Metal svijet
05.01.2006., četvrtak
Marilyn Manson Biography:
 Love him or hate him, the self-proclaimed "Antichrist Superstar" Marilyn Manson was indisputably among the most notorious and controversial entertainers of the 1990s. Celebrated by supporters as a crusader for free speech and denounced by detractors as little more than a poor man's Alice Cooper, Manson was the latest in a long line of shock rockers, rising to the top of the charts on a platform of sex, drugs and Satanism. Though widely dismissed by critics, his brand of metal nevertheless struck a major chord with the youth market -- on the strength of a masterfully orchestrated marketing campaign, he became a mainstream anti-hero, much to the chagrin of conservative politicians and concerned parents. Manson was born Brian Warner in Canton, Ohio; at the age of 18, he relocated to Tampa Bay, Florida, working there as a music journalist. In 1989, he became friends with guitarist and fellow outsider Scott Mitchell; they decided to form a band, with Mitchell rechristening himself Daisy Berkowitz and Warner adopting the name Marilyn Manson. With the addition of bassist Gidget Gein and keyboardist Madonna Wayne-Gacy, the group -- originally dubbed Marilyn Manson and the Spooky Kids -- begin self-releasing cassettes and playing gigs, their Gothic stage show notable for Manson's elaborate make-up and homemade special effects. Jettisoning their drum machine in favor of one Sara Lee Lucas, the band's sound began taking on a harder edge, and by 1992 they were among the most popular acts in the South Florida area. In 1993, Nine Inch Nails' Trent Reznor came calling, offering both a contract with his Nothing Records label as well as the chance to open for NIN the following spring; Manson accepted both offers, and the group's debut LP, Portrait of an American Family, appeared during the summer of 1994. With new bassist Twiggy Ramirez replacing Gein, the group's notoriety began to soar -- most infamously, during an appearance in Salt Lake City, Manson ripped apart a copy of the Book of Mormon while on-stage. The Church of Satan's founder Anton LaVey also bestowed upon him the title of "Reverend." While some onlookers dismissed Manson's behavior as crass audience manipulation, his cult following -- comprised almost entirely of disaffected white suburban teens -- continued to swell, and with the release of the 1995's Smells Like Children EP the band broke into the mainstream, propelled by their hit cover of the Eurythmics' "Sweet Dreams (Are Made of This)." Berkowitz quit a short time later, and was replaced by guitarist Zim Zum; their next LP, 1996's Antichrist Superstar, debuted at the number three spot on the pop album charts. As Manson's popularity grew, so did the furor surrounding him -- his concerts were regularly picketed by civic groups, and his music was the subject of widespread attacks from the right-wing and religious fronts. Again, however, his quick embrace of the media spotlight called into question the true sincerity of his revolutionary aims -- with a cover story in Rolling Stone and a best-selling autobiography, -The Long Hard Road Out of Hell, some onlookers doubted whether Manson had sold his soul to Satan, or just sold his soul, period. The glam-inspired Mechanical Animals followed in 1998, with the resulting tour yielding the live Last Tour on Earth a year later. Holy Wood (In the Shadow of the Valley of Death) came out at the end of 2000. The band toured to support the album in 2001 and during a July show in Michigan, Manson was charged with criminal sexual conduct after performing an alleged offensive act on a security guard. December saw Manson's version of "Tainted Love" appear on the Not Another Teen Movie soundtrack while another security guard filed a civil suit alleging Manson had rubbed his pelvis on the guard's head. The July 2001 sexual conduct charges were lowered to a misdemeanor in January of 2002 and the civil suit was dropped soon after. May of 2003 saw the release of The Golden Age of Grotesque, which spent a week on top of the album charts and ended up on more than a few critics' year-end Top Ten lists. In April of 2004 the album Lunch Boxes and Choklit Cows appeared, credited to Marilyn Manson the Spooky Kids -- Spooky Kids being the name of Manson's earliest band. Manson fought the release and court-ordered some artwork removed that was too close to the art to which the singer owned the copyright. At the end of September the Lest We Forget collection was released, covering the highlights of Manson's career and including a new cover version of Depeche Mode's "Personal Jesus." Jason Ankeny, All Music Guide |
04.01.2006., srijeda
Cradle of Filth biografija
 Sve je počelo u ljeto 1991. godine, kada je Cradle of Filth formiran u zemlji Suffolk, Engleska. Originalni članovi su bili: Daniel Davey (vokali), John Richard (bas), Darren (bubnjevi), Paul Ryan (gitara). Suffolk je regija u kojoj je istraživao u 17. vijeku samozvani pronalazač vještica Mathew Hopkins, a on je 1645. godine napravio 68 pogubljenja. Taj dio zemlje se još uvijek zove vještičina zemlja. Skoro svi članovi Cradle of Filth žive (živjeli su) u selu Hadley gdje je Hopkins jednom ostao, a samo 6 milja dalje je Lavinum, mjesto u kojem su osuđene "vještice" spaljivane. U siječnju (januaru) 1992. godine Cradle of Filth izdaje svoj prvi demo koji se zove Invoking the Unclean sa novim gitaristom Robin Eaglestoneom. Demo nije bio baš uspješan. Njihov zvuk onda je bio death metal, najpopularniji metal žanr tih vremena. Nakon izdavanja demoa Robin izlazi iz benda. Kasnije izlazi novi demo Black Goddess Rises koji je snimljen na kazeti. Kasnije u '92 izdali su još jedan demo Orgiastic Pleasures i ovaj je, napokon, dobro primljen. Malo kasnije nezavisna kuća Tombstone records pokazuje interes za bend, ali nakon nekakvih prepucavanja Cradle of Filth nije uspio potpisati za tu malu kuću. Kao posljedica ovoga John odlazi iz benda da bi završio fakultet. Robin se vraća u bend, ali ovaj put da svira bas. Drugu gitaru je počeo svirati Paul Allender, a za klavijature je sjeo Benjamin Ryan. Na kraju '92 izdaju još jedan demo - Total Fucking Darkness. Dani je opisao ovaj demo kao jedini važan demo kojeg su napravili. Nakon njega prvi znakovi sviranja black metala dolaze na vidjelo. Ovaj demo je dobio kultni status među podzemljem black metala. Malo kasnije Darren je zamijenjen sa Nicholas Barkerom a ubrzo se i vraća Allender u postavu. Kasnije su napokon napravili ugovor sa Cacophonous recordsom. 1994. godine izdali su svoj prvi album The Principle of Evil Made Flesh. Ovaj album je bio vrlo uspješan (30.000 - 32.000 prodatih kopija), i odmah nakon njega Credle of Filth je prepoznat kao jedan od najboljih, najoriginalnijih black metal bendova na svijetu. S tog albuma su skinute stvari The Principle of Evil Made Flesh, The Forest Whispers My Name, te Summer Dyng Fast. Kasnije Credle of Filth ima velike probleme sa postavom, ne po prvi put, ali sigurno ne i po zadnji. Braća Ryan i Paul Allender su otišli iz benda. Priče da će se bend ubrzo raspasti bile su sve češće. Nakon svih tih problema dobili su novog gitaristu - Stuarta, i novog klavijaturistu Damiena. U 19'96. godini, kako bi završili ugovor sa Cacophonous recordsom izdali su Vempire …. EP na kojem je gostovao gitarist iz December Moona Stuart. Taj EP je jako obećavao dobar materijal za novi, očekivani album Dusk…and her embrace, iako je neki materijal bio predobar za Cacophonous records. Počeli su veliki problemi oko diskografske kuće u vezi novca i ostalih stvari. Kada su završili probleme sa Cacophonous recordsom potpisali su za Music for the nations i napravili veliko remek-dijelo zvano Dusk…and her embrace. Gian Pyres pridružio se CoFu na ovom albumu. Sada postoje tri verzije ovog albuma uključujući i nepoznati Coffin box limited edition. 1997. godina bila je bez sumnje najuspješnija godina CoFa iako je bend napustio klavijaturista Damien. Cradle of Filth je svirao Dynamo Open Air u Nizozemskoj i na Milwaukee Metal Festu u SAD. 1998. godine, sa novim klavijsturistom Lecterom (ex. Anathema, Ship of Fools) Cradle of Filth izdaju svoj četvrti album Cruelty and the Beast. Da bi podržali album Credle of Filth su počeli raditi velike turneje. Bend je također izdao i bonus izdanje Cruelty and the Beast u obliku križa, koji je bio zabranjen u nekim zemljama zbog unutrašnjih slika benda. On uključuje obrade Sodomy and Lust (Sodom), Black Metal (Venom) i Halloweed be thy Name (Iron Maiden), plus nova verzija Lustmord and Wargasam i techno remix (!!!?!!?!!?.. asdfgh.:) nazvan Twisted Further Nails. Rane 1999. godine, bubnjar Nicholas otišao je iz benda zbog muzičkih razloga. Izgleda da je sve počelo zbog toga što je zvuk bubnjeva prema njegovom mišljenju bio prejadan. Bio je u pravu, jer bubnjevi na Cruelty and the Beast zvuče kao sr*nje. Nick je bio zamijenjen sa Was Sarginsonom (ex. The Blood Divine, Extreme Noise Terror, Deinonechus, December Moon), koji je bio bubnjar Cradle of Filtha u ranim počecima. Was je brzo bio zamijenjen sa Dave Hirschheimer (ex Infestation), koji je opet bio zamijenjen sa Adrian Erlandsson-om (ex - At the Gates / The Haunted ). Onda je bend izdao njihov prvi spot, From the Cradle to Enslave. Ovaj video, režiran od strane Alexa Chandona, postao je najkrvaviji video koji je ikad napravljen. Cenzurirana verzija je isto bila izdana zbog diskografske kuće, ali bend kaže da je ona sr*nje. 30.08.1999. godine, izdali su svoj prvi kućni video PanDaemonAeon koji je uključuje dvije verzije spota, dokumentarac o snimanju spota i koncert. Prije izlaska albuma iz benda izlazi gitarist Stuart. U novembru bend je izdao dugo očekivani From the Cradle to Enslave EP, koji uključuje 6 pjesama, uključujući dvije obrade (Anathema, Misfits), techno remix, novu verziju Funeral in Carpathia, novu pijesmu Of Dark, Blood, and Fucking i glavnu traku From the Cradle to Enslave. Sljedeći album je bio Midian, po nekima najbolji album, izašao je 2000. Prije njega je iz benda izašao kalvijaturist Lecter i došao novi koji se zove Mark Newby Robson, a njega je zamijenio još bolji Martin Powell. Na njemu se nalazi poznata pjesma Her Ghost in the Fog i Lord Abortion. Album je postao remek-dijelo i još jednom odbacio bend u vrhunac black metala. 2001. godine iz benda izlazi basista Robin a dolazi Dave Pybus, te zbog toga za sljedeći album bend nije imao mnogo vremena, pa je na njega stavljeno 3 pjesme s prvog albuma i obrada No Time to Cry (Sisters of Mercy). Na ovom albumu je i hit singl Born in a Burial Gown. Album je propraćen i velikom turnejom. Sljedeće dvije godine bend se odmarao i izdao best kompilaciju Lovecraft Witch Hearts i album uživo Live Bait for the Dead. Nakon tog albuma iz benda izlazi gitarist Gian i bend nastavlja svirati sa jednim gitaristom. Sada je izašao album Damnation and a Day koji dobro uletio na top ljestvice i dobar singl Babalon a.d. |
