opet nemam šta za reć. ponestalo mi inspirejšn...
u biti uopće nemam inspirejšn u posljednje vrijeme...
nešto me strahovito otupljuje.
no, zašto sam ipak odlučila napisati post?

iskreno, znam da sam strašno zbunjena osoba i da mi znaju nametati to na nos.
znam da Tea i ja zujimo po čitave dane i da pored nas padne atomska bomba bi ne bi zamjetile.
znam da ja osobno uvjek nabasam na pedofile i kad sam sa njom na neke čudne osobe u gradu Vukovaru i okolicu.
ali jučer, na putu iz škole do busne stanice lijepo Tea i ja kulirale. laganim koracima na sladoled pa do stanice... propustile mi jedan bus, avjerojatno i drugi ali nema veze.. išle smo na 3.
i ugl. što se dogodilo u međuvremenu?!
idemo tako ona i ja i ližemo :P
zastale nešto malo kod robne kuće jer ona , kao i po običaju nije znala gdje je stavila pare za bus.
kad neki lik, djed neki nama priđe i odjednom "šta je novo cure?"
mi onak međusobno se pogledale.. zbunjene obje... prvo sam mislila da nisam dobro razumjela pa sam pitala"šta?" misleći šta je novo kvragu... nisam znala na čega misli.. i on nama opet "šta je novo cure?" ja njemu "ništa!"
-ništa?! vse po starom?!"
ja "da!" kad on nama "vaše oči još vide?!" ja onak još zbunjenije pogledam teodoru i kaže ona njemu" da!" i dovali se smijat ali u onom njenom stilu da se čitava savije dok to radi. ja onak, da ne ispadne da se čovjeku smijemo 8a kome bi se durogm) pitam onak nju kao "teodora, što je tebi dana?!" i kipim u sebi samo što se ne odvalim smijat
kaže on nama "dobro onda! vidjet će kad njihove oči ne budu vidjele!" ili nešto u stilu"njihove oči ne vide"
WTF?!
i ode on lagano.... a nas dvije umiremo od smijeha... i sve što smo nakon toga rekle, osim što smo jedna drugoj prepričavale non-stop taj događaj, je bilo "ovo DFT ide na blog!"

ugl. meni još nije jasno wtf liku bilo u glavi...ali nema veze!

upravo sam se zapitala "u čemu je zbilja fora pisanja bloga?"

naime, otvorila sam pretraživač i upisala adresu svog bloga, pogledala komentare i vidjela 5. i upravo on me potaknuo za pisanjem o ovoj temi...

nije mi jasno, što ljudi žele, kakav cilj imaju u tim svojim malim glavicama kada kliknu na "kreiraj svoj blog"
što očekuju od toga?!
komentare kojima nema broja, strahovitu posjećenost, blokadu čitavog sistema od prezasićenosti.. koji k....?!

što ti to , do vraga, znači POPULARAN BLOG?!
meni NIJE u cilju da imam hrpetine komentara a u svakom po jedno slovo, ne zanima me brojka, cifra, ne zanimaju me sranja koja možda, vama, ispunjavaju dan(to da dođeš i vidiš veeliku brojku pored "komentari")
nije mi do toga. sve što me zanima je sadržaj tog /tih prokletog/prokletih komentara.

ne čini me sretnom gluposti poput vaših. blog pišem već 2 godine,imam prijatelje i virtualne poznanike s kojima se čujem. međusobno se katkad posjećujemo i javljamo jedni drugima no još uvijek bez tih pubertetskih mutavih filmova u glavama i natjecateljskog duha "tko će više komentara skupit"

u biti, funkcioniramo na principu "sjeti me se - sjetit ću te se"
nekad mi se i ne da ostaviti komentar nekome ali zar je to bitno? zar je u tome bit?
možda je stvar u meni, možda ne shvaćam taj vaš svijet i vaš princip ali koji k.. vi hoćete od ovog blog.hr-a?
možda još nisam dosegnula tu vašu "razinu"

c-c-c-c-c...

oke, nakon dužeg vremena sam ponovno tu..
i na netu uopće (budući da sam sama sebi dala kaznu; zabranila sam si net)
ne pitajte kako sam to uspijela no jesam!
usto, vidim neke promjene na ovom našem blogu. unapređujemo se :P ! ajd neka-neka

nemam ništa pametno za reći
objavit ću još jednu pjesmu koju sam neki dan napisala. (a onda gibam na trening)

dakle, pjesma se zove

ONA

Koliko si puta htio otići?
…
ona je više

koliko si puta vrisnuo uzaludno pokušavajući izbaciti bijes iz sebe?
…
ona je više!

Kupajući se u vlastitim suzama
Pokušavah dokučiti savršenstvo.
Umirući da te usreći
I ona nestaje

I onaj osjećaj radosti
Dok te gledala
Pretvorio se u muku
Dok te zamišlja…

Uzaludno pokušavajući shvatiti što želiš
I sama zaboravlja što traži

Leptiri u demone
Cvijeće u trnje
Radost u plač
Smijeh u suze
…ali nada…

Ne!
Ni ne pokušavaj shvatiti je,
Nećeš uspjeti.

Skamenjena čeka tvoj dodir
Umorna čeka tvoj blagoslov

Ne zna koliko dugo nećeš je
Ni primijetiti.
Ni sama ne zna dokle će izdržati…
Ali, ona će čekati!

Princ na bijelom konju
srce od kamena
…Nakaza…