I'm gone take it out of space...
Nema me malo predugo tu...fali mi...opet sam usred selidbe...ali ovaj put u svoje...i sve to malo predugo traje...svi svakog jebu, a ja nikako da počnem uživati...ma, ne...nemogu se požaliti...trenutno smo kod njenih...imaju kučicu veliku i ima mjesta, pa nije baš preteško...ali...kod njenih...nije mi lako...shvatite me...a najgore od svega, covjek koji nam je pomagao da sredimo svoje (svaka mu čast...čovjek i pol)...umrla mu žena...dok nam je pomagao...jadan...baš mi ga je bilo žao...dok mu je žena umirala, on je pomagao drugome...mora biti nagrađen za to...barem nekako...stvarno mi ga je žao...ne bih mu volio biti u koži...a slijedeći nas je dobrano izjebo i pokušao (naglasak na pokušao) opljačkati...zavlačio nas je 2 tjedna da će dpći...samo što nije...da bi nakon prvog dana (koji btw. nije bogzna što napravio...san i beuk u gletabju i žbukanju bihviše napravio...o.a), dosao (i to je kasnio 2h) drugo jutro i rekao da one nemože, da je bolestan, da ga bole leđa i uzeo 600 od 800 kn koje je dobio kao predujam (molio je, makar mimo dogovora...btw.dogovor je glasio da mu se nakon izvršenog posla plati cijena od cca.500jura)...i da on jednostavno nemože...izletio je naglavačke, bogatiji za 250 kn koje više nije imao (jer ih je zapio noć prije)...da mu mamu jebem...jos mi se u jednom trenutku našao prijetiti kao on je bio u Zenici 14.g., da ja nemogu s njim tako...ma jednostavno sam lud bio...izgubio sam samokontrolu...a što je najbolje od svega, nije meni do mene...već do moje teta...puno jako je jadna i jalostna, jer nam kučica mala još nije gotova...u Utorak nam dolazi covjek kojeg znam cijeli život i koji će nam to napraviti što treba bez beda...jednostavno mi samo nije jasno kako se njega nisam prije sjetio...ali nema veze...teticu sam malo primirio, donio joj kuči koju kunicu da si kupi pločice / laminate / brodski pod...pa je sada sva u tome kako će to urediti...:) Još se samo nije odlučila za kuhinju...nije sigurna koja joj se više sviđa...berloni ili scavolini...e teta, teta...:) Ali nema veze...vrijeme brzo leti i sve će to biti začas...kladim se u 100kn da ću se ja prije javiti s novim postom, nego netko s komentarom...:) |
Santanico Pandemonium...
U ropotarnicu povijesti odlazi prvih 30 posto od sto godina koje planiram provesti na ovome planetu... |
Volim te...
Zašto? |
Komentar....
Malo zabrijah...imam posla...dva...i nakon skoro tjedan dana odlućih malo posjetiti najdražu si stranicu na netu...i krenem odpočetka...od naslovnice...da vidim šta ima nova....i jedan post od LopticeSkočice me zainteresirao...ovaj post je krenuo kao komentar na njen (ili njegov, votevr) post...skuzih da bi bilo malo bezobrazno takav kilometarski kometar ostaviti, pa ga odlucih prenijeti ovdje kao zaseban post...ne zamjerajte na možebitnim stilskogramatičkim pogreškama, nemam ga sada volje u ovo doba dati na lekturu...možda sutra...do tada...hvala ti Skočice na inspiraciji... |
Ic voc insajd det kaunt...
Zašto ljudi gube nadu? Pa na kraju, nada je sve što nam ostaje...kada sve lađe potonu i kada se otope svi glečeri...nada je ono što nas drži na životu...svatko nosi svoj križ i svakome je njegov križ najteži...svima nama se uvijek čini kako u susjedovom dvorištu raste zelenija trava...volim ljude puno entuzijazma, pune životne energija koja im omogućava da i u najtežim životnim trenutcima odvoje malo vremena i za one sitne životne radosti...jer netko je davno rekao...život čini oni mali, kratki momenti sreće...skupi ih što više i to će ti život biti sretniji...divim se ljudima koji ne očajavaju...čovjeku koji je ostao paraliziran vjerovatno do kraja života, a svejedno pronalazi radost u svakome novome danu i ne očajava zbog situacije u kojoj se nalazi...divim se ljudima koji su nekom nezgodom ostali bez nekog od ektremiteta, ali svejedno sanjaju kako će se popesti na najvišu planinu na svijetu...cijenim ljudi koji se mogu podignuti...nakon što padnu... |
Olvejz espekt d spaniš inkvizišn...
