Smisao Života

nedjelja, 15.01.2017.

Državizam na hrvatski način

Sinoć sam na hrvatskoj nacionalnoj tv čuo kako u ratu početkom '90-tih žrtve nisu bile uzaludne jer je ostvaren cilj - stvaranje neovisne i slobodne hrvatske džave, pa sam doživio osobno čudo – od toga mi se na glavi digla kosa koje nemam. Danas je 25. obljetnica međunarodnog priznanja RH, kada su 15. siječnja 1992. godine Hrvatsku priznale države Europske zajednice. U međunarodnom pravu postoje dvije teorije o priznavanju države: konstitutivna i deklarativna. Prva kaže da država ne opstoji ako je nisu priznale druge države, a potonja kaže da postojanje države ne ovisi o međunarodnom priznanju. Uglavnom, Hrvatska je prema međunarodnom pravu u potpunosti zadovoljila sve parametre koji čine državu: ima stalno stanovništvo, teritorij, vlast, sposobnost za suradnju s drugim državama i međunarodno priznanje.

Dakle, nije dvojbeno da je Republika Hrvatska država. E, sad, kakva je to država Hrvatska? Neovisna? Suverena? Danas se s obzirom na tzv. globalizaciju i stvarnu vlast iznaddržavnih institucija (čitaj banaka) niti jedna država ne može smatrati neovisnom i suverenom, osim deklarativno. Na države se više ne gleda kao na stvarne nositelje suvereniteta, već samo kao na „jedinice političke podjele planeta“. “ Imamo Hrvatsku!“, povikao je prvi hrvatski predsjednik šaljući tako poruku „stoci sitnog zuba“ da netko uistinu ima Hrvatsku, samo je pitanje tko?.

„Dopustite mi da kontroliram novac u državi i nije me briga tko donosi njene zakone.“ Meyer Rothchild

Put Hrvatske od njenog stjecanja „neovisnosti“ bio je sve samo ne neovisan. Nakon raspada socijalističkog režima i privatizacijske pljačke društvenog vlasništva korumpirani političari doslovce su predali financijsku, a time i ekonomsku i svaku drugu vrstu neovisnosti stranim bankama. Hrvatska država, njeno gospodarstvo, a time i svi njeni građani ne mogu više preživljavati bez zaduživanja kod tih istih banaka. Naime, financijski sustav je tako osmišljen, novac se stvara isključivo dugom, stalnim zaduživanjem kroz sofisticiranu Ponzijevu (piramidalnu) shemu gdje svaka novostvorena vrijednost automatski ulazi u sustav kao dug koji nikada nije moguće otplatiti, jer se u isključivo kreditnom sustavu obveze ne mogu podmirivati bez ponovnog ulaska u dug.

Oni koji ne moraju ulaziti u dug ili oni koji mogu otplaćivati dug ne bi to bili u mogućnosti da nema onih koji dug ne mogu vratititi. Odnosno, da bi netko imao novaca netko drugi ga mora izgubiti, jer u opticaju jednostavno nema dovoljno novca za otplatu svih kredita. Od toga, naravno, jedinu korist imaju bankari i njihovi jataci, čiji je glavni cilj preuzeti vlasništvo nad što više imovine tako što će natjerati što više subjekata da se zadužuju. U takvom sustavu bogati neminovno postaju još bogatiji, a siromašni još siromašniji. Volja većine građana Hrvatske bila je neovisnost hrvatske države i sloboda naroda. Političari, međutim, nisu poslušali volju naroda. Niti je Hrvatska država neovisna, niti su njeni građani slobodni. Država, kao i njeni građani robovi su stranih banaka.