Motorhead biografija
 Nakon što je otpušten iz grupe Hawkind, Lemmy Kilmister odlučuje da napravi bend koji se zove Bastard. Kada mu njegov menadžer kaže da s takvim imenom nikad neće nastupiti u Top of the Pops, on ga mijenja u Motorhead. Lemmy je u bendu svirao bas i pjevao, Larry Wallace je bio na gitari a Lucas Fox na bubnjevima. Pred kraj 1975. godine, bend ulazi u studio i snima svoj prvi album, tokom njega iz benda izlazi Lucas, a dolazi Phil Philthy Animal Taylor. Međutim, njihova diskografska kuća nije htjela izdati taj snimljeni materijal, pa od albuma nije bilo ništa. Grupa odlučuje da je potreban drugi gitarista pa objavljuje audiciju za novog gitaristu. Tokom audicije Larry izlazi iz benda, a zamjenjuje ga Eddie Clarke. Ipak se ispostavilo da je bendu suđeno da budu trio. 1977. godine izlazi grupin prvi album, koji je jednostavno nazvan Motorhead. Njihova baza fanova se povećava jer se fanovima sviđa što su prljavi, vrlo glasni, grubi. Sve te karakteristike opisuju heavy metal bend (hard rock). Njihov menadžer prekida suradnju sa njihovom diskografskom kućom Chiswick, te ih potpisuje za Bronze Records. Prije nego što su napravili novi album, snimaju demo sa grupom the Damned, te obrađuju pjesmu grupe Sweet, Ballroom Blitz. Pred kraj 1978. godine, bend ulazi u studio sa producentom Jimmy Millerom. Izgleda da život i nije tolko loš kolko se čini: rezultat njihovog rada je album Overkill, koji se dobro probija na vrhove ljestvica. To je jedan od onih klasičnih albuma koje morate imati (a ja ga nemam :). Bend ide na turneju po cijeloj Engleskoj, te na kraju završava u zatvoru. Nakon turneje, bend ne uzima predah nego odmah ide u studio sa Millerom, da snimi novi album Bomber, koji postiže još veću uspjeh od prethodnika. Dolaze još veće i duže turneje. Nakon što su završili evropsku turneju 1980. i nakon što su nastupali u Top of the Pops, bend ulazi u studio sa Vic Maile te snimaju svoj najbolji album Ace of Spades. Album uleće na 4. mjesto top liste. Pred kraj godine Phil je slomio vrat zato što je igrao trule kobile sa velikim irskim fanom. I dok ostali čekaju da se Phil oporavi, Eddie i Lemmy se udružuju sa članovima grupe Girlschool i sa producerom Mileom. Rezultat njihovog rada je the Saint Valentines Day Massacre EP, koji uključuje hit singl Please don't Touch. Nakon što grupe nastupaju u Top of the Pops pod imenom Headgirl, Motorhead kreće na turneju, te prvi put idu na putovanje po SAD-u kao specijalni gosti Ozzy Osbournovoj turneji Blizzard of Oz. U to vrijeme u SAD-u izlazi No Sleep 'Til Hammersmith, jedan od najboljih live albuma i odmah uleće na 1. mjesto. 1982. počinje snimanjem albuma Iron Fist, na kojem su oni sami producenti. Album se dobro prodaje, a oni se vraćaju svoj osnovnoj navici - turnejama. Uvijek postoje nesreće u raju, Eddie izlazi iz benda tijekom njihove druge SAD turneje, odmah nakon što je Lemmy snimio pjesmu Tammy Wynette, Stand by Your Man sa Wendy O. Williams. Da bi ga zamijenili u bend dolazi gitarist grupe Thin Lizzy, Brian Robertson, a kad je sve napravljeno bend kreće na još jednu turneju po Evropi i po Japanu. 1983. bend snima novi album Another Perfect Day. Bio je to jedini album sa Brianom.On je izašao iz benda jer su mu fanovi prigovari što nosi na pozornici kratke hlačice i baletne papučice. 1984. bend nalazi ne jednog, nego dva gitarista: Phil Cambella i Wurzela. Nažalost iz benda izlazi Phil, a njega zamjenjuje bubnjar grupe Saxon, Pete Gill. Te godine prvi put odlaze u Australiju, a snimaju i posljednji album za kuću Bronze. Izdaju kompilaciju No Remorse na kojoj se nalaze i 4 nove pjesme. Zbog neke fore sa prošlom diskografskom kućom, nisu mogli izdati CD za deset godina postojanja pa onda nastupaju po raznim emisijama u Europi, Japanu i SAD-u. 1986. problem je riješen, bend odlazi u studio sa Bill Laswellom, te potpisuju za GWR, i izdaju moćan album Orgasmatron. Bend se vraća na turneje, te priređuju super show na Monsters of Rock u Donningtonu. 1987. nastupaju u komediji Eat the Rich koja je napravljena od tvoraca engleskog showa the Young Ones. Lemmy je čak i glumio u filmu, a izdan je i album za film. Malo prije početka snimanja filma, Pete Gill izlazi, a u bend se vraća Phil. Snimaju album sa nazivom koji govori sve - Rock 'N' Roll. 1988. kreću na turneju po SAD-u kao specijalni gosti Alice Cooperu. Izdan je još jedan live album - No Sleep At All, Lemmy nalazi vremena da napiše pjesmu Can't Catch Me, koja se nalazi na albumu Lite Ford, Lita. Takođe je i napisao pjesmu Head over Heals, za svoje stare prijatelje, grupu Girlschool. Pojavljuje se i u The Decline of the Western Civilization Part 2: The Metal Years. Bend završava još jednu turneju - predgrupa im je Slayer. 1989. odlaze na nove turneje po Brazilu i Jugoslaviji. Lemmy pjeva i svira bas na albumu Nine Hagen. Te godine nije izašao novi album zbog parnice sa GWR. 1990. parnica je riješena, a bend potpisuje za Sony/WTG. Lemmy se seli u zapadni Hollywood. Bend ulazi u studio da bi snimio novi album. 1991. izlazi novi album koji je nazvan 1916. Bend mijenja još nekoliko menadžera te odlazi na turneju Operation Rock 'n' Roll sa bendovima Judas Priest i Alice Cooper. Lemmy je napisao četiri pjesme za novi album Ozzy Ousbournea, No More Tears. 1992. album 1916 nominiran je za Grammy. Malo prije nego što bend se vraća u studio Phil izlazi, a zamjenjuje ga Mikkey Dee. Bend nastupa sa nekoliko grupa na koje je utjecao - Metallica i Guns 'N' Roses. 1993. propada im suradnja sa WTG, pa odlučuju sami napraviti album Bastards. Distribuciju sređuju sa ZYK. Ovaj album se nije baš najbolje prodao, ali se više vrtio na radio stanicama od albuma 1916. 1994. kreću na turneju sa Black Sabbathom, te nastupaju sa grupom Ramones u Argentini pred 45.000 fanova. Snimaju verziju pjesme Born to Raise Hell sa Ice T i Ugly Kid Joe. Nakon što bend nema albuma za američko tržište ulaze u studio da snime album Sacrifice. 1995. je velika proslava zbog 20 godina postojanja. Ali ta godina i donosi promjene u sastavu. Wurzel izlazi iz benda nakon što je završen album. Bend je ponovno trio, a njhovi koncerti su bolji nego ikad. CMS potpisuje dečke, a oni izdaju album Sacrifice State Side. Na kraju godine proslavljen je 50-ti rođendan Lemmya. 1996. bend opet ulazi u studio kako bi snimio još jedan album za CMS. Prošla je 21 godina ali još uvijek ništa nemože zaustaviti Motorhead. 1997. bend izdaje album Overnight Sensation te prvi put odlazi u Rusiju. Na kraju godine bend odlazi u studio. 1998. izlazi album Snake Bite Love kojem je producent Howard Benson. Ovaj album se najviše vrtio na radio stanicama, a ima i jednu akustičnu baladu Dead and Gone. 1999. izlazi treći live album Everything Louder that Enything Else. Album je snimljen u Hamburgu, a sadržava sve najbolje pjesme. 2000. izlaze dva albuma: We are Motorhead i Best of Motorhead. Na ovom drugom nalazi se 40 pjesama iz njihove dvadesetpetogodišnje karijere. VH1 je napravio tablicu 100 najvećih rock hitova, Motorhead se nalazi na 26. mjestu. 2001. izlazi DVD Ultimate Motorhead koji prikazuje koncert povodom 25 godina postojanja. 2002. izlazi novi album nazvan Hammered, a iste godine i Lemmy snima svoj prvi solo album i posjećuje Beograd, sa ostatkom benda, naravno. Koncert je održan 26. jula na stadionu Tašmajdan!! |
Dimmu Borgir biografija
 Dimmu Borgir je melodični black metal band iz Norveške. Shagrath, Silenoz i Tjodalv uputili su se u bend 1993. Malo kasnije Brynjard Tristan se pridružio da svira bas, a Stian Aarstad se pridružio da obavi poslove na klavijaturama. Dimmu Borgir je rođen. Za one koji neznaju to vam je grupa koja ima uspjeh kao Emperor ili Cradle of Filth. Mogli bismo s pravom reći da su Dimmu Borgir najbolji black metalci (ali nećemo). Uznemiravajuće klavijaturske meldije, agresivne gitare, uništavajući zvukovi bubnjeva, promukli i grubi glasovi karakterišu njihovu muziku. Oni su slušali heavy i black metal iz 80-ih. Čak su ih inspirirali kompozitori kao što je Wagner. Dimmu Borgir su počeli karijeru kad su izdali EP Inn I Evighetens Morke za Necromantic Gallery Records 1994. Svi primjerci su se prodali za nekoliko sedmica, označivši start uspješne i originalne grupe. Dimmu Borgir je postojao u black metalu vrlo kratko i nije trebao da zasluži slavu prije svog punog albuma For All Tid. Spori, mračni i atmosferični album koji je snimljen za No Colour Records. 1996. izdali su jedan od najvažnijih albuma u istoriji black metala - Stormblast ovaj put za izdavačku kuću Cacophonus Records. Za taj album možemo reći da ih je svrstao u melodične black bendove. Napravili su korak naprijed, napravili su poseban zvuk po kom je Dimmu Borgir i danas poznat. Zrelo napisani tekstovi, sa dobrim varijacijama tempa, s uzorima klasičnih pjesama učinili su njihov zvuk jednim od najboljih black metal zvukova. Stormblast je napravio pomak u brzini, ali je još uvijek održavao melodiju i atmosferu. Na prva dva albuma tekstovi su bili na norveškom, ali nakon izdanja Stormblasta promijenili su tekstove na engleski. Glavni razlog je bio taj što publika nije razumjela tekstove, a Dimmu Borgir je htio da proširi svoju poruku dalje od Norveške. Sljedeći album je bio minidisk Devil's Path za Hot Records i izašao je 1996. Shagrath je radio u Hot Records pa je bio odgovoran za promociju i sklapanje ugovora sa bendovima. Devil's Path je mini-album sa 4 pjesme, a uključuje i jednu zakon stvar - Devil's Path, pa tako da ga vrijedi kupiti ako želite imati cijelu kolekciju Dimmu Borgira. Na EP, Nagash koji je u to vrijeme svirao u grupama Troll i the Kovenant pozvan je da zamijeni Tristana na basu. Stian Aarstad nije svirao na ovom albumu zato što je morao obaviti poslove u vojsci. 