Za sve ovisnike o internetu, e-mailu..

Jedan jadnik bez posla se prijavio za posao u
Microsoft kao čistač WC školjki'.
Kadrovski direktor ga je primio na razgovor i
poslije kratkog testa mu reče:
"Primljeni ste.
Ostavite mi Vaš e-mail, tako da Vam mogu poslati
ugovor i popis Vaših dužnosti."

On jadnik , zbunjen, odgovori da nema računalo, pa
samim tim ni e-mail.
Direktor ce na to:
"E pa onda, žao mi je; ako nemate e-mail, virtualno
znači da ne postojite,
tako da Vas ja ne mogu primiti..."

Siromah, očajan, izidje iz sjedišta Microsofta,

bez ideje sto bi mogao raditi i
sa samo 10 $ u džepu. Uputi se prema supermarketu i
tamo kupi gajbicu s 10 kg jagoda.
Za kratko vrijeme, proda sve jagode na komad
idući od vrata do vrata i do podne
duplira početni kapital. Iznenadjen i s entuzijazmom,
ponovi istu stvar tri puta i
vrati se kući s 60 $.
Tada je shvatio da bi mu taj sistem omogućio da
preživi, tako da ga je počeo
primjenjivati u kontinuitetu, izlazeći uvijek rano
ujutro i vraćajući
se kuci uvijek kasno navečer. Radeći tako,
utrostručavao je i učetvorostručavao kapital
svakoga dana. Za kratko vrijeme kupi ručnu dvokolicu
da bi mogao povećavati obim posla,
a kasnije je zamijeni s jednim kamiončićem.

Radeći tako, u roku od jedne godine, postade vlasnik
male flote vlastitiih motornih vozila.
Za 5 godina je postao vlasnik jedne od najvećih mreža
za distribuciju namirnica
u SAD.

I tako, misleći na budućnost obitelji, odluči
osigurati svoj život.

Pozvao je brokera kako bi potpisao policu osiguranja.
Broker ga na kraju razgovora
pita za njegov e-mail da bi mu poslao prospekt
osiguranja.

Nas čovjek mu odgovori da nema e-mail.
"Bas čudno" prokomentirao je broker "Nemate e-mail, a
uspjeli ste napraviti imperiju.
A zamislite gdje biste bili, da ste ga imali!".

Čovjek se zamisli, pa odgovori: "... u Microsoftu
čisteci wc školjke!!!"

-----------------------------------------------------------

Moralna poruka br.
1: Internet ne rješava sve probleme u zivotu

Moralna poruka br.
2: Ako nemas e-mail, ali radiš puno, možeš svejedno
postati milijunaš

Moralna poruka br.
3: Ako si primio ovu poruku preko e-maila... blizi si
čisćenju WC školjki,
nego da postaneš milijunaš.

U svakom slučaju te pozdravljam i molim da ne
odgovaras na ovu poruku jer...

odoh i ja kupiti

jagode...

