Zapravo sada i Vama postaje jasno da će ovakvi romani, malo-pomalo, ustupiti mjesto dnevnicima ili životopisima – zanosnim knjigama koje odaberete…
Kada bi samo čovjek znao za kakvom ćete literaturom poseći na policama, kako među onim što se naziva događanjima koja nam služe da lakše klizimo kroz život, odaberemo ono što je zaista poučno i što nas može nadahnuti.
I kako istinski zabilježiti životnu stvarnost?
Kiseli Krastavac i dinja igraju biljar. Kiseli Krastavac slaže kugle, a dinja štapom cilja rupu.
Kiseli Krastavac i dinja boćaju. Kiseli Krastavac baca kuglu, a dinja se kotura.
Prebirem po ostvarenim iskrama.
Nigdje nema ni trun originalnosti. Ni jedan opis nije dosjetka koje sam se ja osobno dosjetio. Ovdje prepričavam ono što mi se učinilo zgodnim u pričanju onih čijeg se čak ni imena ne sjećam, a ni ne pokušavam ga otkriti.

Koja je razlika između dinje i kugle u američkoj kuglani? upitali su Kiselog Krastavca.
Pa to svatko zna, odgovori Kiseli Krastavac: Tko je još video dinju u koju je moguće utaknuti tri kisela krastavca istovremeno?

Kiselog Krastavca i dinju napao pas. Dinja hvata za uši i rep, a Kiseli Krastavac uvuče otraga.

Sinoć sam tako slušao jednog velemajstora čije je izražavanje bilo takvo da sve ovo moje izlaganje djeluje kao da sam ušljiv. Morao sam depilirati spolovilo, ali čak ni tada svrbež nije prestao. Kako čovjek može zaušljiviti ovako se zabavljajući? Ali nije važno. Ne bi Vam nikada zasvirao glazbu koju prožima folklor, začinio životopis dinje i Kiselog Krastavca kao da je život samo pregršt šala i praznine, ničeg, tišine između tonova koji određuju ritam životne skladbe – ne bi nikad napisao ovaj roman da nije bilo stidnih uši.

Što je lubenica među dinjama? upitali su Kiselog Krastavca.
Ah, samo obična dinja koja je dobila mjesečnicu.

A dinja i lubenica raspravljale za to vrijeme o Kiselim Krastavcima. Lubenica izjavi:
- Moj mi Kiseli ostvari tri orgazma u jednu večer!
A dinja: - To nije ništa draga moja Lubenice. Ja sam ih sinoć imala više od dvadeset!
Pa lubenica: - Ah moj Bože više od dvadeset orgazama? Zar je Vaš Kiseli tako dobar...
I opet dinja: - Ah, ne jedan... Čitava teglica!

Upravo mi se širi pogled. Ovi trenuci koje navodim alegorije su iz života nepoznatih pojedinaca u mnoštvu. Oni će i dalje obilovati trenucima punim neočekivanih iznenađenja. Između njih još više beznačajnosti, više praznine, više ničega. Ni najmanjeg znaka iz orkestra čovječanstva koje bruji u uljudbi doći do promjene. Proturječno postojanje nas postepeno izjeda. Naša je posebnost imitacija ili imitira život. Ono što treba izdvojiti iz svega što se zapisuje, prema tome, nije vlastito maštanje o životu, nego prepričana izmišljanja. Mi što pokušavamo ispisati sadržaje poučnih knjiga trebamo osluhnuti prepričavanja koja kolaju kroz krvotok ljudi unatoč svemu. Nema ničeg novog. Događaju se samo varijacije već objelodanjenih sadržaja.

Kiseli Krastavac i dinja odu na ledenjak na brdu. Kiseli Krastavac jesti snijeg, a dinja lizati sladoled.

Kiseli Krastavac i dinja nađu se na santi leda. Kako je hladno oni odluče zapaliti plamen. Dinja kupi rog, i Kiseli Krastavac svijeću.

Kiseli Krastavac i dinja ulove pčelu. Kiseli krastavac za noge, a Dunja za žaoku.

