Smisao Života

subota, 19.04.2014.

Antiuskrsni post

Antiuskrsni post?... Kakav je to naslov?... Zašto bi netko bio protiv Uskrsa ako nije vjernik, odnosno ako nije kršćanin?... Ovaj post nije antiuskrsni u tom smislu... Naime, iako nisam vjernik nemam apsolutno ništa protiv Uskrsa... Dapače, volim Uskrs, kao i sve druge blagdane, vjerske i svjetovne, jer volim slaviti, a povod nije bitan dok god se dobro zabavlja, pije i jede... Naravno da je Uskrs za vjernike nešto puno više od puke zabave i uživanja u piću i jelu... Tako bi trebalo biti, zar ne?... Kada sam u davnim vremenima mislio da sam vjernik, Uskrs mi je uistinu značio puno više od pukog slavlja... No, s vremenom sam promijenio svoje svjetonazore i odbacio katoličku vjeru, ali pritom nisam prihvatio niti jednu drugu teističku vjeru... Jednostavno sam postao nevjernik... A shodno mojoj nevjeri ovaj post je antiuskrsni u smislu da poriče uskrsnuće kao stvarni događaj, a samim time i kršćanstvo kao religiju koja objavljuje istinu, jer ako Isus nije uskrsnuo kršćanstvo je laž...

Naime, uvijek mi je bila fascinatna ta ljudska želja za vječnim životom, odnosno za životom poslije smrti... Kako razuman čovjek uopće može tako nešto željeti?... Živjeti vječno?... Sa ovom sviješću?... Prolazi me jeza od same pomisli na to... Kršćanstvo zbori kako je ljudska duša jedinstvena, jednom se rađa i živi vječno kao takva (osim nekih manjinskih kršćanskih zajednica poput Jehovinih svjedoka koji vjeruju da s tijelom umire i duša)... Tijekom tjelesnog života ta duša zaslužuje ili ne zaslužuje vječni život u raju sa svojim stvoriteljem, a kad dođe vrijeme drugog Isusovog dolaska duše onih kojima su grijesi otkupljeni po Isusovoj muci i uskrsnuću utjelovit će se u novim tijelima, odnosno uskrsnut' će kao i njihov spasitelj i svi će zajedno živjeti zauvijek u sreći i veselju, osim duša onih koji su zbog svojih grijeha osuđeni na vječnu muku... Da, želja za vječnim životom najvjerojatnije jest posljedica straha od smrti, a kada tome dodate primjesu pravde (jer čovjek osim za smislom života uvijek traga i za pravdom), dobijete religiju koja proglašava vašu dušu (uključujući i svijest) vječnom, ali s obzirom na to da li ste bili dobri ili zli, vječno će te živjeti u raju ili u paklu...

Istočnjačke religije nas pak spašavaju od vječnog života sa istom sviješću (ajd' bar nešto, ko će vječno trpit' istu svijest) nudeći nam reinkarnaciju... Ne samo da nećemo imati istu svijest, nego ne mora značit' da ćemo uopće živjeti kao ljudi... Ali problem pravde nije riješen znatno drukčije... Nisu ponudili vječni pakao poput kršćanstva, ali su ponudili karmu, tak da razlike baš i nema... Ak' si bil zloćo idući put se buš rodil k'o crv ili u najboljoj opciji k'o „nedodirljiv“ (pripadnik najniže kaste u indijskom društvu)... Iako su obje opcije potpuno nelogične za zdrav razum (da biće bude kažnjeno zbog toga što je stvoreno takvo kakvo jest od stvoritelja koji je svemoćan i čija je volja sve što jest tako kako jest– kako onda može postojati činjenje ili nečinjenje protivno toj volji, pa tako i postojanje grijeha?), ljudi prihvaćaju logiku kazne u vječnom životu poslije smrti ili kroz vječni život u ciklusima reinkarniranja, jer kako drugačije postići pravdu nego li kaznom?... Ali kazna i pravda su dva oprečna pojma... Kazna je osveta, a ne pravda... Poistovjećivanje pravde s osvetom je logika koja opravdava kaznu, a time i „pravedne“ bogove, raj, pakao i karmu...



No dobro, da se vratim na uskrsnuće kao bit Uskrsa... Isus nije uskrsnuo - to je moja tvrdnja... Ne vjerujete mi?... Zašto ne?... Mislite da nisam vjerodostojan kao što je to bio farizejski agent ubačen među rane kršćane s ciljem da odvuče novonastalo sektaško vjerovanje što dalje od Židova, Savao iz Tarza iliti sv. Pavao - osnivač pravovjernog kršćanstva?... Izgleda da nisam, jer Pavao je ipak imao nedvojbeni dokaz - viziju uskrslog Krista, a ja nemam apsolutno nikakav dokaz za svoju tvrdnju, osim zdravog razuma koji kaže: mrtav čovjek ostaje mrtav... Neću više duljiti oko toga da li je Isus uskrsnuo ili ne, već ću samo zaključiti kako sam stekao dojam kako većinu ljudi to u biti niti nije briga... Uskrs je najveći kršćanski blagdan, slavljenje Uskrsa je kršćanska tradicija, i nije važno da li ljudi vjeruju u to da je mrtav čovjek oživio, već je stvar u tome da je kršćanstvo dio njihovog identiteta... Živimo u podneblju gdje je katoličanstvo imalo najveći utjecaj na svjetonazor naroda, gdje je duboko ukorijenjena tisućljetna katolička tradicija... I pripadnost toj tradiciji, kulturi i vjeri, važnija je od stvarnog vjerovanja u uskrsnuće...

Naime, čovjek sebe potvrđuje upravo pripadnošću nečemu većem od samog sebe, odnosno onome za što misli da je veće od njega samoga... Čovjeku je potrebno znati da njegov „ja“ nečemu vrijedi, da njegov „ja“ nije usamljen, jer usamljen je bezvrijedan... I tako, što je veća brojka u igri, „ja“ je vrijedniji, jer pripada većini... Živim u Zagrebu, logično je da navijam za Dinamo, većina mojih prijatelja navija za Dinamo... Na međunarodnom planu navijam za Juventus, najbolji klub svih vremena, barem većina mojih prijatelja tako smatra... Rođen sam u katoličkoj obitelji, logično je da i ja budem katolik, većina mojih prijatelja su katolici... Na kraju krajeva, unatoč svojoj nevjeri, ipak pripadam većini... Moj „ja“ je potvrđen... Slavim Uskrs, sakramentalno sam katolik, a ne vjerujem u uskrsnuće, niti u boga, ali zar je to važno?... Većina slavi Uskrs, ali ne vjeruju svi u uskrsnuće i u boga, niti imaju pojma što piše u evanđeljima, niti ih je za to briga... Većina ljudi su deklarativni katolici, pripadaju većini - jedino je to bitno...

Ovaj post ipak nije ispao antiuskrsni, već prouskrsni, i stoga vam svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs!