21studeni
14:16
"Kroz tanušnu maglu kao zejtin po staklu dan se razliva tih."

Narasla su ti krila dok još nisi znao za njih. Satkana su od tvojih misli i osjećaja, i velika su. Ona ne znaju za ograničenja koja si ti u ovom svijetu namećeš. Tu su kao podsjetnik na tvoju slobodu i na tvoju pravu prirodu. Što bi bilo s vjetrom kad bi ga zatvorio u kutiju, što misliš, da li bi on i dalje živio? Na prvi pogled rekao bi da bi vjetar stao, nestao, ali kad bi malo bolje pogledao, vidio bi da su svi njegovi dijelovi još tu. Samo čekaju, miruju, kao i ti, i svi tvoji dijelovi još su tu, ograničenja koja si nametnuo u ovom svijetu smirila su vjetar u tebi, ali on je još uvijek tu. Spreman da odleti, i dok tako sjediš u toj kutiji i miruješ sa svojim vjetrom, znaj da ti snaga nije oduzeta, ona samo čeka.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

"Znat ćeš da te ne volim i da te volim,
jer živjeti je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim."

Pablo Neruda
layoutpatternpalettes