![]() Jedno pitanje svakom slučajnom prolazniku koji lutajući bespućima interneta naluta na Me,Myself&I ... |
Rat i mir...
Koliko rječi jedan izgovori u životu? Ajde da probam izračunat...neka mjerna jedinica bude 50g ili zaokruženo 18,000dana ili (opet zaokruženo) 430,000 sati...ili pretvoreno u minute 2,500,000(opet zaokruženo radi lakšeg računanja)...izmjereno...u minuti je moguće izgovoriti i do 100 riječi...(a ako ste Teta i do 1000 |
Malo nas je, al' nas ima...
|
Teta...
I je za iskrenost koju mi pružaš.... |
Uloži da se množi...
Svi su veliki moralisti....svi znaju sve, a oni drugi nemaju pojma ništa o ničemu...pa mislim stvarno...kliše...neka baci prvi kamen onaj koji nije griješio...ti? Ajde ne laži? Nikada nisi frendu u oči bezočno lagao da mu nisi jebao komada...nikada nisi starcima rekao da spavaš ovaj vikend kod frenda u zgu, a umjesto toga si s ekipicom brijao po Valkani... |
You're so lucky...lucky, lucky, lucky...
Evo, život me naveo da u posljednja 24h opet moram biti u kontaktu s nekim državnim službama... |
Chapter II
|
Patnje mladog V......
PREDGOVOR |
Danas je dan...dan republike...
Što čini dobar životopis? Da li je to istina o sebi samima ili je to još samo jedna u nizu od self glorifikacija kako samoga sebe tako i svojih radnih sposobnosti...ma koliko god mi šutjeli o tome, ipak mi najviše volimo sami sebe... |
Mia cara Fiume...
Idemo malo povijesti.... |
Every little boys dream...
![]() Muškarac...muškarac od pamtivjeka mora biti gazda...ako ništa drugo, barem u svojoj glavi:) Dobro, malo se šalim, ali stvarno je tako...muškarac mora konstantno osvajati...mora sam sebi dokazivati da je u stanju biti "alfa mužjak"...ali prije nego se sada cijenjene dame počnu zgražati, samo jedna konstantacija...nemojte se javljati, jer ste Vi još i gore...sve Vam mora biti pod kontrolom, sve morate znati, o svemu se morate brinuti (isto što i držati pod kontrolom)...ako niste u sve upućene, onda ste nezadovoljne...ako nemate briga, onda nešto s Vama nije u redu...ali da se vratim na temu...prirodni raspored je taj da muškarac snadbjeva, a žena je ta koja se brine...u prirodi je sve tako raspoređeno...mužjak...ženka...svatko od samog rođenja zna šta mu je misija...bio on muško ili žensko...muškarac je taj koji sam sebi mora dokazivati da još može i on se nikada neće mjenjati zbog neke "ženke"...on se može i hoće jedino promijeni (čitaj:obuzdati) u onom trenutku kada sam to poželi... |
True lies...
![]() Čemu biti pošten? Radi mirnijeg sna? Ili općeg mišljenja o nama samima...čemu biti pošten kada na svakom koraku nailazimo na nekoga tko nas želi zajebat...pa si kažemo...dobro, to je jedinka svoje vrste i ne čini jedna lasta proljeće...ali dve? Tri? Čine li one proljeće? Ili možda ljeto? Je, svi se mi trudimo da budemo pošteni, ali koliko nam to uspjeva...evo ja npr., sebe smatram najpoštenijim bićem južno od Marsa, ali ipak nisam teti u dućanu rekao da mi je vratila 10kn previše...da li sam zao? Ili mi je možda pun qrac više da me svi guze, a ja nikog...iskreno...da me je netko prije samo 5g. pitao da li bih vratio nađenih 5kn, odgovor bio bio "DA"...danas...e, pa danas je već sasvim drukčija priča...razočarao sam se u mnoge ljude, u razne institucije i sumnjam da bih danas vratio i jednu lipu da je pronađem...prije par godina sam frajeru koji me je žicao na cesti kunu, kupio kartu do zagreba (to je bio razlog zbog kojeg me je žicao...bar je tako rekao...valjda je bio pošten pa je nije zamjenio za lovu)...danas...danas bi ga namlatio samo da mi priđe...tog istog frajera...zašto? Neznam...razoćaran sam...u sve i sva...da mi nije moje tartaruge, mislio bih da sam sam u tim svojim idealima i težnjama...pomalo (čitaj:previše) se prepuštam letargiji u zadnje vrijeme, ali me majprešs povremeno trge iz iste...jednostavno neznam... |
I will survive...
