Znaš...voljela bih da si tu kao nekad, da me zagrliš i da obrišeš suze sa mog lica, ne govoreći ni riječi utjehe, jer znaš da to ne volim. Da mi puštaš moju najdražu pjesmu, i da pjevušiš ne znajući stihove. Sjećaš se obećanja da ćeš ih naučiti i da ćeš me probuditi pjevajući? Nikad ih nisi naučio točno, i sada više volim tvoju izvedbu od originalne. Govorio si da se genijalno durim, a ja sam znala tek tako otići od tebe kad god se naljutim, pa si trčao za mnom da me uhvatiš. Nosio bi me, i nisi me spuštao dok ne prestanem da se ljutim. Sjećaš se kada si me prenio preko vode, govorio si kako princeze to zaslužuju. Sada pokušavam da preskočim kada naiđem na neku baru poslije kiše, ali ne mogu. Uvijek se pokvasim i okrećem se dugo kako bi te našla. Nema te da me uhvatiš, a vidi koliko sam ti pobjegla. Ne mogu da preskačem bare bez tebe. Bez tebe više nisam ni princeza. Znaš, voljela bih da si tu, ali samo večeras, jer sutra će me već proći..........................