30.05.2008. u 14:01 | 1 Komentara | Print | # | ^

Pročitaj do kraja

Jednog dana, kad sam bio prva godina srednje škole, vidio sam jednog dečka
iz mog razreda kako ide kući. Zvao se Kyle. Izgledalo je, da nosi kući sve knjige.
Pomislio sam: "Zašto bi tko nosio sve svoje knjige kući u petak?
Ovaj zaista mora biti štreber."
Sam sam imao lijepo isplaniran vikend (tulumi i nogometna utakmica s prijateljima sutra popodne),zato sam samo slegnuo ramenima i produžio dalje.
Hodajući, vidio sam da prema onom dečku ide grupa djece. Potrčali su k njemu,
srušili mu knjige na tlo i podmetnuli mu nogu, tako da je pao u blato.
Njegove naočale su odletjele i vidio sam kako se zaustavljaju desetak stopa od njega.
Pogledao je prema gore i vidio sam mu tugu u očima.
U srcu sam suosjećao s njim. Potrčao sam prema njemu, i dok je puzeći tražio svoje naočale, ugledao sam suzu u njegovim očima. dodajući mu naočale, rekao sam: "Oni dječaci su budale. Zaista bi već morali odrasti."Pogledao me i rekao: "Hej, hvala!"
Na njegovom je licu bio velik osmjeh, jedan od onih koji izražavaju iskrenu zahvalnost. pomogao sam mu pokupiti knjige i upitao ga gdje živi.Pokazalo se da živi blizu mene, pa sam ga upitao, kako to da ga nisam prije viđao. Rekao je, da je prije išao u privatne škole. Prije se ne bih nikada družio s nekim, tko je pohađao privatnu školu. Cijeli put do kuće,išli smo pješice i pomogao sam mu nositi dio knjiga. Pokazalo se da je zanimljiv dečko. Upitao sam ga bi li htio s mojim prijateljima igrati nogomet. Rekao je da želi. Družili smo se cijeli vikend, i što sam bolje upoznavao Kyle-a, sve više mi se sviđao. Moji prijatelji bili su istog mišljenja. Došao je ponedjeljak jutro i tamo je opet bio Kyle s ogromnom hrpom knjiga. Zaustavio sam ga i rekao: "Ti ćeš zaista nabildati mišiće s tom hrpom knjiga, koje nosiš svaki dan!" Samo se nasmijao i dao mi polovicu knjiga.Kroz slijedeće četiri godine Kyle i ja postali smo najbolji prijatelji. Na zadnjoj godini počeli smo razmišljati o faksu.
Kyle se odlučio za Georgetown a ja za Duke. Znao sam da ćemo zauvijek biti prijatelji i da kilometri nikad neće biti problem.
On je htio postati liječnik, a ja sam ciljao u poslovne vode uz pomoć nogometne stipendije.Kyle je bio zadužen za oproštajni govor u našem razredu. Cijelo vrijeme zezao sam ga da je štreber. Morao je pripremiti govor za maturu. Radovao sam se što ja nisam morao ići na binu i govoriti. Na dan mature vidio sam Kyle-a. Izgledao je fenomenalno. On je bio jedan od onih koji su zaista pronašli sebe kroz srednju školu. Malo je mišićima popunio svoju figuru i vrlo je dobro izgledao u naočalama. Imao je više spojeva nego ja i cure su ga obožavale, tako da sam ponekad bio ljubomoran.
Danas je bio jedan od onih dana. Vidio sam kako je nervozan zbog svog govora. Zato sam ga lupio po leđima i rekao:
"Hej, veliki čovječe, bit ćeš odličan!"
Pogledao me jednim od onih zahvalnih pogleda i nasmijao se. "Hvala", rekao je.
Nakašljao se i počeo govor. "Matura je vrijeme da zahvalimo svima onima koji su nam pomagali tijekom ovih teških godina. Svojim roditeljima, učiteljima,braći, sestrama, možda treneru ... ali najviše svojim prijateljima. Ovdje sam, da vam kažem, da je biti nekome prijatelj, najveći dar koji toj osobi možete dati.
Ispričat ću vam priču. Gledao sam u svog prijatelja u nevjerici, dok je on pričao priču o danu našeg prvog susreta., Preko vikenda se namjeravao ubiti. Govorio je o tome,kako si je ispraznio ormarić, da poslije njegova mama ne bi morala doći i nositi kući njegove stvari. Duboko me pogledao i uputio mi mali smješak.
"Hvala Bogu, bio sam spašen. Moj prijatelj spasio me od smrti."
Čuo sam uzdah, koji je putovao kroz masu, dok je taj zgodni, popularni dečko pričao o svom najgorem trenutku. Vidio sam njegovu majku i oca kako me gledaju i smješe mi se onim istim zahvalnim osmjehom. Tek sam tada shvatio pravu dubinu svega toga.
Nikad ne potcjenjuj moći svojih djela.
Jednom malom gestom možeš nekome
promijeniti život. Na bolje ili na gore.
Bog nas "daje" u naše živote, da na neki način utječemo jedni na druge.
Tražite Boga u drugima.
"Prijatelji su anđeli, koji nas
dižu na noge,
kada naša krila zaborave kako letjeti."