![]() Promjene, promjene i samo promjene....zar su promjene toliko dobro u životu? Mislim da jesu...jer ako se čovjek nauči na jednu rutinu, ako mu ta rutina postane svakodnevnica, onda mu i mala promjena pruža veliko zadovoljstvo...ponekad...neki su naučeni na kolotećinu, da im i svaka promjena iste ruši čitav svijet oko njih...žalosno...osobno sam osoba koja voli promjene, koja ne voli velike planove...jednostavno sam osoba koja se voli iznenaditi...bilo to ugodno ili neugodno...jer u svakom slučaju to potiće osjećaje i potiče na razmišljanje...radujem se svakom jutru, jer jednostavno neznam što taj dan donosi...ali to nije trebala biti poanta ovog monologa...htio sam reći da nakon 6mj stanke i off-linea, primjetih promjene na blogu...ne mislim na dizajn i ine tričarije koje se tiću upravljivosti blogom...govorim o blogu samom...u ovo vrijeme prošle godine textovi na blogu su bili više/manje osobna iskustva pojedinaca i njihove interpretacije stvarnosti koja ih okružuje...ne patim od olmostkulsuperfrešnju blog listi, ali ako određujemo popularnost nekog bloga među blog nacijom pomoću broja posjetitelja pojedinog bloga, onda je 99% najpopularnijih blogova bilo o osobnim iskustvima pojedinaca u okruženju u kojem žive/rade/sanjaju...primječujem da danas, nakon samo 6mj, više nije tako...moglo bi se reći da su se % podijelili...dao sam si dosta vremena proučiti novonastalu situaciju na blog.hr i moram reći da sam primjetio pozitivne pomake...koliko god mi bili nacija reality showova, koliko god voljeli promatrati tuđe živote poskrivečki, koliko god se tješili vidjevši da je nekome gore nego nama samima ... imam osječaj da se stanje blog nacije mijenja...dosta blogova je novonastalih na stručnoj "podlozi"...mnogi su se uhvatili nekih stvarnijih tematika, stvarnijih problema koji izlaze van granica naše lubanje...piše se o bespomočnosti jednih naspram ugnjetavačkoj politici drugih...potiče se dobrota i tolerantnost jednih prema drugima...nudi se pomoč onima kojima je najpotrebnija...ljudi ne gledaju više samo sebe...malo se i okreću oko sebe...ne čine me sretnim kada vidim kako je nekome teško, kako netko nema niti najosnovnije ljudske uvjete na normalan život...suze mi curice kada vidim djecu bez osmijeha na licu...srce mi puca...zato mi je drago kada shvatim da su i blog pojedinci shvatili da malo ljudske dobrote i obzirnosti može puno značiti... |
-3
Upravo završih čitanje "Da Vincijeva koda"...nekako sam se dugo pripremao da je procitam, a nikako da je uhvatim u ruke...i konacno jesam...i mogu reci da se čita u jednom dahu...i to je ono najbolje što imam za reći o knjizi...jednostavo mi se nije svidjelo što sam kroz cijelo čitanje imao osječaj da gledam film...btw.film nisam pogledao...ne znam oko čega se digla tolika buka, ali mislim da nema ničega explicitnog u toj knjizi...sve je spomenuto, ništa rečeno nije...knjiga je dobro ritmički napisana, ali nedostaje joj ono nešto...neke dubioze, malo dubljeg zadiranja u samu tematiku...podrobnije informacije o sangrealu i mariji magdaleni dobijem sa par klika mišem...nije da je kniga loša, ali po meni je površna...kraj je tako faking tipikal holivudski, da sam popizdio...dugo, dugo nisam osjetio razočaranje pročitanom knjigom...ali upravo to sam osjetio pročitavši "Da Vinicja"...mislim, poruka je svima jasna...ali to je odavno rekao i Couehlo...i da, općenito me uvijek iznerviraju stvari u knjigama/filmovima tipa...to je baš sada tu, jer to baš sada treba...ili...e, da...kada bolje razmislim, ja sam već bila tu...kao malo dijete...i rješenje je to i to...neznam, ali oduvijek su me takve stvari nervirale...osobno, knjizi dajem malo višu prolaznu ocjenu...-3...razočaran sam... |
Ges huz bek...bek egejn...
