Oni su prvi osvojili moje srce:

sinnerman
melodius
sjena sjete
LokalPatriot
lotosica
smajly
moje drago biće

Jednako važni,
postepeno otkrivani:

alpacino
atea
Baklje Ivanjske
builderica
clarisss
cory
cvjetovi zla
desert_rose
Dunja mirisna
Enie
erchamion
Evandjeljeumolitvama
isil
Ispod mjeseca
izgubljena
josephmartonus
ledynada
LobyM
Magična noć
Megi
mei
Miki
Milica Šamšalović
misszatočena
Olena
pravila života
PROROK (!)
ragazzina
ReAlGIRL
riječi tišine
santal777
sewen2
Slaven
slavonchica
smotani
Smuki
soul_of_love
spuky
sultanija
tanja
tihi...
Volupta
Zauzete misli

hit counter


...s tobom...



"Ono što je najljepše na iskrenoj i dubokoj ljubavi je što ono zlo u nama iščezava, a ono što je dobro ustostručuje se."
Ivo Andrić (1892 - 1975)


Život svakog čovjeka je put ka samome sebi, pokušaj puta, nagovještaj staze. Nijedan čovjek nikad nije bio potpuno i do kraja on sam; ali svaki ipak tezi da to postane, jedan mutno, drugi svjetlije, svaki onako kako umije.
***
Sta je stvarno živ čovjek - o tome se danas zna manje no ikada, pa se tako i na gomile strijeljaju ljudi, od kojih je svaki dragocjen, neponovljiv pokušaj prirode.
Herman Hese
(1877-1962)


"Ono sto nazivamo dosadom - dugim vremenom - prije je upravo neko bolesno osjećanje razonode - skraćivanje vremena uslijed monotonije: veliki razmaci vremena, kad imaju neprekidno jednolik tok, skupe se na način koji do smrti zastraši srce; kad je jedan dan kao svi, onda su svi kao jedan; a u savršenoj jednolikosti i najduži život proživio bi se sasvim brzo i minuo za tren oka. Navikavanje je obamrlost ili pak malaksalost čula vremena, i sto nam u mladosti godine prolaze lagano, a kasnije život sve brze promiče i juri, i to mora da počiva na navikavanju."
Tomas Man (1875 -1955)

"Nadati se usprkos svakoj nadi" je visoka mudrost koju je do sada dosegla samo ljubav.
Bijelu magiju zelje nece nitko nauciti iz tudjeg iskustva ma koliko svjedocanstvo i primjer bili ocigledni, ma koliko snazno bilo cudo tudjeg zivota. Oni mogu sluziti samo kao poticaj, kao prijedlog, nikad kao primjer, jer kao sto postoje opci zakoni kojima smo svi podlozni, tako postoje i individualni.
Upravo je covjek jedninstven, neusporediv i nezamjenjiv.
Ja ne mogu stici do srece po Vasem tragu, niti Vi po mojem jer mi dolazimo iz razlicitih smjerova vjecnosti.
Nase jezgre bica zastrte su zivotom, medjusobno stranim.
Ni dvije rijeci nemaju isto znacenje za dvoje ljudi, jos manje isto iskustvo.
Kad se sjeverni medvjed veseli, tigar dobiva ozebline...
Iz "Zablude zivota" Prentice Mulford
(1834 - 1891)


PANIKA SAMOCE
Kada mi je dosadno, uvijek mi samo drugi dosadjuju, sam sebi nikada ne dosadjujem, sam se mogu samo necim zanimati. Jer i misli su dobre drugarice, vrlo zabavne i dosjetljive. I zato ne poznajem prave samoce, i otkako mi je proslo petnaest godina ne postavljam samoci nikakvu aureolu. Prava samoca mozda vodi ravno u zlocin. A ja vazim tako nezeniv, ljepse nego onaj namrgodjeni Danac. U samoci sam dozreo. Ali sto je bila ta samoca nego poravnanje, slivanje nekih mora s jednim velikim oceanom. Sto je bila ta samoca nego ujednacenje u sebi raznih glasova, raznih nagona? Trazenje veze i saobracaja.
Samoca moze biti panicna, kao neke nepregledne prasume. Iz takve samoce mogu siknuti izvori ludila, mahnitanja.
Ali tesko mi je samoci dati onu svetinju, i ono prokletstvo, te da bude kao jedan genij. Najvise su sami oni koji su od sebe najvise dali. Oni vode u tajnu objasnivsi se. Samotni su vrhunci kao Mont Blanc i Jungfrau, ali je ljudska samoca ipak samo poza.
Veci iznos rada nas poglavito mijesa s covjecanstvom, a ne bratimljenje uz casu, teatralno grljenje, i popustanje nemjerodavnosti, tovirna i lupanar. Pojedinacka bogatstva uma na korist su zajednicama, a pojedinacke propasti rupe su koje ce rasparati haljinu. Ja biram drustvo, rado volim da ostanem sam, jer duhovno sam sebi mogu najbolje pomoci. U evandjeoskoj prici je bio jedan djavo koji se zvao Legija, i taj je potopio jedno krdo svinja. Ne mogu se previse druziti kada sam samo do neke mjere saopciv. Prava je samoca uvijek dobro drustvo — isto onako kako je svaka srijeda kraj, jer u stvari nema sredine.
Ja cijenim ljude koji su dobri i duboki bez svjedoka, koji su za se same istinoljubivi svjedoci....
A tek mislioci su se prvi naucili da budu privatni, tajni ljudi.
Tin Ujevic
(1891 - 1955)