27.05.2008. u 09:40 | 3 Komentara | Print | # | ^

SMIJEH JE DOBAR LIJEK


Smijeh je Božja ruka na ramenu izmučena svijeta.
Činjenica da je smijeh dobar lijek nije nepoznata. Ta spoznaja seže stotine, pa čak i tisuće godina u povijest, u doba kada su dvorske lude imale zadatak zabavljati kraljeve i državne poglavare. Ako je dvorska luda bila dobra u svojem poslu i uspješno moćnike, bila je obilno nagrađena, a ako je njegova izvedba bila slaba, postojala je velika mogućnost da izgubi glavu - doslovno izgubi glavu! Međutim, s vremenom su ti dvorski šaljivci spoznali da biti smiješan znači mnogo više od pukog zabavljanja.
Smijeh je jedan od najboljih mentalnih sredstava za jačanje koje čovijek poznaje i da je to druga najsnažnija emocija koju čovijek može izraziti. Prva je, naravno, ljubav. Nemožeš se smijati i istovremeno biti ljutit, nemožeš se smijati i biti zabrinut, jer stres, zabrinutost i smijeh nisu spojivi. Smijeh je niskokaloričan, ne sadrži kofein, natrij, konzervanse ili aditive... Potpuno je prirodan i jedna veličina odgovara svima. Smijh te može opiti, a pritom ne postoji opasnost od predoziranja. Smijeh nikada nije izazvao neugodan osijećaj, počinio zločin, započeo rat ili prekinuo vezu. U smijehu se uživa u društvu. Smijeh je besplatan i neoporeziv. Čini se da bi smijeh mogao biti lijek za mnoge životne bolesti, i zato - smijte se mnogo i živite dugo.
Smijeh je marmelada na životnoj kriški kruha. On daje okus, čini život manje suhim i lakšim za gutanje

19.05.2008. u 10:47 | 1 Komentara | Print | # | ^

IZAZOV ILI PARALIZA

Ponekad nije lako ispričati se, početi iz početka, priznati pogresku,

prihvatiti savjet, biti nesebičan, nastaviti s pokušajima, biti iskren, učiti na pogreškama, oprostiti i zaboraviti, promisliti i tek onda djelovati, prihvatiti zasluženu krivicu - ali uvijek se isplati

Nego, prije par dana čitala sam priču o jednom mladom čovijeku koji je paraliziran od struka na nize, ali nipošto nije nepokretan. Kada mu je bilo samo 19 godina, izbjegao je frontalni sudar tako što je naglo skrenuo nadesno. Pritom je udario u rubnik ceste i ispao iz automobila. Posljedice nezgode bile su slomljen vrat i potpuno uništene noge.
Za mnoge bi to bio kraj svih nadanja, snova, aktivnosti ili ambicija, ali za njega to je jednostavno bio izazov da ono što mu je preostalo potpuno iskoristi. Stav koji je posjedovao bio je nevjerojatan. On je dobroćudna osoba koja ne robuje predrasudama i aktivniji je od mnogih ljudi zdravih nogu. Strastveni je ribolovac, bavi se košarkom za invalide, a pomogao je utemeljiti košarkaški centar za preko tridesetero invalidne djece koja boluju od brojnih bolesti, od cerebralne paralize do raznih oštećenja kralježnice. Sudjeluje i na automobilskim utrkama, bavi se plivanjem...
U slobodno vrijeme bavi se obnavljanjem starih automobila, a za život zarađuje radeći dva posla. Za Jaguar isporučije automobile izrađene po narudžbi širom zemlje. Njegov smisao za humor je zadivljujući, a on čak izdvaja i prednosti činjenice da nema osjećaja u nogama kao u slučaju kada je slomio oba gležnja igrajući ragbi.
Znači li to da on poriče svoju situaciju? Nipošto. To jednostavno znači da on shvaća da je paraliziran od struka na niže i da će takav ostati cijeloga života. Mogao bi oplakivati svoju sudbinu ili uvidjeti što još uvijek može činiti i posvetiti se tim stvarima. Iz ove priče svatko od nas može neučiti važnu lekciju: ne oplakujte ono što ste možda izgubili; radujte se zbog onoga što još uvijek posjedujete.
Savijest je ono što boli iako se osjećamo sasvim dobro..

18.05.2008. u 11:36 | 0 Komentara | Print | # | ^

ŠUPLJA CRKVA



Uza samu rijeku Jadro, istočno od Salone nalaze se ostaci crkava na lokalitetu koji je u puku poznat već više stoljeća pod vrlo zornim imenom Šuplja crkva. To ime potječe iz doba kad su tu stajali zidovi zapuštene crkve urušena krova, zabilježeni na Camucijevu zemljovidu iz 1571. godine. Ti ostaci trobrodne bazilike posvećene Sv. Petru i Mojsiju stajali su još na svršetku 17. i početku 18. stoljeća jer su joj novi tada doseljeni stanovnici Solina dali to slikovito ime. Crkva iz 11. stoljeća, povezana s krunidbom bana Zvonimira za hrvatskog kralja 1075. godine, sagrađena je unutar velike starokršćanske bazilike po svoj prilici iz 6.stoljeća. Uz crkvu je bio i benediktinski samostan, povezan, možda, s vladarskom kućom, pa je vjerovatno to i razlog da se nova crkva gradi upravo u staroj i da se u njoj obavlja taj važan čin. Po tome je ova ranoromanička trobrodna bazilika osobito poznata.
Danas je krajolik bitno različit od onoga kakav je bio u starokršćansko doba i u 11. stoljeću. Rijeka je tada tekla drukčijim tokom, a okolni teren bio je znatno niži. Rijeka, naime, teče sasvim blizu, poplavljuje ostatke starih zidova koji zbog konfiguracije okolnog zemljišta često ostaju pod vodom. To je odličan i vrlo zoran primjer kako mala solinska rijeka mijenja konfiguraciju solinskog spomeničkog pejsaža.
Zanimljiva je okolnost da se ranoromanička crkva gradi u 11. stoljeću unutar znatnih ostataka one prethodne čiji se zidovi i danas lijepo vide pod ogradom koja odvaja arheološko nalazište od neposredno položene ceste što vodi u Majdan. Tu se nešto zapadnije ulijevao u Jadro brdski potok zvan Ilijino vrilo što izvire blizu Rižnica pod istočnom kozjačkom kosom. I to je djelovalo na zasipanje ostataka crkve, na promjenu pejsaža.
Slijed gradnje na ovom lokalitetu utvrdio je ugledni istraživač Solina danski arhitekt E. Dyggve koji je manjim arheološkim istraživanjima uspio odrediti glavnu strukturu starokršćanske crkve i one u njoj naknadno sagrađene nove. Istraživanja na ovom lokalitetu započela su 1927., a rezultati su razriješili jedno važno pitanje: prepoznata je crkva u kojoj je bio okrunjen ban Zvonimir. Nepoznanicu je razriješio L. Katić koristeći se i pisanim izvorima, i arheološkim nalazom i natpisom s oltarne ograde.
Istraživanja na ovom lokalitetu obnovljena su tek 1990. godine i još su u tijeku. Predstoji vrlo složen zahvat uklanjanja vode s lokaliteta u obližnju rijeku, čime će se spriječiti svako moguće plavljenje otkopanih temelja i konzerviranih zidova.
Trobrodna bazilika imala je vrlo specifično zapadno pročelje, tzv. Zapadni korpus i zvonik, a na istočnoj strani tri apside uklopljene u samo tijelo crkve. U crkvi je bila velika trodijelna oltarna ograda s natpisom koji je otkrio njezine naslovnike, svete Petra i Mojsija, a potom, uz pomoć pisanih vrela i niz važnih povijesnih događaja. Toj su ogradi kako neki znanstvenici vjeruju pripadali i pluteji koji danas tvore krsni zdenac u splitskoj krstionici sv. Ivana, među kojima je najpoznatiji onaj što se obično interpretira kao prikaz hrvatskog vladara na prijestolju.