„Država progoni lopove jer ne voli imati konkurenciju.“ Charles Stewart Parnell

Naslov ovog posta je „Državizam na hrvatski način“. Pojam „državizam“ (eng.statism), u uporabi je od sredine 19. stoljeća, a u današnje vrijeme ga je aktualizirao Larken Rose koji pod tim pojmom podrazumijeva najopasniju religiju, najopasnije praznovjerje, najopasniju zabludu koja postoji – vjeru u državu kao instrument zaštite ljudskih sloboda. Država, međutim, ne nastaje kao instrument zaštite ljudskih sloboda, već baš suprotno. Država nastaje kao sredstvo održavanja hijerarhijsko-eksploatacijskih društvenih odnosa, najprije u robovlasničkom obliku, a kasnije u feudalnom, kapitalističkom i realsocijalističkom obliku. Princip funkcioniranja države u svim tim oblicima je isti – porobljavanje ljudi u svrhu otuđenja viška stvorene vrijednosti, kako bi jedni radili, a drugi uživali u blagodatima tuđeg rada. Država nije ništa drugo do legitimna zločinačka organizacija kojoj je ilegalni kriminal konkurencija pri otuđenju viška vrijednosti, odnosno ilegalni kriminal je konkurencija onima čije interese država štiti – legalnim eksploatatorima, prvenstveno bankarima.

Da ne duljim o pojmu državizma pogledajte ovaj video. Za odabir željenog titla izaberite "Postavke" i "Titlovi".


„Budućnost svijeta su mladi ljudi koji odbijaju vojnu službu.“ Albert Einstein

Koliko god to državistima blasfemično zvučalo, svaki ljudski život izgubljen u bilo kojem ratu u ime zaštite bilo koje države uzalud je izgubljen život, odnosno taj život je izgubljen isključivo radi zaštite vlasništva jednih eksploatatora od ugroze drugih. A mase kao pijuni u rukama političara i eksploatatora spremne su položiti svoj život i život svoje djece na zapovijed državnih vlasti u sukobima koji se ne tiču njihovih pojedinačnih života, odnosno spremni su umrijeti isključivo za ideale svojih gospodara, koji uspješno podanike drže u zabludi kako su to i njihovi ideali. U službi održavanja te zablude najvažnije je razvijanje osjećaja domoljublja i nacionalizma (ako uopće postoji razlika između ta dva pojma), kao i vjerskog fanatizma, rasizma i sl...

Iluzija potrebe za vlašću, za gospodarima, duboko je ukorijenjena u umovima većine ljudi. Ta iluzija se razvija tisućljećima, od pojave prve ljudske zajednice koja je prihvatila hijerarhijsko-eksploatacijske odnose odrekavši se prava na slobodu prihvativši tu iluziju da su gospodari potrebni kako bi zajednica mogla funkcionirati. A ta iluzija se opravdava logikom da smo mi ljudi po prirodi loši, pohlepni, zlobni i nemoralni te da nas u red trebaju dovoditi isti takvi ljudi koji su po prirodi loši, pohlepni, zlobni i nemoralni kako bi nas zaštitili od nas samih, jer smo po prirodi loši, pohlepni, zlobni i nemoralni. Ljudska priroda nije ni „loša“, ni „dobra“, već je programibilna. Čovjek je onakav kakvim ga se programira, a država je taj proces dovela do savršenstva kroz obrazovni sustav, medijsku propagandu, ideološku i religijsku indoktrinaciju.

Umovima državista vlada mem (kulturni ekvivalent gena) koji kaže da je država sveta i da pod svaku cijenu mora biti očuvana, jer je ona jedino jamstvo sigurnosti i slobode za sve njene građane. Niti je država sveta niti je ista jamstvo sigurnosti i slobode za njene građane. Država je jamstvo jedino za održavanje odnosa gospodar-podanik, jamstvo da će „stoci sitnog zuba“ sloboda biti oduzeta kako bi služili interesima svojih vlasnika. Ne bi nam palo na pamet da nekoj nepoznatoj osobi na ulici platimo da nas „štiti“ od nas samih i da nam propisuje način na koji ćemo živjeti. Međutim, to ipak činimo, plaćamo nepoznatim ljudima da nam kroje sudbinu, da donose zakone po kojima ćemo živjeti, zakone koji štite interese onih koji „zaslužuju“ biti gospodari, ili kako sam napisao u jednom ranijem postu: „...ljudi prihvaćaju logiku da je pravedno biti izrabljivan, da je pravedno svojim radom stvarati bogatstvo drugima, te im prepustiti da s tim stečenim bogatstvom vladaju nad ostalima, opravdavajući tu logiku nekim apstraktno-metafizičko-fantastično misterioznim razlogom zašto neki ljudi zaslužuju biti gospodari...“

„Zamisli da nema država. Nije teško da to učiniš. Nema ničega za što bi ubijao ili umirao.“ John Lennon