Brzina mi nije vrlina...ali kaze narod...bolje ikad nego nikad...pozdrav svima... |
Što se kvragu događa...
Mala pauza...mada nije da sam u zadnje vrijeme bio nešto aktivan previše na blogu, ali ipak...selim, pa dok se ne aklimatiziram i ne provjerim stanje telefonskih linija u novom stanu...pozdrav dragoj blogerskoj naciji... |
Eja, eja...
Sjećam se Cibosa prošle sezone...stvarno su igrali dobru košarku...snimke njihovih susreta bile su obično kasno navečer na novoj, ali sam ih uvijek s guštom gledao...dok nisu prodali onog, kako se ono zove, Žižića (u Barcu)...i u tom trenutku su poćeli padati...i pali su...pucali su visoko, a sletjeli su prerano...ove godine su krenuli s potpuno novom momčadi...vratio se Kus, Penn...došao ja Bagarić (koji je nažalost, još uvijek ozlijeđen)...imao par dobrih igrača, malo manje zvučnih...i stvorili su solidnu momčad...upravo je završio prijenos...igrali su protiv ArmaniMilana(?)..igrali su očajno...mislim, stvarno ih ništa nije išlo...imali su sreču da su i njihovi protivnici imali loš dan...to je u biti bila tekma u kojoj su se obadvije momčadi borile koja će manje griještii...jedva 120 koševa na tekmi, sve govori...ali su se dečki stvarno borili...za razliku od prošlog kola kada su europskog prvaka držali u šahu 3/4 tekme...na kraju su pali i popušili...ali to mi je nekako počelo uljevati nadu u njih...:) Bumo videli! Otišao im je Marko Popović, koji je stvarno bio jako dobar igrač i koji ih je svojim igrama masu puta izvlačio...ali vratili su Skunija i Kusa i mislim da su se tu dobro pokrila...Bagarić, više nego dobar igrač...nema potrebe ga ponovno previše hvaliti...po mom mišljenju, fali im još možda jedan vanserijski igrač (Vujčić?), i bili bi više nego respektabilna momčad...ali sam danas imao dobar filing na njih i uplatio, naravno na njih...:) Dobar koef...1,90...:) Bravo ja...:) |
Chapter I
Bezbrižno hodajući pustim ulicama, čovjek bez imena polagano se približavao luci. Svijetla kao da su ga pratila gaseći se za njime, u pokušaju lokalne privrede da uštedi koji kilovat struje, puštajući zoru da se probije kroz okrilje noći...sada bi netko mogao reći da ova pišćeva metafora gašenja uličnih lampi, simbolizira patnju našeg glavnog junaka...ali idemo dalje...u središnjoj gradskoj luci čula se samo tišina...u biti, nije to ona klasična tišina kada se nečuje ništa, već ona vrsta tišine u kojoj se sve čuje, a ništa ne remeti onaj mir grada koji se tek budi...galebovi su zborno pjevali iznad ribarica koje su ulazile u porat, kao da mole da im ostave koji komad ribe...jednolični rad dizelskih motora ribarica, probijao se do rive, oduzimajući usnulome gradu one posljednje trenutke sna...grad kako da je to razbjesnilo i u par slijedećih minuta spustio je u samo svoje središte nervozne vozače/dostavljaće koji su uvijek u nekoj žurbi, lokomotivu koja je žurila na susret sa svojim vagonima, ostavljajući iza sebe oblak crnog dima i svu silu ranoranioca koji su se dovezli u središte javnim gradskim prijevozom...grad se budio, a ljudi su još uvijek bili pospani...hodali su pognutih glava, zavućeni u svoje zimske ogrtače, makar je bio tek studeni...ali