Pidžamice

srijeda , 12.05.2021.

Unatoč mojem enormnom trudu da te stavim pod tepih, ti si i dalje tvrdoglavo tu. Uskačeš mi u misli iz najbezveznijih sitnica, iz svake pjesme, iz sunca i zvijezda, iz zgrada i hrane. Fališ mi za sve, za sve ono što jesmo i nismo bili, za sve ono što smo mogli i nismo mogli biti. Svaki novi dan je praznina sve očitija, više se ni ne pokušavam zavaravati. Slagala sam pidžame, svaku od njih znaš, svaka ti je bila slatka, obožavala sam svaku pohvalu na njihov račun, te lijepe riječi, toliko banalne, a toliko su značile. Fališ mi da me grliš u njima, fališ mi da skupa zaspimo, fališ mi da mi pokaže svoju pidžamu. Želim te natrag, samo na kratko, samo da zaspimo skupa, samo da te zagrlim, samo da me utješiš, samo da provedemo dan skupa. Ovo uopće nije fer, znati da smo mogli imati sve ali se nismo dovoljno potrudili. Koliko god možda misliš da tebe krivim, svjesna sam da smo oboje doveli do ovoga. Zadnjih 5 godina ne znam za život bez tebe, nisam mislila da budem ikad morala doznati. Proganjaju me tvoje riječi, "ali mi smo zauvijek". Jako sam tužna bez tebe.

Oznake: ljuabav, pidžama, tuga

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.