Smrt korisnicima

Doslo je opet vrijeme kolokvija pa vasi vrijedni telci dane provode citajuci njuze, index, javno.hr, vecernji.hr i tome slicno - kad se mora, mora se i kad se mora nije tesko.
Prekopavajuci tako masu dosadnoh clanaka naisla sam na jedan koji ce, sigurna sam pomoci nasoj Faith da se osjeca bolje po pitanju njezine fobije od placanja-racuna-na-vrijeme.

link na wtf of the day

yap, it's true. Postoji netko jos nenormalniji od nas na ovome svijetu.

greets od vase "vrijedne" sunkice :))

Ako zbog preufuranosti u ucenje zaboravis gledat Star Trek, dal si onda manje - ili vise geek nego si bio prije tog incidenta?

I da li je, ako u 5 ujutro razmisljas o ovakvim stvarima umjesto da spavas, jos uvijek moguce da si normalan, ili je to ona tanka granica koju svaka FER-ovka/ovac predje kad-tad u svom bijednom zivotu?

Eto, ako me danas na kolokviju iz FPORS-a vidite da razmisljam - ovo su stvari koje mi u tom trenutku vjerojatno prolaze kroz glavu :P

Kategorija: Price

Xaph

Dovoljno sam trpila tvoje perverzije pisane italic-om i tvoje litanije starog i novog "zavjeta". Neka se neka druga nestretna persona sada bakce sa time sto po tebi treba ulaziti a sto izlaziti iz razno raznih pm ili bt
Dosta mi je zajednickih uvoda i zacepljenih odvoda i emitera, Dosta mi je i Bodea i Nyquista i ostale tvoje perverzne ekipe.
Ne zelim niti pricati koliko mi idu na zivce tvoji impulsi (da, i trokutasti i pravokutni i pilasti - podjednako), spojevi, (multi)vibratori, (strujna)zrcala i sedam patuljaka (necemo sada poimence, jelte).
Dosta mi je i onog tvojg Ave-a koji mi skace u oci sa svake stranice i povracajuce tj. povratne veze. Ma svega toga mi je dosta. Ostavljam te. Nadji si nekog novog za davit. Idem, ozbiljna sam. Sa nama je gotovo. Prestani me sljediti. Ti si samo knjiga! Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee....


Pouka price:
Nocna mora sa elektronikom ne zavrsi nuzno kada je polozite :)


Greets od polulude Shunke :P

Prošlo je tek tjedan dana od tog nemilog događaja. Iako se čini kao mnogo duže. Tu i tamo bacim pogled na windows updater. "No updates available". Znala sam da će to ispisati, no valjda nada stvarno umire posljednja. Otkad je izašao SP1 između mene i Viste više ništa nije isto. Danima mi je Vista slala upozorenja da instaliram SP1, no ja sam se izvlačila na dugo vrijeme skidanja, pa na dugo vrijeme instalacije, no na kraju sam se izlanula. "SP1 je samo formalnost, priznaj to, nema tog update-a koji će natjerati tvoju načičkanu jezgru da radi brže!!!" I tu je puklo. Od tada mi Microsoft nije ponudio ni jedan novi update.
Dok gledam svoj odraz u polupraznoj šalici čaja, naviru mi sjećanja na sve moje propale emocionalne veze sa software-om. Krenulo je s NEROm. Na početku je sve bilo bajno, no nakon nekog vremena je krenuo s onim NERO Express Burning glupostima. A ja sam bila preponosna da bi me netko tretirao kao neuku glupaču.
Dosta veza je puklo nakon samo mjesec-dva. Početak je uvijek obećavajuć, no nakon nekog vremena te zaskoče s licencama, registracijom, a kada im objasniš da se još nisi spreman vezati, uskrate ti korištenje.
Već sam bila spremna dignuti ruke od svega kad sam nabasala na VMware Player. Bio je potpuno drukčiji od svega što sam dotad koristila. Napokon sam mislila da sam naišla na nešto posebno. No onda sam saznala da je VMware Player koristilo već pola faksa. Moje oduševljenje je jednstavno splasnulo.
Možda je to bilo licemjerno od mene. Samo Bog zna koliko sam playera promijenila u zadnjih godinu dana: Winamp, Media Player, VLC... Imam sreće da nisam pokupila kakav virus. Valjda NOD32 čuva budale.
Što je najgore, taman kada misliš da si spreman krenuti dalje, doleti neki davno odbačeni bumerang. Adobe Acrobat nisam koristila već valjda godinu dana, no svako malo me zatraži neki update, i ja k'o glupača mu dam da ga skine, instalira, reboot-a... Već mi je dvaput smrznuo komp. Tko mi je kriv kad sam blesava...
Koristim ja Vistu i dalje, no nema više onog žara, onog elementa iznenađenja kad ti iskoči pop-up s novim updateom. Sada kada završim s poslom samo se izvalim ispred televizora, a ona zaspi za 15 minuta. I dok je gledam kako spava, pitam se da li ona zna da ovo zapravo nema veze sa SP1. Da je samo do toga, popustila bi ja već odavno. No čemu, ako ću već za mjesec dana trčati za nekim novim softwareom. Ili se vraćati nekom davno odbačenom. Nakon pola sata i ja krećem na spavanje. Kažem si da je sutra novi dan. Iako znam da će sve ostalo biti po starom.

pouka priče: kad nitko drugi ne posta, LLama se iživljava sa svojim nebulozama

Crazy LLama
Placebo – English Summer Rain