1997. Dimmu Borgir je izdao svoje remek-djelo Enthrone Darkness Triumphant - moćan i potresan album. Jedno od najboljih izdanja black metala u toj deceniji. Taj album je napravio pomak na novu veću diskografsku kuću i na rasprodanih 150.000 primjeraka. Prema ovim novostima, mnogi su govorili da se Dimmu Borgir rasprodao, ali te tvrdnje nisu bile tačne. Činjenica je da su sa ovim albumom napravili black metal mnogo dostupnijim i sa njihovim melodičnim, ali još uvijek agresivnim stilom, postali su jedan od najboljih bendova u black metalu. To je bilo veliko dostignuće, ali radili su veoma naporno, posvećen i uporan bend, koji je zaslužio svoj status. Bend je potpisao ugovor sa Nuclear Blastom, nakon što njihova stara diskografska kuća nije mogla reklamirati njihov novi album. Ako vas zanima zašto tekst pjesme Tormentor of Christian Souls nije ukljućen u knjižicu, onda je jedini odgovor taj da Nuclear Blast nije htio biti odgovoran za njega. Nakon što su snimili Enthrone Darkness Triumphant, Dimmu Borgir je platio Astennu da svira gitaru na koncertima, kako bi se Shagrath mogao potpuno koncentrisatii na svoje vokale i na nastup. Astennu je zamijenio Jens Pettera koji je bio član grupe kratko vrijeme između Stormblasta i Enthronea… Astennu je zapravo iz Australije, a došao je u Norvešku da snimi svoj solo project Carpe Tenebrum.. Onda je kasnije svirao u the Kovenant, a malo kasnije se pridružio Dimmu Borgiru. Nakon Enthorne… turneje, Dimmu Borgir je otišao na jednu mini turneju u kojoj je Tjoldav otišao iz benda na nekoliko mjeseci da bi bio sa svojm ženom i novorođenim djetetom. Njegova zamijena je bio Aggressor, koji je bio privremeni bubnjar, a sada svira u bendu Aura Noir. Na Enthrone… turneji, Stian Aarstad nije dolazio na neke nastupe pa je otpušten iz benda. Stian Aarstad svira sada u norveškom sastavu Enthral. Njegova zamijena je bila Kimberley Goss, koja je prije svira sa grupama Therion, Ancient i sada Sinergy. Ali nakon izvrsnog sadržaja, Kimberely je morala napustiti Dimmu Borgir jer je bila samo privremeni član. Njena zamjena je bio Mustis, mladi klavijaturista iz Norveške i poznanik Shagratha još od rane 1998. Svoj prvi nastup sa Dimmu Borgirom je imao na Dynamo Open Air Festivalu 1998. Mustis nije svirao u nekom bendu prije, ali doneo je novi element u Dimmu Borgir, pa se tako novi zvuk može čuti na albumu Spiritual Black Dimensions, na kojem je Mustis imao velik uticaj, s obzirom da je 60% pjesama napravljeno prvo na klavijaturama. Vrlo lijepo iznenađenje je bilo ponovo izdanje njohovog debi albuma For All Tid za Nuclear Blast 1998. Ovo izdanje ima dvije dodatne pjesme s njihovog EP Inn I Evighetens Morke. Iste godine bend je izdao minidisk Godless Savage Garden, koji je također za Nuclear blast. Album sadrži dvije nove pjesme, dvije stare pjesme, jednu obradu i tri stvari uživo. Ovaj album se pokazao kao neki privremeni nosač zvuka, dok su fanovi čekali novi album, Spiritual Black Dimensions. Taj minidisk je bio toliko dobar da je nominiran za norveški grammy u kategoriji za najbolji metal album. Bio je u kategoriji zajedno sa albumima grupa the Kovenant i Mundanus Imperium. Cijeli show je bio prenošen na norveškoj televiziji, a Dimmu Borgir je svirao uživo pjesmu Grotesquery Concealed. Taj nastup je bio jedini vrijedno gledani nastup. Dimmu Borgir nije dobio nagradu, ali the Kovenant jeste, za album Nexus Polaris. Snimanje albuma Spiritual Black Dimensions je bilo u nepoznatom Abyss studio sa Peter Tagtrenom. Dimmu Borgir je dobio kvalitetan zvuk i složeno slojevit album. Phantaamagoria je ime prve pjesme koja je izvedena uživo s tog albuma Dynamo festivalu 1998. Još jedna pjesma s tog albuma bila je na kompilaciji Beauty in Darkness vol. 3, za Nuclear Blast, a zove se the Insight and the Catharsis, a služila je kao omamljivač dok ne izađe pravi album. Album je izašao 01. marta 1999. za Nuclear Blast i potvrdio da su Dimmu Borgir zaslužili mjesto na crnom prijestolju. Prije nego što je album izašao, mnogi su bili znatiželjni koji će pravac sada bend svirati. Ovaj album je bio najkomplikovaniji do tada za odsvirati. Kada je album bio gotov, Nagash je odlučio da će izaći iz benda kao bi se mogao potpuno posvetiti the Kovenantu. Njega je privremeno zamijenio Vortex, a poslije turneje je postao stalni član. Mjesec dana nakon izlaska albuma, Dimmu Borgir je napravio zajednički album sa grupom Old Man's Child, a album se zvao Sons of Satan Gather for Attack. Takođe u istom mjesecu Astennu je izdao svoj projekt Carpe Tenebrum, a nazvan je Mirrored Hate Painting. Taj album je uključivao vokale Nagasha, a zvuk je bio sličan Dimmu Borgiru, samo što je bio brži. Oba albuma su izdana za Hammerhart Records. Još u početku turneje Tjoldav je odlučio da napusti bend zbog muzičkih i osobnih razlika. Morao je da brine za obitelj pa nije mogao da ide na koncerte. Njegova zamjena je bio Nick Barker, poznati bubnjar grupe Cradle of Filth. Nick je završio svoje poslove sa Borknagar na njihovoj sjevernoameričkoj turneji Kings of Terror. Nick je izdao album sa grupom Lockup, a nazvan je Pleasure Paves Sewers. Album je također sniman u Abyss studio, a izdan je 22. novembra 1999. Dimmu Borgir je počeo snimanje novog albuma u martu 2000. u Abyss studio i s producerom Peter Tagtrenom. Album je trebao biti gotov za mjesec dana, ali nije zato što su trebali više vremena da usavrše pjesme. Sljedeće promjene u postavi desile su se kada je bend morao otpustiti gitarista Astenna zbog osobnih razloga. Njegova zamijena bio je Galder koji je svirao za Old Man's Child. Sada su Dimmu Borgir ušli u švedski studio Fredman i počeli snimanje svog najcjenjenijeg albuma Puritanical Euphoric Misanthropia. Još jednom bend je napravio žestoko remek djelo sa zlim pjesmama. Po tekstovima ovaj album se pokazao kao najjači. Kao bonus grupa je snimila neke pjesme sa Gotenburgškim orkestrom. U martu 2001. bend je krenuo na još jednu svjetsku turneju da predstavi svoj najnoviji rad. 2002. izlazi njihov prvi live album Alive in Torment koji sadrži najbolje pjesme izvedene uživo. Nedugo nakon njega izlazi i prvi DVD World Misanthropy koji je slika zadnje turneje. |
Metallica biografija
 Najviše dosljedni inovatorski metal bend kasnih 80-ih i 90-ih osnovan je 1981. u Californiji, SAD. Osnovali su ga Lars Urlich (bubnjevi) i James Alan Hetfield (gitara, vokal). Zajedno su se našli u grupi the Recycler. Snimili su svoj prvi demo No Life 'til no Leather sa Loyd Grandom (gitara) koji je u januaru 1982. zamijenjen sa Dave Mustainom, čiji je odnos sa Hetfieldom i Larsom bio nezadovoljavajući. Jef Warner (gitara) i Ron McGovney (bas) takođe su bili kratko vrijeme u bendu. Pred kraj 1982. Clifford Lee Burton (bas) pridružio se grupi i imao prvi nastup 5. marta. 1983. Mustain je otišao iz grupe da formira Megadeth a zamijenio ga je Kirk Hammett, koji je bio zapažen kad je svirao sa grupom Exodus, a prvi put je svirao s njima 16. aprila 1983. Kombinacija Ulrich, Hetfield, Burton i Hammet izdržala je do nesreće 27. septembra 1986. kad se Metallicin turnejski autobus prevrnuo u Švedskoj, ubivši Cliffa Burtona. James je slomio prst, a Lars i Kirk su dobili lakše ozljede. Tokom te 4 godine bend je stavio thrash metal na svoj prvi album Kill 'em All, čija je naslovnica utvrđivala legendu Bang That Head That Doesn't Bang. To je služilo kao prijedlog za sve nove pravce metala, iako su tvorci brzo otišli sa svog pravca. Na turneju su krenuli sa britanskim bendovima Venom i Raven, dok ih je Music for Nations potpisao za evropsko tržište. 1984. izašao im je drugi album Ride the Lightning koji se nije mnogo razlikovao od prvenca. Taj album je posjedovao i jednu klasiku - From Whom the Bell Tolls. 1986. izašao je njihov treći album Master of Puppets koji je Metallicu snažno progurao naprijed. To je bio njihov prvi album za Electra Records. Taj album je bio napeta, multi izbrušena zbirka pjesama koje su bjesnjele i oplakivale s jednakim uvjerenjem. Nakon smrti Burtona, grupa je odlučila da nastavi. Preostala tri člana dovela su Jason Newsteda koji je svirao za grupu Flotsam And Jetsam. Prvi koncert za bend Newsted odsvirao je 8. novembra 1986. Urlich i Hetfield ostali su praviti pjesme. Prvi album nove postave bio je EP Garage Days Re-Revisited - kolekcija obrada od grupa Budgie, Diamond Head, Kiling Joke i Misfits. Te grupe su također imale utjecaj na Metallicu. 1988. snimljen je novi album ...And Justice for All na kojem je producent bio Mike Clink. Djelo koje su radili dugo i učinkovito, donijelo im je i prvi hit singl One u SAD-u i Velikoj Britaniji, ali druge države nisu prihvatile metal riffove. Metallica je nastavila da piše o velikim temama - pravdi i osvećivanju, ludilu, ratu, religiji.. Upoređen sa albumom Kill 'Em All, koji je izašao skoro deceniju prije, bend je rastao od velike buke do sasvim usavršene harmonije, melodičnosti, i promijenili su svoj tempo i stil. 1991. izlazi album Black album na kojem se nalaze neki najveći hitovi. Jedan od njih je Enter Sandman koji je došao na SAD top 20, i u Velikoj Britaniji na top 10 isto kao i drugi singl Nothing Else Matters. Metallica je krenula na velike turneje i obilazila je razne dodjele nagrada. Više nikako nisu mogli zaslužiti, Metallica je uvukla metal u komercijalu, ono što su prije mogli slušati samo pravi metalci, sada slušaju dečki koji idu u disko, sve zbog Metallice. Do 1996 Metallica je prodala 9 miliona kopija Black albuma. U januaru izlazi novi album Load i zasjeda odmah na prvo mijesto Američke top ljestvice. Album je donio i novi izgled članova benda. Metallica je sada imala kratku kosu i počela je svirati i neke alternativne rock pjesme. Sljedeće godine Reload je upotpunio uspjeh, a bio je sastavljen od pjesama koje nisu snimljene za Load. Na tom albumu je gostovala Marianne Faithfull koja je bila na prvom singlu The Memory Remains. Sljedeći album Garage INC. skupio je razne obrade pjesama, i bio je prvi album od 1991. koji nije bio na prvom mjestu ljestvice - bio je na drugom. Sljedeće godine snimljen je S & M uživo sa simfonijskim orkestrom iz San Franciska, i mnoge je posjetio na takav koncert legendarne rock grupe Deep Purple. U januaru 2001. Jason Newsted odlučio je da napusti Metallicu nakon 15 godina života sa bendom. Tokom proljeća 2001., Metallica je ušla u studijo da snima novi album, iako bez basiste, nadali su se da će biti gotov do početka 2002. ili do proljeća. U junu 2001. James je objavio da ide na liječenje od alkohola i drugih ovisnosti. Snimanje novog albuma bilo je stavljeno na čekanje dok se on oporavi. Kad se on oporavio trebalo je nastaviti snimat album ali bez basiste. U početku je bas snimao producent Bob Rock, ali kasnije su dobili ponudu od Ozzy Ousbornea da im može dati svog basistu. Novi basista je bio Robert Trujilo. Novi album St. Anger izašao je u junu 2003. i zasjeo na prvo mjesto američke top ljestvice. Vidjet ćemo šta će biti dalje.. |
CHILDREN OF BODOM BIOGRAFIJA
