, al vidimo se uskoro.“
„Bok“.

Nakon tjedan dana, sreli su se na hodniku. Cijelih tjedan dana je razmišljao,da joj reče da mu se sviđa, da ne može zbog nje spavati ili da li da živi sa tim da je mogao nešto promijeniti.
Prolazila je kraj njega i rekla mu je bok, dok se je udaljavala od njega on se okrenuo i rekao: „Emma, čekaj!“ i počeo da trči prema njoj. Uhvatio ju je za ruku, „Emma ja, ne znam kako da ti ovo kažem, i znam da ćeš me prezirati, i znam da ću poludjeti ako ti ne kažem, ali isto tako ako ti kažem.
Emma, ovoga, ja sam zaljubljen u tebe i već dva tjedna samo o tebi mislim. Emma, oprosti što sam ti uništio dan“. Emma se zacrvenila i pogledala oko sebe da li nema nikog. „Leon, žao mi je, što ti to radim , ali i ti meni isto radiš otkad sam sjela kraj tebe u parku“. Nagnula se prema njemu i poljubila ga je i rekla da mora da ide nazad, jer će je profesor početi tražit.
Leon je otišao do prvog zida sjeo i naslonio se , nije mogao vjerovati što mu se dešava, ali isto tako prvi put mu je došlo u glavu da tek sad najgore dolazi, jer ona ima dečka.
U bilježnici je našao listić, na kojem je pisalo „Večeras 9 h, jedna ulica dalje od parka, volim te, Emma“.
Točno u devet ju je čekao, kasnila je, tek u pola deset se je pojavila. Trčala je prema njemu i odmah ga poljubila.
„Leon, oprosti jer kasnim, Alex moj dečko me nije pustio da idem doma. Bojim se, ako sazna za tebe, da će se povrijediti, a to ne želim , da nitko pati zbog mene, a isto tako bojim se da ne reče svojima prijateljima da te istuče.Leon znaj da samo na tebe mislim, cijelo vrijeme i na onaj poljubac“. Ponovo ga je poljubila, i rekla:“Ja moram ići jer moram kod njega, a ne želim. Leon, volim te. Vidimo se sutra na polovini četvrtog časa“.

Sljedeći dan je čuo prijatelje kako pričaju o Emminom dečku, kako im je pričao da je spavao sa njom. Na polovini četvrtog časa ju je čekao. Cijelo vrijeme ga je boljelo to što je čuo od prijatelja. Pojavila se ona i poljubila ga je. On ju je pitao: „Kako si Emma?“
„Nisam dobro.“
Am, Emma, je li istina ono što priča ti dečko?“ Spustila je glavu, okrenula se i vratila u razred. Bez i jedne riječi. Udario je glavom od zid i pitao se zašto je morao sa jednim pitanjem da upropasti sve. Nije je vidio sljedeća dva dana u školi. Dobio je pismo u kojem mu je napisala da ne može da netko pati zbog nje. Ali to znači da ja smijem biti povrijeđen. Nakon tri dana je čuo zvono doma. Bila je to Emma, tužnog lica, zagrlila ga je i počela da plače i govorila mu je samo da ga voli i da joj je žao. Leon je progovorio: „Emma, da si me ubila ja bi te i dalje volio istom jačinom.“
„Leon, ja ga ne mogu ostavit, jer će se ubiti, ne želim da pati“. Poljubila ga je, dala mu pismo i otišla.
U pismu je pisalo : „Dragi Leon , otkad sam te vidjela, poludjela sam za tobom. Sutra se selimo ja, on , moji i njegovi starci, jer moj tata i njegov će otvoriti u drugom gradu firmu.
Leon je sjeo na pod i počeo da plače. „Nikad neće znati koliko ju volim, nikad neće znati da mi je sve“.

Nakon par mjeseci, dobio je e-mail od Emme .....


Ostavljam osmijeh do idućeg nastavka


09.12.2009.- Komentari (8) On/Off

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.