SLUŽITI VRAGA

ponedjeljak, 20.07.2009.

SPOILER- knjiga dva

Pozdrav vjerni moji, evo odlučio sam u svojoj nadahnutosti pustit jedan spoiler, čisto da nanjušite krv. Dakle, evo tog ulomka, nadam se da će vam se sviđati, isto kao i sve dosad.

Pozdrav

KNJIGA DRUGA: VRAŽJI SAVEZ

Izvadak iz druge knjige:

Bitka
Zavijao sam na mjesec, dugo u noć. Svi mjeseci truda, ubijanja, opasnosti i nagovaranja svodili su se na sljedećih nekoliko dana. Pogledao sam Culainna i Kreuzmanna, kojima se na licu nije vidio nikakav strah. Pogledao sam iza njihovih leđa, gdje su stotine ljudi za koje sam se nadao da su mi privrženi sjedili oko mnogo malih vatra. Neki su održavali moral pjesmom, neki su samo šutjeli, a treći su spavali. Napetost se osjećala u zraku. Pomislio sam na sve one silne nevine ljude koji će uskoro izginuti za stvar koja nije njihova, sve zbog jednog psihopata koji je došao do previše moći, koju je sada zlorabio.
„Mislim da je to to“ reče Kreuzmann.
„Skupili smo sve koje smo mogli skupiti.“
„Koliko ih je?“ upitao sam, strahujući od rezultata.
„Sve ukupno, tri tisuće“ reče Culainn.
„Što kažu uhode, koliko ima protivnika?“ upitao sam ponovo.
„Dvanaest tisuća, s time da oko pet tisuća čine civili, hipnotizirani“ reče Culainn.
„Tko je sve ovdje?“
„Na našoj strani?“
Kimnuh potvrdno.
„Tu smo imali sreće“ uključi se Dragunov, ruski Sluga na našoj strani.
„Uz vas stoji osam stotina poljskih „husara“ pod Stanislawom, potomaka vojske Konjecpoljskoga koji su, kao što znate, teško oklopljeni sluge, koji se uvijek drže u formaciji i spremni su boriti se do zadnje kapi krvi.
Zatim su tu četiri stotine iz ruskih lovačkih pukovnija, koji su veoma spretni na ovakvome terenu, i gotovo nevidljivi zbog bijelog krzna“ izvijesti nas.
„Izvrsno. Nastavite, molim“ rekao sam zapovjednim tonom na koji sam bio navikao u zadnje vrijeme.
„Pa, ostali su obični Sluge, okupljeni iz različitih krajeva Zemlje. Ali bitno je to, da možete imati potpuno povjerenje u njih“ dovrši Dragunov svoje izlaganje.
„Izvrsno. Molim vas da okupite zapovjednike pojedinih skupina kako bi ih sve uputio u strategiju i zadatke.“
Nisam morao pričekati ni pet minuta.
Oko mene su se skupili svi vođe pojedinih skupina, točnije njih deset. Svaki je dobio svoj zadatak. Kako se nismo mogli pouzdati u brojeve, morali smo spas pronaći u strategiji.
Vidio sam napeta lica svih tih ljudi spremnih na borbu do zadnje kapi krvi.
Nevjerojatno je kako je Damian sam zapeo u lavini koju je pokrenuo. Broj od 666 Sluga premašio je debelo, u želji da me uništi. No nije bio svjestan činjenice da obavljanje takvog posla na tako površan način može rijetko završiti planirano.
Rezultat: stotine su se okrenule protiv njega, pristavši uz nas.
Vidio sam iznakaženo lice Belinnija, talijana, zatim kineskog Slugu Chiua, sa svojim lakim kineskim jurišnicima, Phillipsa, koji je zapovijedao afričkim trupama…
Svi su oni došli u pomoć kada je zatrebalo.
„Culainn, Johnson, Foster i ja ćemo voditi glavnu bitku, onu u sredini“ počeo sam izlaganje.
„Kreuzmann, Dragunov, lijevo krilo, sa vama ide i polovica ruskih lovačkih, koji će napasti iz zasjede, ali uzmite i polovicu kineskih jurišnika.“
„Na zapovijed“ rekoše oboje, i naklonivši se.
„Chiu, Phillips, ista stvar, desno krilo.“
„Oprostite gospodaru, no je li mudro podijeliti sve te ljude na toliko strana?“ upita Chiu.