Kiseli Krastavac i dinja žele se baviti pčelarstvom. Kiseli Krastavac kupi saće, a dinja roj pčela.

Dakle odmah Vam se bistri kakav to buran život vode dinja i Kiseli Krastavac, život od kojega nema nikakve koristi.
Pa možda i ne baš posve nikakve jer o njima se priča posvuda, a ponekad i bilježi detalj koje je zamijetilo iskusno oko neznanca.
Gotovo sve što se o njima priča u ovom ili nekom drugom obliku pokušao sam objediniti u životopis što na prvi pogled neobično ispunjava sadržaj životne glazbe.
Dakle ton i tišina koji se skladaju i mogu raspršiti bučeći kao strašno zbrkana kakofonija ili pak vrhunski izvedena skladba Sebastiana Bacha.
A note, sve su to one jednake stalno izrabljivane iste note.

dinja i Kiseli Krastavac i su u šumi pa se pretvaraju da su hrast. dinja je krošnja, a Kiseli Krastavac deblo.

Ne mogu poreći da je čudesno prepričavanje Vama dobro poznatih situacija koje rese život dinje i Kiselog Krastavca pustilo korijen i zavuklo mi se duboko pod kožu tako da sam se već počeo zanositi kao kakav strastveni sakupljač koji pijano tetura pišući patvorine.

dinja i Kiseli Krastavac uče geometriju. dinja kao kugla, a Kiseli Krastavac cijev.

Znam da crtice iz životopisa dinje i Kiselog Krastavca su na prvi pogled plagijati, da sviram note što su, ovako ili onako već zvečala svemirom, ali ipak, unatoč svim Vašim zvižducima i negodovanjima, svirat ću Vam te Vama toliko dobro poznate note na način na kojim će se uklopiti u sadržaj životopisne fuge dinje i Kiselog Krastavca; - dva posve obična lika iz mnoštva kojem pripadamo i zapravo dosadno ponavljamo iste one toliko puta odigrane prizore koje uporno ponavljamo svaki trenutak u svom bizarnog postojanja.

dinja i Kiseli Krastavac idu kupiti staru kuću. dinja je popravlja, a Kiseli Krastavac u njoj samo spava.

Priznajem Vam da je mene moja odluka takvog pristupa toliko ponijela da se čak pojavila posve neobična zamisao. Kada? Onog jednog dana čim se pojavila potreba da pišem...
U ono neko doba nakon sezone kiselih krastavaca jedan se Kiseli Krastavac zaposli kao saobraćajac. Dok je patrolirao uz autocestu zaustavi dinju zbog prebrze vožnje:
- Dobar dan gospođice, smijem li vidjeti Vašu vozačku dozvolu?
- Vozačku dozvolu?? Što je to?
- To je ružičasti papir da potvrdi da li je dozvoljeno voziti automobil.
- Ah da, to ... U hop cup….
- Mogu li dobiti saobraćajnu dozvolu?
- Što je to?
- Onaj zeleni komad papira…
- Onaj kao vi? - upita, ali: - Ah! - odmah se ugrizla za jezik jer se Kiseli Krastavac uopće nije nasmijao pa nastavi: - Izvinite, šala mala. Evo Vam... – reče, ali ne dovrši nego mu pruži ispravu prešućujući obrazlaganje svog ponašanja.
- A mogu li sada još dobiti i vaše uvjerenje o osiguranju?
- Uvjerenje o osiguranju? Što je pak to?
- Potvrda da ste osigurani protiv odgovornosti za štetu koju može prouzročiti ovaj automobil.
U ovom trenutku, Kiseli krastavac smanjuje njihovu razliku, nadnosi se kroz otvoreno bočno staklo i posve unosi u lice dinje svoju kiselu pojavu...
A dinja se prepušta zakonu i čini što se od nje traži mada ne baš revnosno što je moguće zaključiti iz njenih riječi na kraju:
- O ne, još jedan kiseli okus…
I tako je razotkriveno gdje su otišli Kiseli Krastavci. Zaposlili su se u saobraćajnoj policiji! A što iz te priče možemo zaključiti? Pa recimo: Izgovorena ljubazna riječ može uljepšati dan, a prešućena ostavi prazninu!

