I tako su se pojavili i dinja i Kiseli Krastavac.
Pojavili su se slučajno.
Neproračunato.
I nametnuli kao neizbrisiv trag svjetla što dopire kroz ključanicu.
Istu tu ključanicu kroz koju virim u njihov život.
Ni sam ne znam ni kako ni zbog čega?
Ali taj njihov zajednički životni put bio je raspršen u mnoštvo trenutaka koje jedva da nešto povezuje. Možda praznina, možda ono neizrečeno što odvaja iskrenje opisa stjecanja životnih iskustava i pouka kakva nam mogu i te kako dobro poslužiti u našem bremenitom opstanku.
Zar ne, zanima Vas dragi moj čitaoče kako to iskre opisi trenutaka životnih priča dinje i Kiselog Krastavca?
Zar ne još više ako su stvarno iz dinje izvirile duge noge pa ako su baš i polovne?!
Evo, nabrojat ću samo neke od naslova životnih epizoda to dvoje pa će Vam odmah postati jasno kakvi su i što im se događa:

Kiseli Krastavac i dinja su upoznali ljubav svog života. Kiseli Krastavac mirišljavu i slatku, a dinja u rasolu

Kiseli Krastavac i dinja pričvršćuju gipsane ploče. dinja zakucava čavliće, a Kiseli Krastavac je čekić.

Pa ću nastaviti pripovijedati. Zasigurno će mi pomoći.
Barem toliko koliko i leći na kauč kod psihijatra, a i jeftiniji način za stvaranje dobrog raspoloženja.

Kiseli Krastavac i dinja popravljaju gumu. Kiseli Krastavac čepi rupu, a dinja napuhuje.

dinja pišem malim slovom, čak i na početku rečenice. Zašto?
Zato jer je ona neuglađena, ali osobita i privlačna, mirisava tijela koje nas mami, a da ničim nije osobito zaslužila pozornost jednako kao i tisuće sličnih prolaznica čiji životi izvan kruga slučajnih poznanika ostaju nepoznati čovječanstvu. Pa ipak…
Pa ipak ona postoji, tu je, čak nekako i sastavni dio tihe većine od kojih svatko od nas iz košare u voćarni odabere najslasniju i odnese kući.
A Kiseli Krastavac?
E on Vam je muško kao svako muško pun sebe, nadut i s lepezom perja u repu kojeg nema pa kad se šepuri kao paun ili puran navijek je okićen tuđim perjem.

Kiseli Krastavac i dinja odu loviti ribu. Kiseli Krastavac mamac, a dinja je udica.

Krastavac i dinja love ribu.
dinja navlači mrežaste čarape da uhvati ribu, a Kiseli Krastavac isklizne.

Navršio sam više od pola stoljeća, a više ne znam tko sam ili što sam ili da li uopće jesam? Tjeskoba koja obuzme kada u životu izbrojiš pedeset godina pa još obilato više od desetak posto nastaviš dodavati godine navikavanja na život u svijetu kakav je, obuzme te panika da postaješ besmrtan, neki to ne prežive i objese se.
Zašto ovo kažem?
Sigurno ne zato jer bi moja nesretnost mogla djelovati na mene tako, ali…
Ali ja odista patim i stvarno nemam snage da vam govorim o razlozima te moje patnje, barem ne u ovom trenutku…
Pa ipak…
Pa ipak zato jer nisam siguran da imam srce, ali sam siguran da imam tijelo na koje netko iznutra kuca. Kao na vrata. Hoće da otvorim. Htio bi iznutra van. I nisam isto tako uvjeren da neću pogriješiti ako mu otvorim. Ako mu otvorim, ako mu dozvolim da priča po svijetu tko sam što sam, iznutra…Ako sam iznutra pun kiselo-sluzavih jalovo-zelenih sjemenki?

Oznake: šale