kao i što mu samo ime govori, baš je bilo studeno to jutro...truba nervoznog vozača, prenula je našeg glavnog junaka iz sanjarenja samo zato da bi vidio da je grad počeo disati punim plućima...rijeke automobila slijevale su se u samo središte, u očajničkoj potrazi za preostalim slobodnim djelom prostora, gdje će uparkirati svoje limene ljubimce dok trčkaraju gradom u obavljanju svojih jutarnjih obveza...vozilo javne gradske službe, od milja u narodu zvano, pauk...polako, ali sigurno dizao je svoju prvo dnevnu žrtvu nepropisno parkiranu na samom pješačkom prelazu u centru gradu...preko puta ceste, majka s malim djetetom u naručju, čekala je ispred bankomata u redu koji se stvori prvenstveno zahvaljujući postarijoj bakica, koja je sudeći po njenim gestikulacijama (a i po uzviku...DRUGI PUT ZAPIŠI PIN, BABO!), zaboravila koji joj je pin i na kraju izgubila svoju karticu u njedrima bankomata...i sada se stvorila kolona...a malo djete je bilo nervozno, nenaviklo na ovakve jutarnje strke (još je ipak premaleno...) i svojim reskim, dječjim plačem budilo još malo onih pospanih na ulici koji su ili kasnili na posao ili negdje samo jednostavno žurili...iz obližnje pekare širio se opojan miris bureka i naš je junak odlućio da je vrijeme za marendu...pojeo si je jedan slasni mesni burek, sjedeći na klupici u obližnjem parkiću i krenuo pomalo dalje...s druge strane parka, majka se izderavala na svoje djete, koje se zaprljalo igrajući se u pješčaniku...ne kužim...pusti ga da se igra, a kada se djeto k'o djete zasere, izderava se na njega...jadno djete...policijsko vozilo pod punom rotacijom i ratnom spremom, prošlo je centrom grada u slalom vožnji među autima koji su gmizali puževom brzinom samim središtem...opet neko sranje...pomislio je naš glavni junak, kupio si dnevne novine i sjeo na terasu obližnjeg kafića i narućio si kavicu...opet samo gluposti u novinama...jesmo li se dovoljno uvukli u šupak amerima...da li nas evropa još može malo dublje primiti...ma nema tog šupka u koji se naši političari neće ugurati...Da,da...samo donesi...lovu ću ti dati kada se vidimo...o čemu to konobar priča? S kime? Dogovara li kakav dil? Da nije i diler u slobodno vrijeme? Ma nemoguće...vjerovatno naručuje robu za kafić...da, da... |
Konspirasi tiori No.2
Žene...pa mislim stvarno...tko bi shvatio, ne sve žene, već jednu jedinku iste nam vrste, ali suprotnog spola...zbog jedne žene ispisane su tone i tone listova...za opisati i shvatiti sve žene ovoga malenog, ali našeg nam planeta nema dovoljno šuma...kažete jedno, mislite drugo...radite treće, hoćete nešto sasvim deseto...jeste li ikada čule za nešto s čime se većina ljudi susreće u svakodnevnom životu...s jedom običnom, slatkom, a opet tako podcjenjenom...odlukom...znam da je ponekad tako teško se odlučiti iz tako velikog izbora, ali ponekad...barem ponekad biste mogle nam izači u susret i reći ono što mislite/želite/potrebujete... |
Because...
|
..................................
|
Kuda plovi ovaj brod...
Di sve ovo vodi? Do sada sam bio miran, jer sam smatrao da smo država u kojoj se takve stvari događaju "nekome drugome" |
Ic voc insajd det kaunt...