I tako su se pojavili i dinja i Kiseli Krastavac.
Pojavili su se slučajno.
Neproračunato.
I nametnuli kao neizbrisiv trag svjetla što dopire kroz ključanicu.
Istu tu ključanicu kroz koju virim u njihov život.
Ni sam ne znam ni kako ni zbog čega?
Ali taj njihov zajednički životni put bio je raspršen u mnoštvo trenutaka koje jedva da nešto povezuje. Možda praznina, možda ono neizrečeno što odvaja iskrenje opisa stjecanja životnih iskustava i pouka kakva nam mogu i te kako dobro poslužiti u našem bremenitom opstanku.
Zar ne, zanima Vas dragi moj čitaoče kako to iskre opisi trenutaka životnih priča dinje i Kiselog Krastavca?
Zar ne još više ako su stvarno iz dinje izvirile duge noge pa ako su baš i polovne?!
Evo, nabrojat ću samo neke od naslova životnih epizoda to dvoje pa će Vam odmah postati jasno kakvi su i što im se događa:

Kiseli Krastavac i dinja su upoznali ljubav svog života. Kiseli Krastavac mirišljavu i slatku, a dinja u rasolu

Kiseli Krastavac i dinja pričvršćuju gipsane ploče. dinja zakucava čavliće, a Kiseli Krastavac je čekić.

Pa ću nastaviti pripovijedati. Zasigurno će mi pomoći.
Barem toliko koliko i leći na kauč kod psihijatra, a i jeftiniji način za stvaranje dobrog raspoloženja.

Kiseli Krastavac i dinja popravljaju gumu. Kiseli Krastavac čepi rupu, a dinja napuhuje.

dinja pišem malim slovom, čak i na početku rečenice. Zašto?
Zato jer je ona neuglađena, ali osobita i privlačna, mirisava tijela koje nas mami, a da ničim nije osobito zaslužila pozornost jednako kao i tisuće sličnih prolaznica čiji životi izvan kruga slučajnih poznanika ostaju nepoznati čovječanstvu. Pa ipak…
Pa ipak ona postoji, tu je, čak nekako i sastavni dio tihe većine od kojih svatko od nas iz košare u voćarni odabere najslasniju i odnese kući.
A Kiseli Krastavac?
E on Vam je muško kao svako muško pun sebe, nadut i s lepezom perja u repu kojeg nema pa kad se šepuri kao paun ili puran navijek je okićen tuđim perjem.

Kiseli Krastavac i dinja odu loviti ribu. Kiseli Krastavac mamac, a dinja je udica.

Krastavac i dinja love ribu.
dinja navlači mrežaste čarape da uhvati ribu, a Kiseli Krastavac isklizne.

Navršio sam više od pola stoljeća, a više ne znam tko sam ili što sam ili da li uopće jesam? Tjeskoba koja obuzme kada u životu izbrojiš pedeset godina pa još obilato više od desetak posto nastaviš dodavati godine navikavanja na život u svijetu kakav je, obuzme te panika da postaješ besmrtan, neki to ne prežive i objese se.
Zašto ovo kažem?
Sigurno ne zato jer bi moja nesretnost mogla djelovati na mene tako, ali…
Ali ja odista patim i stvarno nemam snage da vam govorim o razlozima te moje patnje, barem ne u ovom trenutku…
Pa ipak…
Pa ipak zato jer nisam siguran da imam srce, ali sam siguran da imam tijelo na koje netko iznutra kuca. Kao na vrata. Hoće da otvorim. Htio bi iznutra van. I nisam isto tako uvjeren da neću pogriješiti ako mu otvorim. Ako mu otvorim, ako mu dozvolim da priča po svijetu tko sam što sam, iznutra…Ako sam iznutra pun kiselo-sluzavih jalovo-zelenih sjemenki?

Oznake: šale