četvrtak, 08.11.2018.

samo pozdrav

pozdrav


20:42 | Komentari (0) | Print | ^ |

četvrtak, 03.08.2017.

dugo me nije bilo

pozdrav svima


16:32 | Komentari (4) | Print | ^ |

utorak, 27.05.2014.

PALMINA VRELINA LISTOVA

Često smo bili željni. Ravnodušni prema drugima, a svoje misli kupali u kupeljima ispunjenim pjenastim noćenjima. Nagim dama što su tako slasno odavale svoje draži. Plamtile su za nas kao vatrene zvijezde potreba.
Tada sam i upoznao jednu od njih. Imala je crnu valovitu kosu. Tek lagana haljina na bretelama je skrivala opojnost o kojoj su neki pričali. Isklesana je na izvoru zelenih virova, okićena grančicama lovora bila je prva koja se odala dodirima osjećajnih dlanova.
Svojim kretnjama zavodila je i planine i oblake čeznutljive. Privlačila mostove i stapala kišne kapi u oceane morske ljubavi. Ispod te svilenkaste plahe oprave koža joj je bljeskala. Kapi zanosa su joj se kotrljale do stopala i ostavljale potpise prirodnih čuda.
Bila je moja tu jednu misao. Vrijedna pažnje, trenutaka u kojim sam ju skidao pogledom. Ostavljao ju na pijesku da se zrake sunca prelijevaju po prutićima slasti. Igrala se je sama dok sam iza kamena stiješnjenog između morskih valova i palminog drveća razbuđivao svoj zanos. U nevolji je bila, opojna i vrela. Priskočim li joj u pomoć grubo ću je uzeti bez obzira na suncobrane i mesnate školjke. Zakoračiti oko njenog tijela, privući joj koljena do svojih. Uploviti u beskraj boja. Moja će biti na jarbolu koji tražiti nemirni vjetar i dodire blagih dlanova.


00:15 | Komentari (11) | Print | ^ |

utorak, 29.04.2014.

Ipak Centimetri

Noć je pažljivo prilazila prstima što su krili pokrete prolaznika. Nemarno su prebirali po knjizi zagonetki. Nije uvijek sve bilo nevažno, nekada sam vjerovao u pitome kestene, sjenice sagrađene u najljepšim vrtovima romantičara.
U nagosti njenoj tražio sam Sunca buđenje. Prijeći preko njenih koljena prema dubinama priviđenja uvijek je me razbuđivala. Davala spoznaju neobuzdanog čovjeka koji vlažnim jezikom razgolićuje joj utrobu dok njeni glasovi iz tišine prelaze u stenjanje, čupanje moje kose dok mi lice unosi u svoje napeto međunožje.
Mirisi i znoj dodira mi se miješaju u nozdrvama. Ne gubim ju, tek oslobađam ono divlje u njoj. Ženu tisuću zvijezda u očima dok joj se grudi ispunjavaju razbacanim krvim zrncima. Želi me u sebi, uz zid pribijenu. Večeras sam tek milimetar od nje kao grizodušje nestašluka.


23:00 | Komentari (1) | Print | ^ |

petak, 18.04.2014.

Njoj kojoj nije tu pored mene u ovoj vreloj noći

prst sudbine, uznositosti se igrao po predjelima uzapredovale vreline, predkazujući neobuzdanu žeđ za sokovima zaljubljenosti, prijelomnu misao kada znamo što želimo i ono što nas stvarno potiče, granice se ne prelaze tako lako, jer ipak volimo, jer ipak smo osoba koja gasi vatrene oblutke u kojima je tako slatko noćenje obraza i jezika prvog dodira

željni ljubavi i pažnje i neki drugi put vođeni smo idejom romantike a rašivamo i slobodu i koristoljublje, odajemo zanos tek na kraju predigre, a i tada nam nije svejedno hoćemo li prodrijeti ili biti dio zvijerske prirode i bujati usko dok vlažne kapi i udarci ne odaju istinu, želim ju bezpredmetno (odozada), neka se ljuljaju kreveti, jastuci znoje pod njenim koljenima dok ostavlja otiske na tek dovršenim zidnim izbočinama, odaje se, pruža biserje jednom pogledu, utapanje u rapsodiji udaljenosti

stiska se i uzano sapliće o znatiželju koju joj nudim, okreće se, rujno me gleda, razljevam se dok nepce glasa niti da zajeca, klizi joj niz usne i obraze zanesenog vrata ka grudima ustreptalim, punim dok ju ne ugrizem snažno za gornju usnicu nespokoja


00:16 | Komentari (0) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.