17.05.2008. u 19:43 | 0 Komentara | Print | # | ^

RIJEKA JADRO-PRAVI IZAZOV IZLETNICIMA


Nastavljam sa pričom o Solinu i njegovim ljepotama. Toliko je toga u Solinu neponovljivoga, ali danas vam želim reći nešto o rijeci Jadro.
Svega tri kilometra od Splita, Solin i njegova rijeka Jadro pružaju sjajan ambijent za sve izletnike. Povijest koja seže još u antička vremena isprepletena je uz priču o Solinu u kojem se na svakom koraku krije mozaik davnih vremena.
Kao što je poznato, Salona je bio glavni grad rimske provincije Dalmacije, a nastala je uz ušće rijeke Jadro, nekad rijeke Salon. Uz brojne spomenike iz rimskog doba, na Gospinu otoku i uz rukavce Jadra hrvatski vladari sagradili su crkvene građevine. Za vrijeme turske vlasti, u srednjem vijeku, uz Jadro su nicale mlinice od kojih je sačuvano njih nekoliko. Najzanimljivija je Gašpina mlinica koja čeka svoju obnovu u gradski muzej (o tome ću opširnije pisati za blagdan Male Gospe). Sve to, ali i puno više od toga, možete vidjeti ako se zaputite u Solin i njegovu okolicu na izlet.
Solinske ljepote mogu se obići pješice ili pak izletom u slapovima, odnosno u kanuima. Sam centar Solina zelena je oaza čiju idiličnu atmosferu narušava tek labuđi pjev. Labudovi su jedan od simbola grada. Ako krenete iz Solina prema izvoru Jadra, put će vas voditi kroz šetnice, a kasnije i kroz planinarske putove.
Blizina planina Kozjak i Mosor prava su prilika da se popnete na jedan od njihovih vrhova, što je izazov za iskusne planinare. Manje zahtjevnim izletnicima bit će dovoljna i šetnja do izvora rijeke Jadro ili pak veslanje njezinim tokom.
Solin je inače poznat kao rekreativni i športski grad, pa se nemojte čuditi ako na izletu naiđete na neko poznato lice. Spuštajući se tokom Jadra, zasigurno ćete vidjeti ribiče, pa nemojte odbiti poziv na opuštanje uz ribički štap.
Zahvaljujući apelima Grada Solina, ekoloških udruga i samih stanovnika, narasla je svijest o potrebi čuvanja ovih bisera.