 Children of Bodom su iz mjesta Espoo u Finskoj, koje je udaljeno 10 km od Helsinkija. CoB su počeli raditi kada im je pred kraj 1997. izdat prvi album Something Wild. Prije toga su se zvali Inearthed. Osnovali su ih Aleski i Jaska 1993. Onda su se Alle, Henka i njihov bivši klavijaturist J. Pirisjoki pridružili grupi. Izdali su dva demoa, prvi se zvao Ubiquitos Absence Of Remission i bio je sastavljen od 4 pjesme. Snimljen je 1994. godine u Astia studios. Drugi se zvao Shining i takođe je imao 4 pjesme. Snimljen je 2 godine poslije. Zvuk na oba demoa je prilično dobar za demo iako Inearthed sviraju drugačiju vrstu metala od CoB. Inearthed svira čisti melodični death metal. Kad je Inearthed otpustio svog klavijaturista Janne se pridružio grupi. Prvo kao privremeni klavijaturist za snimanje Something Wild, a onda je postao stalni član. Inearthedov Something Wild je prvobitno bio planiran da ga izda mala belgijska kuća, ali Sami Tenetzdao je taj demo u ruke vodećeg čovjeka kuće Spinefarm. On ih je jako zavolio pa su potpisali ugovor. Ugovor je sadržavao tri albuma. Kada su Inearthed saznali da ne izdaju za dotičnu belgijsku kuću, promijenili su ime u Children of Bodom. Priča koja se krije iza ovog naziva je vrlo krvava. Bodom je malo jezero u Finskoj, 20km sjeverno udaljeno od Helsinkija. 5. juna 1960. godine, to jezero je bilo mjesto masakra. Naime, 4 tinejdžera, 2 petnaestogodišnjakinje i 2 osamnaestogodišnjaka kampovalii su na jezeru uživajući u svojoj ignoranciji, sve dok se nije pojavio gospodin koji im je uživanje prekinuo nožem. Jedini koji je preživio masakr je još zadržan u psihijatrijskoj ustanovi zbog psihičkih problema. 1970. godine, jedan tip se prijavio drotovima govoreći da je on ubica, ali policija nije vijerovala, tako da krvnik sa jezera Bodom nikad nije pronađen. Malo nakon što je Something Wild izdan u Finskoj, potpisali su ugovor sa Nuclear Blastom. CoB je snimo jednu novu pjesmu Children of Bodom i izdao je kao singl koji je bio na prvom mjestu u Finskoj 8 sedmica. Onda su se stvari počele brzo događati. Prva turneja (februar 1998. zajedno sa Hypocrisy, Benediction i Covenant) bila je vrlo uspješna. Janne nije mogao na turneju jer je završavo zadnje ispite. Prijatelj grupe, Erna ga je zamijenio. Druga turneja je bila u septembru zajedno sa Gorgoroth, Dismember, Agathodaimon i Raise Hell. Opet bez Janna. Ovaj put ga je zamijnila Kimberly Goss. U međuvremenu neke pijesme su bile snimljene za album Hatebreeder. Malo prije nego što je album izdan, izašao je singl Downfall, koji je sadržavao obradu grupe Stone, No Commands. Onda je Hatebreeder izdan 1999, i za njim kojim je slijedilo još više uspjeha. CoB su otišli u Japan i imali tri nastupa, jedan u Osaki i dva u Tokiju. Sljedeća turneja je bila u septembru sa In Flames, Dark Tranquility i Arch Enemy ali ovaj put sa Janneom. U maju 2000. godine izlazi novi singl Hate Me!. Singl je otišao na prvo mjesto u Finskoj. 30. oktobra izdan je novi album Follow the Reaper u Finskoj (inače, reaper tj. kosač se pojavljuje na svakom cover artu CoB albuma, u većini njihovih spotova, itd.. ukratko, Reaper kod Bodoma je nešto kao Eddie kod Maidena). Evropsko izdanje je izašlo u januaru, a u Americi u februaru. U prvoj sedmici prodan je u više od 50000 primjeraka. CoB kreću na turneju sa Primal Fear i Sacred Steel. Američka turneja je otkazana. 2002. godine izlazi novi singl You're Better Off Dead, a posle njega izlazi album Hate Crew Deathroll |
Judas Priest biografija
 1971. godine školski prijatelji K.K. Downing i Ian Hill odlučili su da naprave grupu. Našavši vokala Alana Atkinsa i bubnjara John Ellisa, osnivaju grupu koja se zove Judas Priest. K.K. Downing i Ian Hill svirali su prvi koncert Judas Priesta s originalnim pjevačem Alanom Atkinsom 16. marta 1971. u Esssingtonu, Engleskoj. Sljedeći koncerti bili su u krugu Midlandsa. Nije im išlo najbolje s fanovima. Priestov prvi bubnjar Joh Elis, odlazi iz benda u oktobru 1971. Zamjenjuje ga Alan Moore, koji je u bendu do kraja godine, a onda ga zamjenjuje Chris Campbell. Bend je počeo prve ozbiljne koncerte a 1972. ima i prvi koncert u Londonu. Kasnije se ti koncerti šire, pa Priest dolazi u Manchester, Liverpool… Nakon nekoliko financijskih problema Atkins i Campbell odlaze iz benda. Nakon što je Ian uvidio da će se bend raspasti, Ianova cura - buduća žena, Sue Halford, predlaže za pjevača svog brata Roba, koji doveo sa sobom bubnjara John Hincha. Te 1973. bend ima više koncerata, a i dobija zvuk koji više liči na metal. Nakon nekoliko mjeseci odmora, 1974. bend odlazi na koncerte po Njemačkoj, Norveškoj i Holandiji. Na jednom koncertu je bio prisutan menadžer Gull Recordsa, koji odvodi bend u studio na snimanje svog prvog albuma Rocka Rolla. Ugovor je potpisan 16. aprila 1974. Da bi poboljšajo svoj zvuk, bend je doveo drugog gitaristu Glenn Tiptona. Diskografska kuća je rekla da je četveročlani bend konvencionalan, a da bi peteročlani bend privukao više pozornosti. Bend je odsvirao nekoliko koncerata prije nego što je ušao u studio, a onda je proveo tri mjeseca u studiju. Prvi album Rocka Rolla izdan je u Velikoj Britaniji 06. septembra 1974. Bend nije bio baš sretan sa produkcijom, ali utvrdili su da je materijal jak. Nakon što je album izašao grupa nastavlja vježbati na osnovama. 1975. bend je otišao na evropsku turneju kako bi promovisao svoj prvi album, iako je bend totalno nezadovoljan albumom. Rob Halford je rekao za album: "zvuk na albumu je kao da smo svirali u kanti za smeće". Bend nastupa na Reading festival gdje sve zapanjaju svojom briljantnoąću i energijom. Nakon tog koncerta bubnjar John Hinch odlazi iz benda, a zamjenjuje ga stari bubnjar Alan Moore. Bend počinje pripreme za snimanje drugog albuma. 1976. godine album Sad Wings of Destiny je izdan. Snimljen je za neku jadnu diskografsku kuću koja nije mogla priuštiti bendu da ide na turneju. Članovi su morali raditi poslove, da bi skupili za koncerte. Album je sniman u Londonovom Morgan studiu u decembru 1975, a izdan je u martu 1976. Išli su na turneju samo po Britaniji, jer nisu dobili nikakvu potporu od diskografske kuće. Jedina nagrada koju su dobili zbog uloženog truda je bio ugovor sa svjetskom diskografskom kućom Columbia Records. Kako su potpisani za novu kuću, bend odlazi u studio snimiti svoj treći album Sin After Sin, sa Deep Purpleovim basistom Roger Gloverom kao producentom. Nakon što je izdan Sin After Sin u proljeće 1977. bend odlazi na američku turneju. Najpopularniji bend u Britaniji u to vrijeme je su bili Sex Pistolsi, pa uopšte nije bilo publike za heavy metal. Bend je bio bolje prihvaćen u Americi nego u Britaniji, što je bilo vrlo čudno. Priestov prvi koncert je bio u Amarillo, Texasu, 17. juna 1977. Bend nastupa pred 8000 gledatelja kao predgrupa REO Speedwagonu. "Jednio sranje koje bilo na turneji je hrana" - rekao je K.K. Priestova turneja završava sa Led Zeppelinom u Oakland Coloseumu, Oakland, Kalifornija. Komercijalni trenuci za bend se nastavljaju izlaskom albuma Stained Class, koji izlazi u februaru 1978. Bend svira nekoliko koncerata u Britaniji, a onda odlazi u martu na turneju po Americi, gdje sviraju sa grupom Foghat. Na toj turneji bend će dobiti neprocijenjivu slavu. U avgustu 1978. bend prvi put odlazi u Japan. Nakon Japana, grupa dovršava novi album sa producentom James Guthrieom. Album je nazvan Killing Machine u Engleskoj, a izdan je u oktobru 1978. Odmah nakon izlaska počinje i britanska turneja. Killing Machine dobiva drugačije ime u Americi. Tamo je nazvan Hell Bent for Leather i uključuje extra pjesmu the Green Manalishi. Turneja počinje u Americi 27. februara 1979. a traje do 06. maja iste godine. Također u Britaniji je izdan prvi bendov hit singl Take on the World, te time idu na prvu svjetsku turneju. Bend počinje snimati i dovršavati neke pjesme za buduću live album. Taj album snimaju u studiju Ringo Starra. Bubnjar Les Binks napušta grupu, a kao zamijena dolazi Dave Holland. Album Unleashed in the East izlazi u septembru 1979. dok je bend na turneji sa grupom Kiss. Nekoliko koncerata je odsvirano u Sjevernoj Americi. Turneja je završila u Evropi sa grupom AC/DC. 1980. bend je počeo snimati svoj novi album British Steel, a izdan je u zadnjoj sedmici marta 1980, te ulazi na ljestvicu u Britaniji na mjesto 3. Album je u Americi dobio gold status. Kasnije bend svira u Donningtonu na Monsters of Rock festivalu. Na kraju 1980. bend odlazi na otok Ibiza da snimi svoj sljedeći album. Album Point of Entry izlazi u proljeće 1981. i ima različite omotnice u Britaniji i Americi. Ovaj album najviše ide prema progresive rocku, pa je to mnoge razočaralo. Ali još uvijek to je jedan od njihovih najuspješnijih albuma. Svjetska turneja počinje u februaru, a traje sve do novembra. Tokom kratkog ljetnog prekida bend nastavlja snimati pjesme za novi album. Kako je skoro cijela 1981. provedena na cesti, bend je ugrabio nekoliko mjeseci, te ponovno kreće na Ibizu da snimi novi album. Snimanje je završeno u Miamiju, a album Screaming for Vegance napokon izlazi u ljeto 1982. Bend kreće na devetomjesečnu turneju, od koje je 6 mjeseci provedeno u Americi. Turneja je počela 26. avgusta 1982. u Betlehemu, Pennsylvania. Težak posao se nagrađuje. Tako je ovaj album dobio platinasti tiraž i bend dobija mjesto koje je i zaslužio. Turneja je završila u proljeće 1983. Bend uzima nekoliko mjeseci slobodno kako bi mogao napisti nove pjesme za sljedeći album. Na Memorial Day festivalu bend nastupa pred 300 000 ljudi. Za ugovore benda se sada brine Bill Curbishley, a prodecent je Tom Allom. Sljedeći album izlazi 1984. a nazvan je Defenders of Faith. Bend nije dobio mnogo potpore od kritika i fanova ovim albumom, pa kreće na turneju sa Motley Cruom i Rattom, koji su imali uzore Prieste. Nakon što je zavrąio snimanje novog albuma u decembru, bend nastupa na heavy metal festivalu u Dortmundu, Njemačka. Nakon toga snimljen je spot za pjesmu Freewheel Burning u Londonu. Bend je u Evropi jar je izašao album. Nova turneja počinje na Nijagarinim vodopadima 16. marta. Turneja završava u Japanu u oktobru, a onda bend odlazi u Španiju na pisanje pjesama za novi album. 1985. je bila tiha godina za bend jer nije bilo novog albuma niti turneje. Bend je bio u studiu od februara do kraja proljeća, te je na albumu dodao neke nove efekte koji se na prošlim nisu pojavljivali. 