ponedjeljak, 16.10.2006.
justinijan
Ovaj post pišem djelomićno zato jer su moji pomahnitali obožavatelji zahtjevali još zanimljivih i dubokoumnih postova bez kojih je njihov život besmislen.
U ovome postu pišem o bizantskom caru Justinijanu velikom koji je zamalo uspio obnoviti zapadnorimsko carstvo.
Justinijan je ugledao svjetlo dana(a možda se rodio po noći) 483 g. poslije Krista u gradu Tauresumu blizu glavnog grada Makedonije Skoplja koja će kasnije biti dio SFRJ a još kasnije kad ja postanem vladar dio i Velike Hrvatske koja će se protezati od Poljske do Madagaskara. Nego da se vratimo na temu on je bio nećak svoga ujaka bizantskog cara Justina i postaje njegov suvladar a kasnije točnije 527 g. postaje jedini i neogranićeni vladar. Svoju vladavinu posvetio je obnovi velikog Rimskog carstva i napadao je bande koje su ga uništile Vizigote, Ostrogote, Vandale i ostale barbare i lopovine koji su mislili da su velike face i da mogu održati svoje države na lešinama Rimskog Carstva. Jedan od ključnih osoba u Justinijanovom carstvu bio je njegov vojskovođa Belizar koji je u Africi uništio carstvo Vandala (jebeš carstvo u kojoj su glavni vandali), a 536. g. ulazi u Rim i ruši carstvo Ostrogota koje je još 476 utemeljio Odoakar. Justinijan i njegovi ripaši dolaze i do Špaljolske di su glavni bili Vizigoti i oslobađaju pokrajinu Andaluziju u kojoi je živio slavni vitez Don Quijote ćiju je biografiju napisao Tonći Cervantes zli brat blizanac Očalinka i Ivice Vidovića.
Druga važna osoba za Justinijanove vladavine je bila njegova pička (žena) Teodora koja je uspjela zaustaviti bunu protiv njega i pobila 50000 pobunjenika (čoviku zbilja nije bilo lako)
I znaći Justinijan je poosvajao većinu nekadašnjeg Carstva i sve je ličino na idilu potocima je teklo mlijeko i med a u poljima je raslo žito i sad bi tribala biti čiča mića gotova prića. Ali ovo je život a ne loša meksićka sapunica koju gledamo na HRT-u. Za Justinijana poćinju veliki zajebi. Prvo Perzijnci koji napadaju Antiohiju i traže masne pare da obnove mir. Sa sjevera dolazi nova opasnost- Slaveni koji pod vodstvom velikih vladara poput Simeona, Stefana Nemanje, doktora Franje Tuđmana, generala Ante Gotovine, Slobodana Miloševića, Janeza Janše i Severine dolaze na Balkan pokrenuti Avarima koji su došli iz neke pripizdine u Aziji i sad glume neke face a oni su obićni čobani. Nego Slaveni dolaze sve do Soluna i Carigrada pljačkajući zajedno sa svojim pajdašima Hunama Bizantsko carstvo i Justinijana boli glava jer ima sve manje para a njegova vojska je plaćenićka, a na zapadu naki lik Totila radi sranje, osvaja Rim i ponovno obnavlja Ostrogotsku državu- protiv njega se bori Narzes nasljednik umirovljenog generala Belizara koji ipak nije dorastao tome iskušenju.
U Africi Berberi rade bune i uništavaju sve pred sobom ali totalno sranje će nastat kad Muhamed ujedini Arape i povede Hezbolah, Hammas, Al Quaidu i ostale militante u džihad i ozbiljno rani Bizantsko carstvo
Justinijan je već sada čovik u godinama boli ga kurac za sve prestaje osvajat i posvećuje se ležanju i gledanju kviskoteke i kola sreće
Justinijan umire 14. 11. 565.
nedjelja, 08.10.2006.
Abu Simbel
Get music video codes at Bolt.