„Znam što vas mori, gospodine Chiu, ali pouzdam se u to, da svi ti ljudi imaju zajednički cilj. Uništavanje tog zla koje nas mori. Zato, stavljam svoju i vaše glave u torbu, jer sam uvjeren da izdaja neće biti.“
Tu sam zastao pogledavši ih sve oko sebe. Slijepa poslušnost, uvjereni u pobjedu. Moral je bio na visini. Nastavio sam dalje, jako zadovoljan.
„Stanislawe“ zovnuo sam poljaka.
„Na usluzi“ reče priklonivši se lagano.
„Reći ću vam bez ustezanja. Ovisimo o vama i vašim trupama. Znam da se vaši husari mogu mjeriti i sa deset puta brojnijim trupama, i da će se boriti poput lavova.“
„Možete računati na nas, Presvijetli. Sasjeći ćemo mnoge neprijatelje.“
„Odlično. Vas čuvam za kraj bitke, da odnesete prevagu. Znate što vam je činiti.“
„Naravno gospodine.“
„Izvrsno. Ostaje nam još samo Belinni.“
Talijan ustane.
„Vaš je zadatak, prijatelju, da dođete na poziv u pomoć sa svojim sprinterima. Ukoliko bitka pođe krivo za nekoga, dozvat će vas, na što će te odletjeti u pomoć.“
„Nema problema, gospodine. Dao bih i više od sebe da mogu.“
„Strategija je ovakva“ počeo sam ponovno.
„Culainn, Johnson, Foster i ja vodimo središnju bitku. Naš je zadatak jednostavan, izdržati što više navala, ili čak prijeći u kontranapad.
Kreuzmann, Dragunov, Chiu, Phillips, imate dvije strategije. Ukoliko vjetar bude puhao, svi se stanete uz vjetar da vas ne mogu namirisati. Ako vjetra pak ne bude, idete svaki na jednu stranu. Čekate znak za napad, kada dođe, šaljete ruse da se došuljaju što bliže protivniku. Napad prate kineske jedinice. Jasno?“
„Kristalno“ reče Kreuzmann, kimnuvši.
„Stanislawe, znate kada morate ući u bitku. Ako ikome ne bude išlo dobro, zatrubite da vam se otvori prostor za uletavanje.“
„Vrlo dobro. Ne sumnjam u pobjedu“ reče on.
„Niti ja“ odvratih smiješeći se.
„Krećemo za pola sata. Objasnite trupama sve, za dvadeset i pet minuta želim sve na svojim mjestima.“
Svi su se ustali, osim Culainna.
„Znaš, Aidane, kada sam te upoznao nije mi bilo ni na kraj pameti da će jednoga dana doći do ovoga. Ali ni ne žalim. Ne bih podnio gledati Damiana kako uništava još jedan život.“
„Vjerujem ti, prijatelju stari. Ali pitam se ponekad, je li sve ovo bilo potrebno?
Počeli smo rat, buru koja se neće stišati još godinama. Zbog tog rata unesena je velika neravnoteža. Pogledaj neprijatelja.
Prestali su stvarati Sluge, kojih ionako ima previše. Jednostavno su odlučili naoružati civile i poslati ih u bitku. To su hipnotizirani ljudi, koji su imali svoje živote, djecu, obitelji. Ne mogu klati sve te ljude…“
„Znam da ti to teško pada Aidane. Dapače, znam i da Damian računa na tvoju plemenitost koju kao Predator imaš. Pogledaj ostale naše. Svejedno im je koga će ubijati. Ali ti svi životi koji će nestati, svi ti ljudi… Sve je to za sutra, Aidane. Moraš razmišljati i o sutra.“
„Vjerujem. Ipak, sve mi to teško pada…“
„Aidane, sada nema vremena za milost! Ili ubij ili budi ubijen! Ti moraš povesti ljude, ti moraš biti najkrvoločniji stvor na tom polju, ti!“
„Hajdemo onda, pripremiti ljude. Izdaj zapovijed da se deru kao ludi, neka smrznu krv u žilama našim protivnicima! Vrijeme je da oslobodim Eileen, Seamusa, Conora, Mallaidh i Shelley!“
Culainn kimne i krene obaviti zadatak.
Prve zrake sunca obasjale su zemlju.
Pogledao sam u neprijateljski tabor, gdje je nastalo komešanje. Budili su se.
Došlo je vrijeme.