1986. u martu izlazi novi album nazvan Turbo. Iako nije album popularan kao Screaming for Vengance, dobjva promjenjive kritike kao i album Point of Entry. Stariji fanovi su se rastužili kad su čuli da sviraju s nekim elektronskim efektima i sintisajzerima. Bend je dobio nove fanove, kako je ovaj album imao zvuk baš za metal osamdesetih. Album je dosegao 33 mjesto u Engleskoj i ostao samo 4 sedmice na ljestvici. U maju bend kreće na svjetsku turneju Turbo - Fuel for Life, posjećujući skoro sve države osim Britanije. Halford je postao ekscentričan pa je cijelu Njemačku proputovao vlakom. Turneja Fuel For Life zabilježena je na dvostrukom live albumu Priest...Live te na videu s istim nazivom. Album je došao na 47 mjesto u Britaniji, valjda zbog toga je bend nije tamo došao još od 1984, pa je publika zaboravila na njih, a okretala se sve više speed i thrash metalu. Kako su obradili klasiku Johny B Good za istoimeni film, britanska publika ih počinje ponovno slušati. Novi album je izašao 1988. Ram it Down je zasjeo na 24 mjesto u Britaniji i uključivao je Britaniju na turnejama. Nakon što je završena još jedna američka i britanska turneja, bubnjar Dave Holland, odlazi iz benda zbog problema u porodici. U međuvremenu u Los Angelesu se raspada grupa Racer X a iz nje dolazi u Prieste Scott Travis. Sljedeća decenija je počela, a Priest je počeo uvježbavanja novih pjesama sa novim bubnjarem za novi album. Cijeli album su pripremili u Španiji, a onda kad su sve uvježbali krenuli su u Holandiju da ga snime. Painkiller je trebao biti izdan još u ranoj 1990. ali je zbog nekih problema ostavljen za kasnije. Roditelji dva Priestova fana, James Vancea i Raymond Belknapa optužili su bend zbog samoubistava njihove djece. Oni su govorili da je poruka pjesme Better by You Better Than Me sa albuma Stained Class, da djeca trebaju počiniti suicid. Zbog toga su se Priesti morali suočiti na sudu s njima i otkazati svoju planiranu evropsku turneju. Roditelji su tužili bend za odštetu od 6.2 miliona dolara. Na kraju pobijedili su Priesti jer se ispostavilo da su dva mladića bila u depresivnom društvu, te da su obojica uzimali droge. Album Painkiller je izdan u septembru 1990. a bend je otišao na američku turneju iste godine u oktobru. Painkiller turneja premješta se na Evropu, a 1991. bend nastupa na festivalu Rock in Rio 2 gdje su pokazali da još uvijek mogu zapaliti publiku. 1992. je bila jedna od najgorih godina za bend. Vođa i pjevač benda Rob Halford objavljuje da više ne želi raditi sa bendom, te time šokira svoje fanove i svoj bend. Sa sobom vodi i bubnjara Scott Travisa. Halford osniva bend Fight. Grupa Fight 1993. izdaje album War of Worlds, a Priest izdaje kompilaciju Metal Works. Počinju kružiti glasine da će se bend raspasti. 1995. bend počinje objavljivati članke u magazinima za novog pjevača. Odgovor je ogroman: na hiljade pisama iz cijelog svijeta zanima se za zamijenu Halforda. Nakon ąto je bend sve preslušao, odabrano je 30 kandidata. Glenn i K.K počinju pisati pjesme za novi album. Scott Travis se vraća u Priest kada se grupa Fight raspala. Jednog dana u martu 1996. Scott Travis donosi kasetu u studio. Puste je, a onda su svi zapanjeni. Čovjek kojeg slušaju je Tim Owens, 28. godina star čovjek iz Ohia, dobiva posao kao pjevač u grupi Judas Priest. Bend počinje snimati novi album Jugulator. Glenn počinje snimati svoj samostalni album. 1997. izlazi Baptism of Fire, solo projekt Glenna te dobiva dobre kritike. Album Jugulator je planiran za maj, ali zbog usavršavanja ostavljen je za oktobar. Sedam godina ćutnje benda je razbijeno. Nakon njega 1998. izlazi nova kompilacija nazvana Meltdown. Album sadrži dva diska te sve hitove iz prijašnjih godina. 1999. bend kreće na sljedeću svjetsku turneju, a onda ide u studijo snimati novi album Demolition. Album izlazi 2001 godine. Zadnji album sa starom postavom je izašao 2003. a zove se Live in London. Album sadrži dva diska i uključuje sve hitove. Prije sedam dana došla je nova vijest koja je razveselila sve fanova Judas Priesta. Rob Halford vraća se u bend. 2004. godine bend kreće na novu svjetsku turneju, a iste godine trebao i izaći novi album... |
GUNS N` ROSES BIOGRAFIJA
 Osnivači jednog od najkontroverznijih heavy rock bendova kasnih 80-tih bili su Axl Rose (anagram od Oral Sex), pravim imenom William Bailey, rođen 6. veljače 1962. u Lafayettu u Indiani, SAD, i Izzy Stradlin, pravim imenom Jeffrey Isbell, rođen 8. travnja 1962. u Lafayettu u Indiani, SAD. Pjevač Rose započeo je pjevati u dobi od pet godina u crkvenom zboru. Gitaristu Stradlina upoznao je 1984. u Los Angelesu. Sa 17 godina promijenio je ime u Rose kada je saznao tko je bio njegov pravi otac. Axl dolazi od naziva benda s kojim je svirao u Indiani. Njih su dvojica zajedno s gitaristom Traciiem Guns i bubnjarem Robom Gardnerom osnovali bend kojeg su isprva nazvali Rose, a potom Hollywood Rose and L.A. Guns. Ubrzo nakon toga bend su napustili Guns i Gardner, a zamijenili su ih bivši članovi mjesnog benda Road Crew bubnjar Steven Adler (rođen 22. siječnja 1965. u Clevelendu, Ohio, SAD) i gitarist Slash (pravim imenom Saul Hudson, rođen 23. srpnja 1965. u Stoke-On-Trentu, Staffordshire, Engleska). Oni su zajedno s basistom Duffom McKagenom (pravim imenom Michael McKagen, rođen 5. veljače 1954. u Seattleu, Washington, SAD; bivši član bendova Fartz, Fastbacks, Ten Minute Warning i još oko 30 drugih bendova) bili članovi preimenovanog benda Guns 'n Roses. Poslije US Hell turneje 1985. Guns 'n Roses objavili su EP live "Like A Suicide" za nezavisnu etiketu Uzi/Suicide. Ovo izdanje privuklo je kritičare i diskografske kompanije, tako da je 1986. bend potpisao ugovor s etiketom Geffen Records koja je objavila reizdanje EP slijedeće godine. Tijekom 1987. intenzivno su svirali na turnejama, iako je njihova sklonost samouništenju došla do izražaja kada je Fred Coury iz benda Cindarella privremeno zamijenio Adlera, nakon što je ovaj u tučnjavi slomio ruku. U veljači 1988. dolazi do prvog unutarnjeg raskola, kada je Rose izbačen iz benda, a potom, za tri dana, primljen natrag. Njihov debi album "Appetite for Destruction" producirao je Mike Clint, a prodan je širom svijeta u više od 20 milijuna primjeraka. Godinu dana nakon objavljivanja dospio je u Americi na prvo mjesto. Pjesma "Welcome to the Jungle" bila je soundtrack za film Clinta Eastwooda "Dead Pool" i dospjela je na Top 30 ljestvicu u Velikoj Britaniji. Redoviti live nastupi u Europi i Americi bili su kontroverzni, posebno kada su 1988. dva obožavatelja umrla u gužvi koja je nastala na koncertu Monsters Of Rock u Doningtonu u Engleskoj. 1989. objavljen je album "Lies" s osam pjesama i postao je veliki hit s obje strane Atlantika, jednako kao i singlovi "Sweet Child O'Mine" (pjesma o Roseovoj ženi Erin Everly, kćeri Dona Everlyja) i "Paradise City' and Patience". Međutim, Roseovi stihovi za pjesmu "One In a Million" bili su jako kritizirani zbog homofobije. Iako su se Guns 'n Roses pojavili na Farm Aid IV dobrotvornom koncertu, njihovu su karijeru pratili incidenti s drogom, pijanstvom i ometanjem javnog reda i mira. U to vrijeme zbog svojih ispada izgledali su kao karikatura superbenda iz 60-tih s novinskim naslovima poput onoga o Stradlinovom mokrenju u avionu, Slashovom i McKaganovom psovanju uživo na TV-u dok su primali nagrade na American Music Awards i Roseovim prekidima s Everly. U rujnu 1990. Adlera je zamijenio Matt Sorum iz Culta (rođen 19. studenog 1960. u Mission Viejo, Kalifornija, SAD). Gunsima se pridružio Dizzy Reed (Darren Reed) na klavijaturama 1991. prije odlaska na svjetsku turneju na kojoj su svojim uzbudljivim i nepredvidljivim nastupima izazivali usporedbe s Rolling Stonesima u njihovim najboljim danima. U rujnu su objavili dva albuma «Use Your Illusion I and II» koji je bio prilično popraćen u medijima. Tim albumima prethodila je obrada «Knockin' On Heaven's Door» Boba Dylana koja je bila na soundtracku «Days of Thunder». Uslijedili su hit singlovi «You Could Be Mine» (korištena u filmu «Terminator II») i «Don't Cry». Image Hosted by ImageShack.usIllusion I i II zauzeli su prva dva mjesta na Billboardovoj top ljestvici albuma što je prvi takav slučaj od 1974. kada je to zadnji put uspjelo Jimu Croceu. Pritisak je bio prevelik za Izzyja Stradlina pa je krajem 1991. napustio bend i osnovao Ju Ju Hounds. Zamijenio ga je Gilby Clarke (bivši član benda Kill For Thrills). U međuvremenu, Slashova reputacija koja je sve više rasla, donijela mu je gostovanja na snimkama Michaela Jacksona i Dylana. Također je sudjelovao na albumima snimljenima u čast Muddy Watersa i Les Paula, a posljedica je bila osnivanje njegovog vlastitog benda Slash's Snakepit. Image Hosted by ImageShack.usPojavljivanje Guns N' Rosesa 1992. na Fredy Mercury AIDS Benefit koncertu ubrzalo je reizdanje «Knockin' On Heaven's Door» i dok su Dylanovi fanovi gunđali u nevjerici, obožavatelji Guns N' Rosesa zadovoljno su promatrali svoje heroje kako se penju na top ljestvicama ubrzo nakon objavljivanja reizdanja. Njihova oba albuma su ostala na američkim top ljestvicama i dostigla su tiražu od 4 milijuna primjeraka, a do kraja 1993. nije se pojavio novi materijal. Konačno se pojavio «The Spaghetti Incident», hvaljena zbirka obrada na punk osnovici, koja je bila zamijećena i zato što je napunila džepove davno zaboravljenih zvijezda (UK Subs, Nazareth, Misfits, Fear itd.) i zato što se na njoj našla pjesma koju je napisao masovni ubojica Charles Manson. Istovremeno je Duff MyKagan objavio svoj debi solo album. Glasine o nesređenoj situaciji u bendu nastavile su se, a krajem 1994. bend je napustio Gilby Clarke. Zamijenio ga je Paul Huge, bivši Roseov sustanar iz Indiane. Hugeovo prvo snimanje s bendom bila je obrada pjesme Rolling Stonesa «Sympathy for the Devil» za snimanje soundtracka za film «Interview With The Vampire». Ipak, Huge je samo kratko ostao u bendu, kao i njegova zamjena Zakk Wylde (bivši član Ozzy Osbourne) koji nije s bendom snimio niti jednu notu prije nego se nepomirljivo posvađao s Roseom. U svibnju 1995. Izzy Stradlin je ponovno svirao drugu gitaru ali Rose i Slash su se ponovno svađali sve do kraja godine tako da nije snimljen novi album. U međuvremenu su se Sorum i McKagan udružili s gitaristom Steveom Jonesom i osnovali su novi bend Neurotic Outsiders. Slash je potvrdio Roseov odlazak iz benda u studenom 1996. U veljači 1997. Rose je navodno kupio prava na ime Guns N' Roses. Kasnije te iste godine to se naizgled potvrdilo dolaskom u bend Robina Fincka (bivši član Nine Inch Nails) koji je zamijenio Slasha. |
AC/DC BIOGRAFIJA