Get music video codes at Bolt.http://www.bolt.com/moshnot/video/2207288
U svibnju davne 1813. g. prije interneta, svjetskog prvenstva u nogometu i dezodoransa švicarski istažitelj J. L. Buckhardt nije zna šta će od sebe pa je išo lutat Nilom na devi. I tako je taj naš J. L. tražeći obližnju birtiju sa lošim lokalnim pivom sasvim slučajno naišao na hram u Abu Simbelu. Kipovi su bili prekriveni pijeskom koji je nanio vjetar i ostali su tako sve do 1907 kada je međunarodna udruga čistaćica uspila očistiti proćelje 30 metarskog hrama očistiti od pijeska. 4 kipa egipatskog faraona Ramzesa II. koji je ujedno imao i funkciju boga prikazivala su kako on sjeda na prijestolju i gleda prema istoku preko svjetlucavih voda Nila rijeke bez koje Egipat nebi bio Egipat nego tek dio libijske pustinje. Njemu među nogu nalaze se kipove njegove majke, jedne od njegovih žena koju je najrađe trošija- Nefertari i dvoje njegove dice koje je najviše volija. U spektakularnoj unutrašnjosti prikazan je pogodite tko? Ramzes naravno, kako ubija svoje neprijatelje, vozi se u kočiji marke aston martin, gleda kako se kažnjavaju njegovi neprijatelji, nosi drugim bogovima tamjan, igra na karte sa svojim rođakom milom i jede jetrenu paštetu gavrilović sa kukuruznim kruvom( dvi zadnje natuknice su moja izmišljotina). Na stražnjem i najsvetijem zidu je prikazan Ramo(budući naziv za Ramzesa) kako stoji sa trojicom svojih kolega bogova. Dva puta godišnje sunčeve zrake prolaze kroz prednji ulaz i osvjetljuju zid i kipove na njemu.
Mnogim pametnim ljudima nametnulo se jedno pitanje: Zašto je Ramo išao sagraditi velićanstveni hram u nekoj vukojebini daleko od svoje kuće di nije bilo ni žive duše?
Stručnjaci među koje se ja ne ubrajam misle da je Ramo time tija izrazit svoju pobožnost i da bogovi koji su nešto važniji od njega volili njega i njegove ljude te kako bi se njegov utjecaj proširio i na susjednu Nubiju. Prijetnja tim hramovima bila je Asuanska brana koja je sagraćena da bi se voda nakupljala u 500km dugom jezeru i natapala pustinju, ali hramovi su se nalazili samo 280 km uzvodno i tu je nastao zajeb jer bi bili potopljeni. Tu nastupa UNESCO sa svojom nevjerovatnom idejom da se hram premjesti na sigurnije mjesto, sigurno su svi mislili koje budale haha jesu li ti tipovi retardirani premjestiti masivni hram na skroz drugo misto? Ali uz pomoć iz cilog svita UNESCU je to čak i uspilo, Hram je bio izrezan u blokove i kasnije ga je na najvećem gradilištu toga doba kao slagalicu slagalo dvije tisuće najboljih strućnjaka iz cilog svita. Blokovi teži od 22 tone 1968 uspješno su preseljeni. I ne samo to svaka pojedinost i čak ulazak sunčevih zraka na već spomenuti dio očuvana je i hram je bio identićan samo na drugom mistu.
Evo i pjesmica koju je napisao Antun Gustav Matoš
Into the abyss I'll fall - the eye of Horus
Into the eyes of the night - watching me go
Green is the cat's eye that glows - in this temple
Enter the risen Osiris - risen again
Tell me why I had to be a powerslave
I don't wanna die, I'm a god,
why can't I live on?
When the Life Giver dies,
all around is laid to waste
And in my last hour,
I'm a slave to the power of death
When I was living this lie - fear was my game
People would worship and fall-drop to their knees
So bring me the blood and red wine
for the one to succeed me
For he is a man and a god
and he will die too.
Now I am cold but a ghost lives in my veins
Silent the terror that reigned - maarbled in stone
Shell of a man God preserved - a thousand ages
But open the gates of my hell
I will strike from the grave
ovaj blog je zakon full
