Već što sam ovakva..
29.08.2006., utorak
Razlivena trpkost.. :)))))
|
Lapka reskost podivljalih oštrih kapi… Lijeva luđačka kiša u noćnom vremenu. Proždire okolinu. Rominja I lupa po cijevima zasićenim bujnom vodom I zaostalim blatom pomiješanim šljunkom što se uzvitlao rubovima kao usplahireni beskućnik bez kune.. Jednoglasno se udružile kapi pa se dotiču silno I ubrzano u luđački zvučnom ritmu! One pjevaju! Smiju se! i Lete! Hihoću pa plešu u širokom kolu bez reda, isprepliću im se ruke I noge, bacaju se po podu I smijulje nekontrolirano.. zvuk im se rasipa prostorom kao veliki volumen razlivene tekućine…………………………….. Složne su I čvrste, iako ustrajno-dosadne --ali pobjeđuju. * Crnilo noći sakriva većinu tih luđačkih dokaza od očiju. A i nepotrebno je to, kad ostaje tek jedino bitan zvuk.. silovit I rumorit Vjetrovito žbunje odašilje mirise Sjajni stup čije se tijelo ljeska mokro I razgolićeno, uzburkana površina glatke plohe ceste po kojoj tanki prstići mahnito pikaju pomiješane tonalitete, I bombonasta svjetlost lampe s kraja ulice mrlji svoje nijanse po rubovima gdje prstići ne stignu odsvirati svoje note... Tanke crne žice križno se ljeskaju nauljene žuto pa tek što se smire njihovu prividnu statičnost razvlače razmahane kapi što se u podivljaloj strasti komešaju..!! * Zamasi vode u valovima teku nježno prema krajevima I moje zapiljene oči što slasno pilje pa upijaju uzburkane promjene prirode koja se pročišćava…………………………........................ U cijelom tom nesvjesnom zanosu moje kosti se komešaju s tim kapima!, obuzima me ono njihovo nekontrolirano hihotanje I neko nabrijano ludilo!:)) )) Znate ono..:))) Slapka mokrost……… Zahuktala vjetrovitost , razliveni mirisi zraka.. I Kruta crna noć. |
28.08.2006., ponedjeljak
Mi smo.. tuđi
|
Uhati pas budnim ušima slijedi moje korake kako lagano, lijeno kuckaju kolnikom.. jer volim se raskomotiti. Pa me prati. I pazi na me dok mi ne dođe bus. Dobar mali uhati pas. U ritmu kretanja velike kutije pune mehanizma ponovno se zaljeskala savska voda, nanizani redovi automobila na 'rotoru' I ponovno vrućina. Ponekad nismo takvi kakve su nam misli, jer one se izrode tek kad se prepoznaju.. Ima ljudi knjiga I nanizanih serija koje u nama izazovu što ni neznamo da imamo,….. Nije li to I dobro……..? pa se promijenimo,a zapravo se samo otkrijemo. Znači li to da mi već postojimo negdje nekakvi sasvim isformirani… sada se samo još moramo pronalaziti. Da….mi negdje već jesmo kakvi jesmo. Mi nekakvi već postojimo.onako konačni. Samo se mi sami ne prepoznajemo. Onda to sve I nema neke prevelike veze s nama………kad smo tuđi. Hi hi... što trekeljam Dani će proći neminovno I hitro, ludo.. to je sigurno. Ali je nesigurno kakvi ćemo u tim danima ostati mi…jer to je ono što jedino mi određujemo……………. |
25.08.2006., petak
Kiša je oprala i još ponešto..