 Divlja rika snažnih akorda AC/DC-a postala je jedan od najutjecajnijih hard rock zvukova sedamdesetih godina. S obzirom na Bon Scottovo legendarno drapanje glasnica, grupa je tijekom sljedeća dva desetljeća stekla bezbrojne fanove. AC/DC osnovao je 1973. u Australiji gitarist Malcom Young nakon raspada svog prijašnjeg benda "The Velvet Underground". S Agnusom, svojim mlađim bratom, kao gitaristom, bend je nastupao uglavnom po lokalnim klubovima. Budući da je Agnus tada imao samo 15 godina, sestra im je predložila da on nastupa u svojoj školskoj uniformi, a upravo je to kasnije postalo njihov zaštitni znak. U toj fazi bend je izdao single "Can I Sit Next to You" bivšim članom Easybeats-a Harryem Vandom i najstarijim bratom Georgeom Yungom kao producentom. Sljedeće se godine bend preselio u Melbourne gdje su im se pridružili bubnjar Phil Rudd i Mark Evans. Nakon što je tadašnji pjevač Dave Evans odbio javno nastupati, novi je vokalist postao dotadašnji vozač benda Bon Scott, koji je prije toga bio bubnjar australskih pop skupina "Fraternity" i "The Valentines". No, Scott je imao problema sa zakonom, naime optužen je za nekoliko manjih kaznenih djela i odbijen od strane australske vojske zbog "društvene neprilagođenosti", pa je tako na neki način učvrstio image AC/DC-a kao skupine neukroćenih i brutalnih dečki. Tijekom svoje karijere često su poticali nasilje i okrutnost začinjene vragolastim smislom za humor. Grupa je izdala dva albuma : "High Voltage" i "TNT", 1974. i 1975. u Australiji. Materijal s oba albuma izišao je 1976. pod zajedničkim nazivom "High Voltage" i tu počinje njihov plasman na tržište USA-a i UK-a te promotivne turneje u obje zemlje. Već krajem iste godine plasiran je i novi album pod nazivom "Dirty Deeds Done Dirt Cheap". Ubrzo je iz grupe otišao i dotadašnji basist na čije je mjesto došao Cliff Williams. U jesen 1977. pušten je u prodaju i album "Let There Be Rock", njihov prvi pravi proboj na američko tržište. Izlaskom sljedećeg albuma "Powerage" 1978., broj njihovih obožavatelja još se više povećao zahvaljujući brojnim dinamičnim live nastupima, no veliki prodor na svjetsku glazbenu scenu ostvarili su tek sljedeće godine kada se "Highway To Hell" uspeo do 17. mjesta na američke i 8. mjesta britanske ljestvice, čime je ujedno postao i prvi album AC/DC-a prodan u milijunskoj nakladi. Kao što to obično biva, nakon velikog uspjeha dolazi tragedija - 1980 godine Bon Scotta je umro od trovanja alkoholom. Scottovo je mjesto zauzeo Brian Johnson, a već sljedećeg mjeseca grupa je snimila "Back in Black" koji je postao njihov najprofitabilniji album prodan u više od deset milijuna primjeraka samo u SAD-u. Narednih nekoliko godina, bili su jedna od najvažnijih rock grupa na svijetu, posebice s hitom "For Those About to Rock We Salute You" koji je zauzeo vodeća mjesta svih ljestvica u SAD-u. 1982. Rudd napušta bend, no ubrzo ga zamjenjuje Simon Wright. Nakon "Flick of the Switch", iz 1983., bend je imao nekoliko godina glazbene stagnacije, sve do 1990. kada su objavili album "The Razor`s Edge" ˝koji je pratio hit "Thunderstruck". Iako više nisu bili u punoj snazi kao 70-ih i ranih 80-ih, još su 90-ih zadržali status izvođača koji privlače najveći broj posjetitelja na internacionalnim koncertima. Na jesen 1995. izdan je i njihov 16. album "Ballbraker" s Rickom rubinom kao producentom. Upravo je taj album dobio neke od najboljih kritika upućenih AC/DC-ovcima tijekom čitave karijere. Nezaustavljivi AC/DC izdao je svoj zadnji album 2000. pod nazivom "Stiff Upper Lip" |
SLIPKNOT BIOGRAFIJA
 Mješavina post Korn alternativne metal glazbe, neo-shock rock glazbe nalik na Marilyna Mansona i rap-metal glazbe pomogla im je da postanu jedan od najpopularnijih bendova takozvane nu metal eksplozije kraja 90-tih. Tome je pridonio teatralan izgled kojim su plijenili pažnju: uvijek su nastupali u industrijskim postrojenjima noseći ručno izrađene maske za noć vještica. Kada se tome pridoda misteriozna anonimnost, stihovi prepuni nihilizma i tamne strane života, uspjeh im je bio zagarantiran. Slipknot su osnovani krajem 1995. u gradiću Des Moinesu u Iowi. Nakon nekih manjih previranja u početnoj postavi bend se napokon zaustavio na devet članova: DJ Sid Wilson, bubnjar Joey Jordison, basist Paul grey, perkusionist Chris Fehn, gitarist James Root, sempler/promamer Craig Jones, perkusionist Shawn «Clown» Crahan, gitarist Mick Thompson i pjevač Corey Taylor. Na noć vještica 1996. Slipknot su samostalno objavili album «Mate. Feed.Kill.Repeat». 1997. potpisali su ugovor s etiketom Roadrunner Records. U suradnji s producentom Rossom Robinsonom Slipknot su 1999. objavili svoj debi album pod nazivom «Slipknot». Postepeno su pridobivali publiku svirajući na turnejama, između ostalih i na Ozzfest ljetnoj turneji. Na live nastupima svirali su s takvom žestinom da je Crahan dva puta razbio glavu na vlastitim instrumentima. Pjesme «Wait and Bleed» i «Spit It Out» mogle su se često čuti na radio postajama. U proljeće 2000. Slipknot su dostigli platinastu nakladu sa svojim albumom. 2001. uslijedio je album «Iowa», nakon kojeg su krenuli na turneju Ozzfest. Poslije turneje Slipknot su uzeli manju stanku jer su članovi benda radili na nekim drugim projektima sa strane. Bend je pokrenuo i vlastitu etiketu Maggot Recordings. U međuvremenu se Wilson angažirao kao DJ pod imenom DJ Starscream, a Root i Thompson su radili na solo karijerama. Bubnjar Jordison svirao je bubnjeve u bendu Rejects, a Taylor je započeo suradnju s bendom Superego i surađivao na soundtracku blockbustera «Spider-Man» iz 2002 |
SEPULTURA BIOGRAFIJA
 Sepultura je najpoznatiji brazilski heavy metal bend koji se u desetogodišnjem razdoblju transformirao od death metal benda do vodećeg benda koji na svjetskoj agresivnoj glazbenoj sceni određuje trendove. Na žalost, unutarnje krize su umalo uništile bend pa još uvijek nije izvjesno hoće li se Sepultura u potpunosti vratiti na svoje prijašnje pozicije. Bend je nastao sredinom 80-tih u trećem po veličini brazilskom gradu Belo Horizonte, a njihovo ime na portugalskom znači "grob". Max Cavalera (vokal, gitara), Igor Cavalera (bubnjevi), Jaulo Jr. (bas) i Jairo T. (gitara) imali su ispočetka problema s pronalaženjem rock & roll albuma i posebno "društveno neprihvaćenih" žanrova kao što su heavy metal i punk. Njihovi rani utjecaji su bili Iron Maiden, Metallica i Slayer čije je albume prvi puta kupio Max kada je posjetio Sao Paulo. Međutim, bend je ubrzo postao inspiriran death metal bendovima poput Possessed i Death. Kada su potpisali ugovor s nezavisnom etiketom Cogumelo Records snimili su četiri pjesme na zajedničkom LP-u s brazilskim bendom Overdose. Izdanje je reizdano na CD-u pod nazivom "Bestial Devastation". U kolovozu 1986. objavili su svoj prvi veliki album "Morbid Visions" na kojem je bio i njihov prvi hit "Troops of Doom". Nakon toga bend je preselio u Sao Paulo kako bi dalje nastavili karijeru, a gitaristu Jaira T. zamijenio je Andreas Kisser čije će velike glazbene mogućnosti pomoći bendu da krene stepenicu dalje. Uslijedio je njihov drugi album "Schizophrenia" iz 1987. na kojem su napredovali u produkcijskom i izvođačkom smislu. Izdanje je privuklo pažnju etikete Roadrunner Records koja je objavila album u cijelom svijetu i potpisala s bendom dugogodišnji ugovor. 1989. izlazi prvi od četiri albuma koji će učvrstiti njihovo mjesto najvažnijeg heavy metal benda 90-tih-"Beneath the Remains". Album je snimljen u Rio de Janeiru s death metal producentom Scottom Burnsom i odmah je dobio odlične kritike i imao komercijalan uspjeh. Europska turneja još je više učvrstila njihov status. Bend je također snimio prvi video spot za singl "Inner Self", a turneju je završio velikim trijumfom kod kuće. Sepultura se preselila u Phoenix, država Arizona, gdje je 1991. uz novi menadžment i novog producenta Burnsa u studiju Tampa's Morrisound započela snimati vrlo uspješan album "Arise". Singl "Dead Embryonic Cells" bio je veliki hit, a naslovna pjesma je privukla još više pažnje kada je video spot zabranjen na MTV zbog apokaliptičnih religioznih prikaza. Uslijedila je turneja koja je pridonijela tome da se album širom svijeta proda u platinastoj nakladi. U to vrijeme pjevač Max Cavalera oženio se s menadžericom benda Gloriom Bujnowski koja je bila gotovo dvostruko starija od njega. Na albumu "Chaos A.D." iz 1993. vidljivi su po prvi puta punk i hardcore utjecaji, a uspjehu su dodatno pridonijeli socijalni tekstovi vezani uz Brazil. Veliki hit singlovi s tog albuma su "Territory" i "Refuse/Resist". Nakon turneje koja je potrajala više od godinu dana Sepultura je uzela pauzu prije snimanja njihovog do tada najambicioznijeg albuma "Roots"1996. Uvođenje brazilskih udaraljki i glazbenih stilova, te socijalno-političkih tema rezultiralo je jedinstvenim albumom kojeg se može opisati i kao heavy metal world music albumom. Bio je to njihov kreativni vrhunac kojeg je prekinula obiteljska tragedija i niz događaja koji su uzrokovali promjene u bendu. Nekoliko sati prije nastupa na England's Monsters of Rock Festival dobili su vijest da je sin tinejdžer menadžerice Glorie i Maxove supruge poginuo u automobilskoj nesreći. Šokirani bend nastupio je kao trio, a Max i Gloria su prvim avionom odletjeli u Ameriku. Nekoliko mjeseci kasnije bend je tražio novi menadžement što je Max shvatio kao izdaju i napustio bend. Kada je kreativni pokretač Max napustio bend mnogi su očekivali da je to kraj Sepulture, ali oni su najavili da traže zamjenu. Nakon duge potrage Sepultura je 1998. imala novog pjevača iz Clevelanda Derricka Greena i započela snimanje albuma "Against". Iako je album bio jednako intenzivan i raznovrstan kao i prethodni albumi (na pjesmi "Kamaitachi" surađivali su s perkusionistom iz japanskog Koda) ipak je nedostajala jedinstvena iskra koja je karakterizirala njihov prijašnji rad. Album je prodan u dvostruko manjoj količini od količine prodanih primjeraka novog albuma Maxa Cavalera s bendom Soulfly što je dokazalo lojalnost publike. Početkom 2001. Sepultura objavljuje album "Nation" u maniri prijašnjih albuma uz nešto lošije kritike. Kako bi zadržali obožavatelje koji su se osipali, Sepultura je u jesen 2002. objavila jedan od njihovih zadnjih live nastupa s Maxom "Under a Pale Grey Sky |
Počeci metal glazbe
|
O d a k l e p o č e t i Začeci muzike, koja je obilježila sve što se nekad i sada naziva urbanim, tvrđim zvukom, počinju da se javljaju još u davnim 50-tim i 60-tim godinama.Sjetimo se samo Elvisa, kralja Rock 'n' Rolla, a kasnije i osnivanja grupa koje su obeležile svoje vrijeme, Black Sabbath i Deep Purple, pa zatim crnog maga Jimi Hendrixa. Iako mi to nećemo priznati, sve što danas u svom imenu ima reč metal vodi poreklo baš iz ovih, starih vremena, sa prvim začecima električne svirke, i naravno pojavljivanja električne gitare kao simbola rock & roll-a tog vremena. Vreme koje je dolazilo, odlikovalo se prije svega slobodom i buntom mladih duša, željnih sopstvenog izražavanja, potrebom za đuskanjem i oslobađanjem od zastarelih normi ponašanja. Brzo popularizovanje rock & roll-a dovelo je do pravog buma i osnivanja mnogobrojnih grupa, koje su zatim brzo pravile ogromne tiraže i milionske prodaje svojih albuma. Ove grupe, takođe, i danas ostaju slušane i cenjene, što i samo po sebi pokazuje njihov kvalitet i izraz ovog vremena. Među njima dovoljno je navesti samo neke: Rolling Stones, The Doors, Alice Cooper, Led Zeppelin, ZZ Top, Ritchie Blackmora, Rainbow, Pink Floyd, Jethro Tull, King Crimson itd... Ove grupe i do dan danas ostaju daleko slušane, pa ćemo stoga na ovoj strani, na njih obraditi posebnu pažnju. Trudićemo se da Vam damo što više download sadržaja, što textova, slika, a posebno detaljno obrađenih biografija ovih grupa. M u z i k a 7 0 - t i h i r a z v i j a n j e p r v o g m e t a l z v u k a Muzika 70-tih, eh? Bila su to dobra vremena. Najviše ih odlikuje i pojavljivanje, da kažemo prvog pravog metala, doduše još mekog, ali metala. Ovo vreme obeležavaju grupe: začetnici takozvanog NWoBHM (New Wave of British Heavy Metal) Iron Maiden, zatim AC/DC, Motorhead, Uriah Heep, Kiss, Scorpions, Alicea Cooper, W.A.S.P... Šta reći o ovim grupama? Većinom ih je odlikovao prepoznatljiv, znatno brži ritam, ritualni i sjajni koncerti, velika buka i naravno ono što je bilo i najobaveznije: dosta šminke i kožna odeća. Teme variraju od raznih demonskih stvarčica, pa sve do neverovatnih istorijskih i ljubavnih priča. Logoi, majice, albumi ovih grupa najcešce su propraćeni demonskim zverkama, koje su uporno privlačile sve više i više ljudi (uglavnom mladih), mada su textovi pesama ponekad nosili i najosećajnije ljubavne reči. Ovde ćete detaljno biti informisani i o ovim grupama. M u z i k a 8 0 - t i h Muzika 80-tih se odlikuje brzim ritmovima, uopće većom energijom i razbijanjem električnih gitara. Muzika se odlikuje neobuzdanom energijom, dužim i nekontrolisanim solo deonicama, tvrđim rifovima, grubljim glasovima itd... Podsetimo samo da se tada stvaraju: Armorted Saint, Metallica, Slayer, Pantera, Metal Church. Neke grupe su, ipak i u tom vremenu, ostale verne svom heavy metalu, a razvijaju se i počeci nekih novih pravaca, kao što su progresiv, power i trash metal. Navedimo samo daleko poznate grupe: Death Angel, Megadeth, Testament, Annihilator, Stratovarius, Blind Guardian, King Diamond, Sodom, Sepultura, Kreator itd. Naravno, ovde će najviše pažnje biti posveceno upravo muzici 80-tih. Po nama je ovaj period okarakterisan kao velika prekretnica u svetskoj metal muzici, odavde se kreće ka dosta tvrđem zvuku, death metalu, hc metalu itd. To se upravo dešava već kasnih 80-tih, kada svetlo dana doživljavaju prve death grupe. Mada na ovoj rubrici neće biti posvećena velika pažnja ovim grupama, navedimo: Possessed, Death, Morbid Angel, Obituary, Deicide, Gorefest, Cannibal Corpse, Carcass, Dismember, Hypocrisy, Napalm Death, Bolt Thrower, Benediction, Morgoth, Vader, Entombed. Stvaranje još tvrdeg i bržeg zvuka izaziva stvaranje tzv. gring core metala. U 80-tim se pored čistog death metala, razvija i death metal sa primesama melodije, koji se slikovito naziva melodicni death metal. 80-te su ipak bile velika prekretnica, pa čak se mogu uporediti i sa delovanjem Elvisa u razvijanju rock & roll muzike. M u z i k a 9 0 - t i h i 2 1 . v e k Pocetkom devedesetih, tradicionalni metal posustaje, dok neki bendovi dostižu svoj zalazak: Metallica izbacuje na tržište svoj "Black" album kojim se uspinju na tron metala, ali je ujedno to i zadnji njihov metal album, Sepultura izdaje svoje remek djelo "Arise" i ubrzo posle "Chaos AD" kojim postaju najuspešniji brazilski bend ikada, ali se i oni takođe veoma brzo zatim gase, Pantera izdaje svoj najbolji album "Vulgar display of power" kojim inspiriše mnoge hard core bandove, Judas Priest izdaje mega uspešni "Painkiller", Savatage svoj "Gutter ballet", Dream Theater se probija na svjetsko trzište albumom "Images and worlds" kojim širom otvara vrata progresivnom metalu i postaje jedan od najomiljenijih metal bandova ikada. Spomenuti Blind Guardian, Gamma Ray, Stratovarius i drugi power metal bendovi počinju da stvaraju svoj karakterističan zvuk koji će kulminirati fenomenalnim albumima nešto kasnije. Međutim, ovaj period je karakterističan po pojavi novog pravca, koji bi neki nazvali alternativom, i to grunge predvođen grupama: Nirvana, Alice in Chains, Soundgarden, Pearl Jam. Takođe u ovom periodu se razvija i Hard core sa predstavnicima u grupama: Pro-Pain, Biohazard, Agnostic Front, Sick of it All, Downset. Uz death metal, jos jedan stil metala ulazi u krajnosti izražavanja agresije - black metal. Kontroverzni pravac nastaje na temeljima spomenutih grupa Venom, Celtic Frost i Bathory koje ih prvenstveno inspirišu kroz tekstualnu stranu (satanizam, spiritizam, magija). Black metal je pre svega vezan za Norvešku, a kasnije se počinje razvijati u drugim zemljama. Neki poznatiji Black metal bendovi su: Mayhem, Burzum, Cradle of Filth, Dimmu Borgir, Limbonic Art, Emperor, Ancient, Satyricon, Immortal, Dissection itd. Muzika ove vrste pre svega, po nama, stvarana je skoro u 90% slucajeva, za satanističke rituale, a čuveni su i slučajevi paljenja crkava, huljenja hrišcanstva itd. Stoga će o ovoj vrsti metala biti manje reči. Danas metal stoji u mjestu, onda gde je završeno njegovo razvijanje 95-tih godina. Međutim, svaki pravac i dan danas ima svoje karakteristične predstavnike i u njima se ogleda. Tako, još deluju Iron Maiden-i koji se vraćaju u srca fanova, Saxon je još uvijek tu i konstantno svira ono sto najbolje zna - heavy metal, trash metal i dalje podržavaju grupe: Kreator, Slayer, Annihilator..., u trash metalu su, može se reci gotovo skoro sve legendarne grupe mrtve, ali se zbog toga osnivaju novi i kvalitetni bendovi: The Haunted, Darkane, Raise Hell. Što se tiče progresiva, u poslednje vreme on postaje popularniji i prati ga strašna pomama praćena kroz grupe: Dream Theater, Symphony X, Shadow Gallery, Kamelot... Takođe se održavaju i ostale vrste metala, a posebno popularna vrsta je i neo metal predvođen grupama: Korn, Limp Bizkit, Papa Roach, Slipknot, System of a Down, Static X, Disturbed... Takođe, i grunge prolazi kroz fazu pojačane popularnosti kroz grupe: Creed, Nickelback... Danas se u metalu ipak razvijaju i novi pravci, ali koji predstavljaju vezu već pomenutih. Tako se u Nemackoj javila grupa Rammstein, u Finskoj Nightwish, predvođena ženskim glasom... Dosta se radi na uvođenju melodičnih zvukova u metal, zatim spajanje sa drugim vrstama muzike itd. Dokle ce sve ovo odvesti, nismo znali ni pre, ne znamo ni sada. Razvitak, rekli bi umobolne i agresivne muzike nekad, zamenjuje se pojavom techna danas. Ovo je muzika koja maksimalno hipnotiše široke narodne mase, i bez uvrede po bilo koga, muzika koja svakim danom izdaje na milione pesama, a da autori i ne znaju kada su ih snimili. Lako stvaranje ove muzike, zatim preticaj MTV i VIVE na svetskom muzičkom tržištu, negiranje metala i još mnogo drugih faktora današnjice, dovodi do toga da metal postepeno gubi na svojoj popularnosti. Međutim, ipak verujemo da dobro ostaje, kao što je i do sada opstajalo. U svakom slučaju, evo, nalazi se bar neko ko će pisati o svemu onome što se dešavalo i što se dešava na "metal" sceni, podrazumevajući pod tim i pravce koji su čisto rock & roll i rock iz 50-tih i 60-tih godina. Prema samom nazivu ove rubrike možete da očekujete dosta toga o stranim i domacim grupama: biografije, akorde, tablature, textove, slike ... Pored svega ovoga pokušaćacemo da napravimo interaktivnu stranu u "Forumi" ili više interaktivnih strana koje ćete moći da posećujete i dajete svoja miašljenja o grupama o kojima se ovde piše. Očekuje vas dosta slika, sa direktnim download-om na "Download" strani. Takođe moći ćete da preuzmete i kompletan .txt fajl koji je pisan o svakoj grupi. Za nove ideje pišite na pomenutu adresu. Ako imate omiljenu grupu koja još nije obrađena na ovoj strani molim Vas pošaljite sadržaj na e-mail adresu kginforock@yahoo.com. Dajte i vi priloga u izradi ovog sajta, a mi možemo da Vam obećamo da će vaš tekst biti objavljen, sa vašim imenom ispod njega. |
 MURDERDOLLS: BEYOND THE VALLEY OF THE MURDERDOLLS (Roadrunner / Dinaton; 2002.) Shvatite li Murderdolls kao zajebanciju, i to isključivu i veselu zajebanciju, onda se možda i dobro provedete. Budete li tražili od ovoga projekta išta više, ili ne daj bože, uspoređivali ih sa Slipknot, moguće je gadno razočaranje. Murderdolls su glam-punk-horror-rockabilly-sweet metal-rock’n’roll projekt u kojem gitaru svira Joey Jordison, svima poznatiji kao bubnjar Slipknot. Na drugoj je gitari Tripp Eison, inače iz Static-X, dok je za mikrofonom frontman debilnog nadimka Wednesday 13. O kakvoj se zajebanciji radi dovoljno govori podatak da su se Joey i vokal upoznali tek u studiji kada je trebalo početi snimati album?!! Od samoga početak brzi i britki riffovi pršte na sve strane, plastični bubanj ludi ritam daje, dok vokal pjeva u maniri nekakvih junaka iz spooky horor stripova, ili pak glavnog glumca iz najlošijeg trash horora B kategorije. No sve je skupa prilično zabavno iz jednostavnog razloga što Murderdolls ne pokušavaju biti ništa više od onoga što jesu: na brzinu skupljeni projekt ljudi kojima treba ispušni ventil da se zajebavaju s glazbom koju su slušali u mladosti ili ju pak još uvijek slušaju. Naslovi poput ‘Kill Miss America’, ‘She Was A Teenage Zombie’ i ‘Motherfucker, I Don't Care’ otkrivaju o čemu se ovdje zapravo radi. Corey Taylor je sa Stone Sour pokušao nešto ozbiljnije, dok Joey ovdje jednostavno uzima gitaru u ruke i svira glazbu s kojom bi bili zadovoljni i Rob Zombie i Misfits i Motorhead. Jednostavno, party record. Za žurku na kojoj se gleda ‘Evil Dead’, čitaju scary stripovi i jedu hamburgeri u bezobrazno velikoj količini. Nije ovo za svakoga, no tko se opusti, možda se i dobro zabavi. |
 Ubojite lutke Murderdolls - 5 frendova, pijančevanje, lov na ženske i glupiranje Prilično težak i neugodan zadatak imali su Murderdolls na Radnikovom stadionu u Velikoj Gorici 17. lipnja 2003. Otvoriti koncert za Iron Maiden ispred gotovo 13 tisuća njihov grlatih, pijanih i prema drugim oblicima glazbe uglavnom netolerantnih fanova. No, svoj su zadatak obavili i više nego dobro, te se gig po njihovim riječima mogao svrstati u one "uspješnije" na turneji, bez puno zviždanja, uz prilično dobre reakcije publike. Cijeli bend uhvatio sam u njihovom tour busu oko 18 sati toga dana, samo dva sata prije njihovog nastupa. Momci su u Zagrebu bili od prethodnog popodneva, budući da su Iron Maiden imali slobodan dan. Fokus intervjua bio je Joey Jordison, mali simpatični dečko i jedan od najtalentiranijih glazbenika nove metal generacije. Slavu i glazbeno priznanje stekao je ulogom bubnjara u Slipknot (gdje je i kreativno najjači član) da bi kasnije iz gušta osnovao Murderdolls, gdje uživo svira gitaru dok u studiju po potrebi snima i ostale instrumente. Mario: Onda, kako je bilo sinoć, čujem puno alkohola i uglavnom besana noć? Joey: Da, puno, puno alkohola, teturanje i padanje po ulicama grada Zagreba, a poslije i neredi po hotelskim sobama. Ovim se putem još jednom ispričavamo Maidenima i njihovom road crewu za sve pizdarije od sinoć.(smijeh) Mario: Kakav je uobičajeni dan na turneji za Murderdolls? Joey: Pa baš takav, nehumano puno alkohola, onda nešto pojedeš, pa opet alkohol pa se pripremiš za svirku, pa odsviraš i onda udri po alkoholu, druženje sa fanovima i frendovima, opet cuga i onda tu negdje se onesvijestimo. Ujutro buđenje pa cijeli proces opet ispočetka. Mario: Znači, prilično se furate na Motley Crue lifestyle? Joey: Naravno, party all day… Mario: Propustio sam vas nedavno na Rock Im Parku. Kako je bilo, koliko općenito voliš velike festivalske svirke? Joey: Uuu... Bilo je sjajno, čak je na Ringu bilo još luđe - imali smo cijeli jebeni floor od 20-ak tisuća ljudi u moshu, a bilo je jebeno rano, nekih 2 popodne. Odlično. Iako ako bih se morao odlučiti, uvijek za bend tipa Murderdolls biram male klubove gdje je sve smrdljivo, znojno i zbijeno, reakcija publike tada je uglavnom puno bolja. Iako nam za sada i ovi festivali idu iznad svih očekivanja. Mario: Kako zasad ide turneja s Maidenima, da li je teško, puno zviždanja ili…? Joey: Ne, ne, uopće, iako smo to očekivali. Jedini baš u kurcu show je bio u Italiji, stvarno debilno. Zviždanje, boce letile na pozornicu i takva sranja, ekipa je tamo stvarno straight metal, izrazito ih je teško uopće dobiti da pokušaju poslušati nešto osim onoga što su došli vidjeti. Ali inače, turneja je skroz kul, mi smo zadovoljni. Mario: Ploča je sada vani već gotovo godinu dana i gotove sve recenzije koje sam pročitao bile su izuzetno pozitivne? Joey: Da, i mene je iznenadilo. Znaš, ipak je trebalo dosta muda da bih povukao ovakav potez i izdao Murderdolls s obzirom da me svi percipiraju kroz Slipknot. Prvih par mjeseci svi su nas gledali zbunjeno i vjerojatno se pitali "što je ovom malom", ali navikao sam ih (smijeh). Imamo izuzetnu podršku kritičara, a bogme se stvaraju sada već i malo veće grupice fanova. Mario: Vjerujem da je pritisak ovdje puno, puno manji nego u Slipknot. Joey: O da, to je nemjerljivo. U Slipknot se svaku noć vrtim na bubnju, visim naglavačke dok sviram, izvodim tko zna što sve ne, po koncertu uglavnom gubim minimalno 3 kile zbog maski, sve one pirotehnike i zahtjevnosti svirke. Ali volim to i ne mogu reći da ne uživam u tome. Murderdolls imaju skroz drugi pristup. Jednostavno 5 frendova, pijančevanje, lov na ženske i glupiranje. U Slipknot je puno viša razina profesionalizma. Mario: Koji su vam utjecaji, barem što se glazbe tiče, jer pretpostavljam da puno veći utjecaj na vas imaju trash kultura stripova i b hororaca? Joey: Da, definitivno. Od glazbe Alice Cooper, Sex Pistols, The Cramps, The Damned, rani Motley Crue, rani Twisted Sister. Mario: Hm, nadam se da nije preteško, ali ajde probaj ocijeniti sebe kao bubnjara i gitaristu na skali od 1 do 10. Joey: Uuu jebiga (duga pauza), teško mi je ocijeniti samoga sebe… Ovdje se umiješao Wednesday 13 i uzima diktafon - Bubnja definitivno za čistih 10. Mario: Ne može 10, ajde 9 i pol. Joey: E to, to - 9 i pol. (svi u smijeh) Wednesday 13: A kao gitarist negdje 6 ili 7 ako ga se uspoređuje s gitaristima koji sviraju ovakvu vrstu glazbe. Joey: Ali ako gledamo Stevea Vaia ili Satrianija, onda sam 2. Mario: Jebiga, ako gledamo Satrianija, onda si dva ispod nule. (Opet svi u smijeh) Joey: Da, definitivno dva ispod nule. Dobar ti je engleski, a još uspijevaš biti i sarkastičan, ne znam jel' bi bio tako hrabar da imam Slipknot masku ovdje. (Opet svi u smijeh) Sad se već otvaraju pive i čipsevi, ja derem po običnoj vodi, iako čips ne propuštam Mario: S čim si počeo, gitara ili bubanj? Joey: Sa gitarom, jako, jako davno. No, kada sam počinjao svirati bubanj, na jedno duže razdoblje sam zapostavio gitaru jer sam se izrazito koncentrirao na vježbanje bubnja, a tu je i bila faza kada sam slušao samo speed i death metal, tako da sam morao jako, jako puno raditi na svoj bubnjanju. Mario: Kažu za bubanj da je temelj benda, ne smiješ nikada sjebati, dok već s gitarom možeš glumatati po stageu. Tvoje mišljenje i što više voliš svirati. Joey: Volim oba instrumenta podjednako. Istina je ovo što se rekao, kada bubnjar jače zasere, svi to čuju, a oni s malo boljim ušima čuju i male greškice. A sa gitarom ti možeš raditi što god hoćeš dok je bubanj točan. Ako imaš nekoga iza sebe tko zna posao, odmah je i za gitaristu sve lakše. Mario: Je li istina da Iron Maiden nakon svakog giga lete doma avionom, dok se samo oprema i road crew sele iz grada u grad. Joey: Da. Dođu, oderu show pred pedeset tisuća ljudi i onda jednostavno odu doma prati suđe i nahraniti mačku, ili što već rade. Mario: Kada smo kod mačaka, ovdje mi masu smrdi na govno od mačaka, smrad onog pijeska gdje mačka zatrpava svoje govno. Slijedi smijeh od par minuta, Joey i Wednesday zovu ostale članove benda. Moja fora, koja zapravo uopće nije bila fora, naišla je na plodno tlo. Svi si dijelimo petake, a momci otkrivaju razlog smrada. Wednesday 13: To je smrad naše robe za pozornicu. Rekli smo da ju nećemo prati do kraja turneje, tako da je ona sada nakon 25 dana u jako lošem stanju (smijeh). Svaku noć preko robe se prolije na litre alkohola, tko zna gdje sve znamo gubit te dronjce, tako da je miris sasvim opravdan. Mario: Znači niste baš neki Orgy da vam peru krpice nakon svake svirke? Wednesday 13: Kakav jebeni Orgy !?! Oni imaju posebnu veš mašinu i osoblje koje im se brine za stage look na turneji. Ako si već primijetio da smrdimo na mačje govno, onda mi definitivno nemamo taj luksuz. (opet smijeh) Mario: Dobro, ajmo ozbiljno opet. Joey, jel' ti fali nekada običan život doma, jer imam osjećaj da si na turneji još tamo do vremena prvog Slipknot albuma? Joey: Da, masu puno vremena provodim na turneji. Bio sam doma nakon nove godine gotovo tri mjeseca, uglavnom se odmarao i radio novi Slipknot. Kada sam doma ne ubijam se od alkohola, ne izlazim van i nisam toliko uključen u društveni život. Spavam, gledam televiziju, i pišem pjesme, bilo za Slipknot ili Murderdolls. Mario: U kojoj je fazi novi Slipknot? Joey: Sve pjesme su gotove, Paul i ja ponovno smo napisali gotovo cijeli album, ja sam snimio neke demose, sve bubnjeve, neke gitare, Paul je snimio basseve i neke gitare. Drugi ljudi sada slažu svoje dionice. Službeno snimanje počinje prvoga tjedan u rujnu. Mario: Ovoga puta s Rick Rubinom? Joey: Da, Rick Rubin. Mario: Koja su najjača tržišta za Murderdolls? Joey: Iako ljudi to ne znaju, Murderdolls stvarno prodaju lijepe svote albuma. U Americi smo prodali 100 000, a nismo tamo još uopće turirali! Engleska nam je jako tržište, Japan i Australija također. Ja osobno sam i više nego zadovoljan prodajom. Wednesday 13: Nismo krenuli s bendom radi MTV-ja, singlica ili proboja na brzaka. Ovo je live bend i ogromnim brojem svirki lagano smo stekli kultno sljedbeništvo, a s tim su narasle i tiraže. Mario: Okej, ajmo za kraj par brzinskih. Iron Maiden ili Judas Priest? Joey: Iron Maiden. Wednesday 13: Definitivno Maideni. Mario: Britney ili Christina? Joey: Christina, ona je veća kučka. Britney je dijete. Wednesday 13: Definitivno Christina, ali mrzim njen glas, odvratno pjeva. Joey: Jebeš glas, pa ne karaš glas! (smijeh; a što drugo?!?) Mario: Pa ako već voliš droce, nije li Pink onda tu pobjednica? Joey: Ma dobro, i ona je malo droljasta, ali ipak, stari moj, čim ti vidiš Christinu, to je to. Tako da za ševu uvijek biram prvo Christinu, onda Pink, tek onda Britney. Wednesday 13: Joj, ne znam, odvratne su mi sve, krave. Al0 bi ih sve divljački obljubio. (opet smijeh od srca). Tu negdje razgovor je skrenuo u skroz interne spike, koje imaju stvarno malu informativnu vrijednost i više su rezultat dobrog raspoloženja, mamurluka i blebetanja gluposti. Kasnije sam ih provjerio uživo - dobar show, dobre pjesme, sjeban zvuk. Murderdolls=rock n roll |
Intervju sa Slipknotom
 Skupina Slipknot održala je u Wiesenu kod Beča posljednji koncert uopće na svojoj Iowa turneji. Turneji koja je trajala nešto više od godinu dana i u sklopu koje su obišli cijeli svijet, uključujući i 3 dolaska u Europu. S basistom Paulom razgovarali smo nekoliko sati prije njihovog nastupa, koji se pokazao kao jedan od boljih na cjelokupnoj turneji, što su momci i sami rekli pri silasku sa stagea. Paul se pokazao kao drag momak, pričljiv i skroman, kao i nekolicina ostalih Slipknotovaca koji su prolazili back stageom i ubacivali se u intervju. ZOMBI Pozdrav Paul i dobrodošao. Ovo je posljednji datum na ovoj mini turneji i posljednji na Iowa turneji uopće. Dosadašnje impresije? - Ova mini turneja je bila odlična, 7 nastupa na sedam velikih festivala. Ovo večeras nam je zadnji gig i nakon toga idemo doma. Planovi za bližu budućnost? - Pa kako za koga. Corey i Joey imaju solo albume koji izlaze ovih dana (Stone Sour i Murderdolls), pa će ih promovirati na kratkim turnejama po SAD-u. Ostatak benda će se odmarati ili isto raditi na nekim svojim solo zajebancijama. Krajem godine bi se trebali naći i početi raditi na novom albumu. Ako sve bude po planu, album bi trebao izaći sljedeće ljeto, otprilike dvije godine nakon Iowe, što mi se čini kao dobar razmak među albumima. Nekakve Internet glasine govorile su o novom albumu već za Helloween ove godine? - A ne, ne. Ne tako brzo. Mislim da bend poput nas treba minimum dvije godine između albuma. Da se obavi taj cijeli proces koji uključuje izdavanje, turneju, odmor pa onda tek pisanje sljedeće ploče. Za Helloween nam izlazi DVD koji će donijeti dokumentiran naš nastup u Londonu, cjelokupni show, plus brdo ludih dodataka. Joey radi na tome, izgleda jebeno dobro. Vidio sam da su Murderdolls imali koncert 18. 8. , a vi ste već 20. otvorili ovu mini Euro turneju, što me je zbilja iznenadilo, jer kada vježbate, odnosno kada ste se uopće našli svi zajedno, na sam dan koncerta ili?! - Ma navježbani smo mi (smijeh). Našli smo se prije par tjedana i ubili se od probi nekoliko dana. Mada opet, kada si godinu dana na turneji i onda uzmeš odmor od par tjedana, zbilja ti ne trebaju ponovno nikakve probe. Naštiman si kao sat i ono, ready to fuckin go! Tako da nam i nije bila neka frka, više moramo paziti kako će sve to izgledati na stageu i prilagoditi se uvjetima svake dvorane, odnosno svakog festivala. COREY PAKLENA |