15.05.2008. u 11:26 | 0 Komentara | Print | # | ^

MOJ NAJDRAŽI SVETAC

Leopold Bogdan Mandić

O. Leopold rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg-Novom, u Boki kotorskoj, od roditelja Petra Mandića i Dragice, rođene Carević. Na krštenju je dobio ime Bogdan, a po ulasku u kapucine promijeni ga u Leopold. Bio je najmlađe od dvanaestero djece. I ta činjenica, tko zna o njoj razmišljati, već sama od sebe mnogo govori. Bez velikodušnosti Bogdanovih roditelja da prihvate njega, dvanaesto dijete, Crkva bi ostala veoma prikraćena. O. Leopold bio je jedan od njezinih najvećih i najrevnijih djelitelja sakramenta pokore. Kolike je on tisuće pokornika pomirio s Bogom?! Svi bi ti bez njega, bez susreta s njime kao ispovjednikom, ostali silno prikraćeni. I naša domaća Crkva na hrvatskom jezičnom području ostala bi prikraćena za jednoga velikoga i slavnoga Božjega slugu, danas poznata i štovana po cijelom katoličkom svijetu. Mnoge dobrotvorne ustanove ustanovljene su u njegovo ime i s njime se ponose. Dok se veselimo nad našim svecem, ocem Leopoldom, dostojno je i pravedno da odamo dužnu zahvalnost i roditeljskoj velikodušnosti njegova oca i majke.
Bogdanovi roditelji bili su duboko vjerni kršćani. O svojoj majci otac Leopold, već poodmakao u dobi, izjavio je ovo: "Moja je majka posjedovala izvanrednu pobožnost; njoj naročito zahvaljujem sve ono što jesam." Dobri otac pratio je svako jutro malog Bogdana u crkvu na svetu misu i pričest, što je tada bilo nešto posve neobično. U duboko kršćanskom obiteljskom ozračju Bogdan je od malena učio mnogo moliti. Njegova dobrostojeća obitelj nije uspjela sačuvati blagostanje. Gospodarske prilike bile su sve teže i teže. I to je za budućeg velikog ispovjednika i tješitelja duša u ispovjedaonici bilo od velike važnosti. Druge će u sličnim prilikama znati tješiti iz vlastitog iskustva.
Živeći u Herceg-Novom među pravoslavcima, Bogdan je veoma rano upoznao i iskusio žalosnu činjenicu rastavljenosti kršćanske braće. Zato je još kao dječak govorio: "Dobro, ja ću se posvetiti spasenju tolikih siromašnih i nesretnih ljudi. Postat ću njihov misionar." Promatrajući nesebično djelovanje kapucina u svom rodnom gradu, koje su cijenili i tražili ne samo katolici već i pravoslavci, Bogdan je mislio da će svoj misionarski naum najbolje ostvariti ako stupi u njihov red. Roditelji su se složili s njegovim izborom zvanja, premda im je rastanak s njime bio veoma težak. Možemo ih razumjeti jer je Bogdan bio veoma dobar sin.
U dobi od 16 godina on ostavlja rodnu kuću te polazi na nauke u Serafsko sjemenište u Udine, u sjevernoj Italiji. Nakon dvije godine u Bassanu započinje novicijat. 2. svibnja 1884. oblači redovničko kapucinsko odijelo i dobiva ime Leopold. Život je u novicijatu venetske kapucinske provincije bio vrlo strog pa je pravo čudo kako je sa zdravljem krhki fra Leopold mogao izdržati redovničku stegu. 4. svibnja 1885. položio je prve jednostavne zavjete, a zatim je poslan u Padovu na filozofske nauke. G. 1888. polaže svečane zavjete i prelazi u Veneciju na studij teologije te neposrednu pripravu na svećeništvo. Sretan dan njegova svećeničkoga ređenja svanuo je 20. rujna 1890., kad ga je kardinal Domenico Agostini zaredio za svećenika.
O. Leopold je od mladosti u srcu osjećao Božji poziv da radi među kršćanima odijeljenim od Rima. Prve godine svoga svećeništva mišljaše da mu je poći među njih i tamo raditi. Ali, kad je nakon kratkog boravka u Zadru, Kopru i na Rijeci, po volji svojih poglavara bio konačno određen za Padovu, shvatio je na koji će način vršiti svoj ekumenski apostolat te uskliknuo: "Odsada pa u buduće svaka duša koja bude tražila moju službu bit će moj Istok." Kao dugogodišnji neumorni ispovjednik on će sve svoje molitve, žrtve, napore prinositi na veliku nakanu: "Da svi budu jedno!"
Tijekom punih 40 godina o. Leopold će od ranog jutra pa do poslijepodnevnih sati sjediti u ispovjedaonici i neumorno ispovijedati. Procesije pokornika opkoljavale su njegovu skromnu ispovjedaonicu. Njegovi su pokornici bili ljudi iz visokog društva, liječnici, profesori i intelektualci, ali i mali priprosti svijet. On ih je sve s jednakom ljubavlju primao, tješio, duhovno vodio, s Bogom pomirivao.
Prije smrti o. Leopold je prorekao da će kapucinski samostan u Padovi biti razrušen od bombi. Ipak, kod te strašne ratne katastrofe njegova ispovjedaonica osta pošteđena da bude trajan znak njegova pomiriteljskoga apostolata. Brojni hodočasnici, koji sa svih strana dolaze na njegov grob, dotiču se s poštovanjem i njegove drage ispovjedaonice u kojoj je zaslužio nebo, u kojoj je vršio svoje ekumensko poslanje Kad je otac Leopold 30. srpnja 1942. umro u Padovi, njegov pogreb je bio već njegova proslava na zemlji, predigra onoga što će se dogoditi kasnije kad bude svečano proglašen blaženim i svetim. Leopolda iz Herceg-Novog (Leopoldo da Castelnuovo) proglasio je svetim Ivan Pavao II. 16. listopada 1983.


12.05.2008. u 13:11 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

zanimljivosti, duhovnost,o najlipšin gradovima na svitu-Solinu i Splitu, preporuke-koje knjige pročitati i pogledati filmove

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr