Moj anđele
Kako da stavim one tužne, sjetne stihove na papir,
Kako da se sjetim boli i tupih udaraca u sjeni.
Kako da sanjam one tužne snove što suzu tjera van,
Jer sve ono tužno je prestalo kada si se opet vratio meni.
Kako da čekam u mraku one korake koje nikad ne dolaze,
Kako da plačem noćima u nadi da se nikad nećeš vratiti.
Kako da se sjetim tužnih vremena i želim ono najbolje u nama,
Jer tužna vremena su iza nas, i nitko nas više neće razdvojiti.
Ruka je navikla tužne pjesme pisati i sa suzom u oku,
Maštati o lijepim danima, kad svijet se činio malim.
Dok sada rukama obavijenim oko tebe nemam želju,
Da ikad više pišem žalosne pjesme, i da zbog toga ne žalim.
S tobom je ništa sve, a bez tebe je sve ništa, u srcu stoji,
Rekli smo si zauvijek i uvijek, kad kazališta više ne bude,
I zadnji zastori se ne spuste, ti ćeš uvijek biti ono najbolje u meni,
Mi smo stvoreni jedno za drugo, dok smrt nas ne rastavi, moj anđele.
angel
Kako da se sjetim boli i tupih udaraca u sjeni.
Kako da sanjam one tužne snove što suzu tjera van,
Jer sve ono tužno je prestalo kada si se opet vratio meni.
Kako da čekam u mraku one korake koje nikad ne dolaze,
Kako da plačem noćima u nadi da se nikad nećeš vratiti.
Kako da se sjetim tužnih vremena i želim ono najbolje u nama,
Jer tužna vremena su iza nas, i nitko nas više neće razdvojiti.
Ruka je navikla tužne pjesme pisati i sa suzom u oku,
Maštati o lijepim danima, kad svijet se činio malim.
Dok sada rukama obavijenim oko tebe nemam želju,
Da ikad više pišem žalosne pjesme, i da zbog toga ne žalim.
S tobom je ništa sve, a bez tebe je sve ništa, u srcu stoji,
Rekli smo si zauvijek i uvijek, kad kazališta više ne bude,
I zadnji zastori se ne spuste, ti ćeš uvijek biti ono najbolje u meni,
Mi smo stvoreni jedno za drugo, dok smrt nas ne rastavi, moj anđele.
angel