![]() Zašto imati pored sebe nekoga tko je isti kako i mi...zar nije to malo naporno...meni osobno je puno draže imati pored sebe nekoga tko mi je čista suprotnost...nekoga tko me ne kuži iz prve, nekoga tko počinje tamo gdje ja završavam, nekoga tko završava tamo gdje ja počinjem...nije mi poanta biti s nekim tko je isti ja...onda ću sam sebe klonirati i biti sam sa sobom...trebam/želim/imam nekoga tko me pokušava shvatiti, koga niti ja ne razumijem uvijek...ali to je draž...nikada neznaš što se može dogoditi...svaki dan je novi izazov, svaka situacija je nepredvidiva...lijepo je s nekim se nadopunjavati, ali je pomalo dosadno uvijek znati šta će se zbiti...više volim nepredvidivost, nego učestalost ponavljanja...ja sam ja i ne želim sebe pored sebe...s vremenom se i upoznamo, ali uvijek ostaje ona doza nepredvidivosti koja potiče razvoj situacije (ponekad) kamo se mi nismo nadali...i to je super...osobno bi mi bila tlaka znati (predviti) svaki korak...kako će reagirati, kako će se ponašati, kako će - što će...lijepo je imati nekoga tko voli tu raznolikost i tko je potiče...lijepo je biti s nekim tko te voli baš zbog te raznolikosti i tko te ne pokušava mjenjati i prilagoditi svojim šablonama, već te prihvača takvog kakav jesi i voli te baš zbog toga što jesi - to što jesi...poludio bih kada bi mi se svaki dan ukazivalo na to kako se moram ponašati da bi ona bila zadovoljna, kako moram disati da ne poremetim strujanje zraka u njenoj blizini, kojom rukom moram brisati dupe - jer je tako bolje za mene...ne volim prodike - niti ih volim davati...budi to što jesi, ako sam te prihvatio, prihvatio sam te cijelu...ne samo jedan tvoj dio koji mi paše, već cijeli paket koji te čini...ako te volim, volim te zbog toga što jesi, a ne zbog toga što želim od tebe dobiti nešto što nisi...ne volim pretvaranje i glumu...kada sam nervozan sam nervozan, kada sam ljut sam ljut, kada sam sretan sam sretan...i nema pretvaranja, nema glumatanja...moje duševno stanje se na meni reflektira u onom trenutka kada osjetim neki osjećaj...nema kontroliranja i prikrivanja osjećaja...nisam takava...dobro, osim ponekad...:) ponekad je to potrebno, ne možemo uvijek furati po svome...:) Ali u pravilu, ne glumim...i ne volim kada se meni glumi...ali krenuo sam od toga da se suprotnosti privlače...i to je tako...po meni...netko tko razmišlja poput nas, netko tko ima potpuno iste interese poput nas, netko tko je isti kao i mi, može nam biti interesantan, fascinantan, neodoljiv...na kratke staze...ali na long-run, mislim da je bolje imati pored sebe nekoga tko nas nadopunjava, tko nam daje onu dozu nepredvidivosti života, nekoga tko će moći reći...ne ja to ne volim ovako, ja to želim ovako...osobno, s nekim tko je moja čista kopija mogu se jako dobro slagati kroz cijeli život, ali s takvom osobom se nebih volio budi pored sebe svako jutro...bilo bi mi dosadno...znao bih sve o njoj samim time što poznajem sebe...ne to...želim ne znati...želim upoznati...želim probati shvatiti...ali prije svega to ću prihvatiti...takvu osobu bih želio za lajtajm frenda...ne znam koja je poanta svega ovoga, samo znam...ljube, hvala ti što jesi to što jesi...cmoooook... |
Tejk d mani end ran...
Tko nikada nije pomislio na savršeni zločin neka baci prvi kamen! Znam da ja jesam...sjećam se da smo uvijek kada bi se našli u nekim BigBradr situacijama, uvijek došli i na temu savršenog zločina...priznajem, danas ga je puno teže izvesti...ali...koliko god da bila sofisticirana tehnologija kojom se dični nam policajci koriste u otkrivanju počinitelja, toliko (ako ne i još više) je sofisticirana tehologija kojom se poneki koriste u obavljanju radnji koje nam ovaj zakon ne dopušta...svima nam je jasno da je nekada bilo puno lakše izbjeći kaznu za neku nedoličnu radnju...uzmeš mu kravu i prodaš je u susjednom selu i nikada ne budeš kažnjen za to...opljačkaš banku i nedopušteno stečenim novcem osnuješ firmu i zaradiš još puuuunooooo para tako da i djeca djece tvoje djece uživaju u plodovima tvoje...hmmm....pljačke...ubiješ u mračnom kutku neku ulice iza lokalnog saloona svojeg političkog protivnika i zasjedneš na čelo neke zemlje i povedeš je u 3.sv. rat...ma dobro, to je danas iluzorno očekivati...ili možda i nije...:¨(...nekada se moglo ući u nečiju kuću i pobiti njega i cijelu njegovu obitelj i proći nekažnjeno...jeli onda bilo bolje? Mišljenja sam da nije...ali isto tako vjerujem da je naša javnost bombardirana informacijama o tome kako se rješavaju neki slučajevi ubojstva/otmice/pronevjere, a ima i onih slučajeva o kojima se nikada ne priča...koliko je ubojstava/šverca droge/društvene pronevjere ostalo izvan dosega pravde...jeli to uredu? Mišljenja sam da nije...ali isto tako mislim da je savršeni zločin moguće izvesti...i u današnjem svijetu...nažalost...:¨( |
Priti plizzzzz.....
|
< | prosinac, 2006 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovu besplatnu scriptu mozete pronaci kod
webmajstora