|
Kad preuzmeš glupost u svoje ruke sve se čini izvedivo.. I logično. Zapravo sam htjela reć da uzmeš ponešto u svoje ruke..ali mi je glupost skroz dobro sjela. Kad I je. Sve živo I neživo je izvedivo. Samo se nama teško pokrenuti. Mislimo da je sve glupo, jer su nas tako učili.. a sad je kasno da čepimo uši. Ali sad smo svoji ljudi, sad ih više ne slušamo.. Ja nekako odem s tim do kraja.. S tim 'nepokretanjem'. pa kad sam na dnu,nemam više što izgubiti. Tako se suočim. I poslije odma krenem dalje. Ko da si novi čovjek. Sretan. Pa nek oni svi pametuju.. Kiša je oprala ostatke vrućine. Pa opere kiša I ponešto još.. Vrijeme nas guši, a mi se damo. A što nas košta… biti malo bezbrižan I sretan. Ništa. Osim što ćemo biti malo bezbrižni I sretni. |
12.08.2006., subota
Ona i ja
|
Ona je.. u najmanju ruku sjebana. Ima poteškoća oko svega..teško se dovodi u red.ništa ju ne umiruje.s prijateljima se teško nalazi.a svakog dečka otjera od sebe. no nije to važno. Važno je kako se.. ne nosi sa sobom. psihijatri joj ne pomažu. jer njezina mala sestra se kad je i ona bila mala..objesila. I ona ju je našla. Njezini se loše nose s time,,i uvijek su se loše nosili sa svime. No ona se nosi..nikako. Mi smo prijateljice. No,ni ja nisam uvijek tu. Ali danas ću biti. Ona je..naporna.često jako dosadna,voli se ispričati..i ispričati o svemu. No ja volim slušati. mnogo kupuje odjeće i specijalne hrane. A meni to sve nije važno. uvijek se loše nosila sa svojim tijelom,i sada je premršava,no ni to nije važno koliko...nezadovoljstvo sa svime. A meni je ipak -to najvažnije. No,ipak...A.. odakle naše poklapanje i što nas je spojilo toliko različite. Čemu,,pitam se..I do koje granice netko može ići u svojoj nesreći Dok ne skuži Čemu sve to? Tuđa nevolja sredi me.to je činjenica. Jer svaka moja vlastita tada je nevažna. Rješavanjem njene..spontano sređujem svoju. I tako si oboje pomažemo. Jer ona ima još nešto..što ja trebam,,a nije mi ni bitno da znam.jer je. Ponekad jednostavno nemam nikakvih granica..... Nemogu objasniti poriv..luda neka znatiželja s moje strane,,kako riješiti to Ponekad si mislim samo ovo,,ti tu nešto možeš..nešto znaš.i to jednostavno trebaš ostvarivati Jer..naša uloga u ovom svijetu je -sve samo ne ono što mislimo da je- Jer mi neznamo Al nije to ni bitno,, I neka neznamo. Ali nešto ipak osjećamo da treba:-) |
08.08.2006., utorak
Neznam čega mi je više dosta.. Lažne zabave omotane smijehom ili lažnog odmora izmorenog neslobodom kretanja kad ono što uistinu muči je uvijek.... unutra.Neznam bi li javila prijateljima 'ne čekajte na mene'.. Ili ću se samo povući i lagano izgubiti smisao,samo na neko vrijeme,bez objašnjenja Jer ja..više nemogu. Moje lice izgubilo se Volja je poljuljana, vjetar ne postoji, sunce prži a i kiša šiba..I ja to želim.neka me samo dobro išiba Odmor je ništa I rad je ništa Fali.. sloboda I osjećaj. Čak ne ljubav..ili je taj osjećaj ljubav Pa fali sve I sve je tu ali fali sve I što još fali osim sve? Fali i ono manje od sve...... Jer to nije sadržano,mi kad nabrajamo mi nabrajamo samo velike stvari. a ono pravo je sitno, i tiho, pitko ali ne sasvim vidljivo otprve, to je u osjećaju kojeg trebamo slijediti.. I samo to.. Kao da sam tužna i kao da moj smajlić ima tanke oči sa obrvama jako prema dole,i kao da to i je skroz tako A najgore od svega je što se pitam.. -Kako drugačije može i biti?- A toliko divnih ljudi i divnih mjesta,mjestašaca..ali moje srce nije zadrhtalo.ja sam..zahrđala.ja ne živim. Vidjela sam mnogo ali ..što više vidim,to više želim samo jedno mjesto i samo jedan jedini mir. Samo koje. Mnogo sam šutjela ovo ljeto, mnogo stajala i ukipljena buljila.samo su me gledali,nitko nije pitao. i zahvalna sam. jer nema se tu što govoriti. Osim jednom..no tad sam rekla da neznam. Kad i neznam. A sada želim samo sa sestrom gledati televiziju. |
