Na dan kad su tisuće, stotine tisuća čak Hrvata i Hrvatica krenule u osvajanja snježnih vrleti bez snijega, ja sam krenula u osvajanje Merkatora. Ne ovo nije sponzorskii blog, jednostavno volim Merkator. Ima lipu natkrivenu garažu, super dućane i dobre kafiće…
Ko može platiti te gušte, kad mi omiljeni proizvođači nude najdraže krpice (ili štrace, što bi rekao Zakoniti
) u pola cijene.
Ma koje pancerice, ma koje skije, ma koja odijela….iš, iš, iš od mene…a vjerujem da isto to misli barem 80% onih iz uvodnog dijela, ali to ne bi priznali ni za živu glavu!Naravno, treba se pokazati zajedno s novim autom, novom opremom, ali redovito starom ženom, jer tamo se ljubavnice ne vode…Uglavnom obiteljska idila, na kojoj se svi pokolju treći dan.
Tako barem kažu oni koji znaju…
Evo i moja prija mi šalje poruku s francuskih gudura:"Srčem kavu na 3200m, snijeg pada, neću se močiti,nisam luda. Upecat ću ovog tipa sa skuterom, pa ću se s njim vozikat okolo.
Inače, najljepše je popodne kad se svi vrate sa skijanja pa partijamo po apartmanima;.-))".
Ha, ha draga moja, mogle smo mi i ovde partijat, to bar znamo.
Ali neka, neka se ljudi vesele, ko voli-nek izvoli…
Dakle, u petak je u Meraktora počela rasprodaja, a ja sam unaprijed već sinjala neke komade tako da sam točno znala što tražim. I tako ravno s posla, točno u četiri, riješila se svih i sama u modne pohode…I našla baš te svoje komade i još neke koje nisam tražila, ali gle, baš su zgodni, a i jeftini djeluju (kad s 500 Kn padnu na 270!) isprobala ih 100 puta, karticu ispeglala nemilo
. A išla sam ko fol Kaubojima hlače kupovati jer oni svake iskidaju na koljenima treći dan! Kažu mi prodavačice u Benettona da su sve muške dječje tute prodale davno prije rasprodaje! Da koliko-toliko operem savjest, mlađem sam na kraju našla jeden rebe koje su mu taman.Što znači da će mu već na jesen biti male…Ali, to nije ni bitno, kad će do tada već imati zakrpe na koljenima!
Zovem Zakonitog: kažem mu da u Playlifeu ima štosnih majica. A on će:
-Jesu li to one šta pare pidžame??
-Ma ne kupuj mi to.
E super, baš si me riješio jedne brige. Ja se svaki put izludim dok mu nađem nešto po (mom) guštu, donesem doma, a njemu nikad ne odgovara: ili mu je veliko, ili malo, ili je glupa boja...ali uvijek i u svakom slučaju "pari pidžama"…Unatoč tome, poslije ne izlazi iz toga!
I tako kad sam u šest krenula doma, taman je većina ljudi dolazila, u garaži se nije moglo ni naprijed ni nazad, ispred svake kabine je bio duuugi red…
Došla sam doma, sva sretna…
Manje sretan je bio Zakoniti. Jer da koji je to način da njemu ništa nisam kupila?? I baš mi je dobar taj džemper (aleluja!), i on bi sličan…Aj ti sad to razumi…
Sutradan, subota, praznik i blagdan Sv. Tri kralja…Probudila sse u 10 što stvarno nisam godinama, ranoranilac sam, ko kokoš se subotom i nedjeljom budim u 7…Vani sunce, pari proljeće..Idemo ekipa, marendat, pa na sunce u šetnju.
-Znaš šta-ajmo u Merkatora-Zakoniti će.
-???
-Da nemnaš fibru?- kažem ja čovjeku koji Merkator smisliti ne može, ali su mu zato Pevec (ajme, ajme ) i Emezzeta omiljene destinacije…
I šta ću, teška srca (moš mislit!) žrtvujem šetnju i idemo svi zajedno.Kad tamo:čovik na čovika, obišli sve dućane, jedva izabrao JEDNU majicu, i to ne onu kakvu je želio…blablablaab.. komplicirana li čovika.!
Ma nego, kad već plaćam (ja ga kao častim!) uzet ću i sebi ovu majicu, i daj molim te, ajme vidi ove suknje..ajme šta je smišna, moram je probati!
-Mi idemo u samoposlugu, a ti nemoj dugo.
-Bog s Vama-veselo ću-što sam ih se konačno riješila.
I tako jedva nekako dođem na red u kabini, samo što se nisam počela skidati nasred dućana, probam tu suknjicu i kupim je, jer nije ni skupa, samo 200 Kn..Ma vraga, kad malo bolje pogledam i kad se sjetim rasprodaja vani, gdje recimo u HM-u možete kupiti majice za 1 euro,a Hilfigerove rebe za 30...ovo je sve skupo i preskupo…Ali ovce, sa mnom na čelu,to puše…I misle da su jeftino prošle…Ma sve ja to znam, ali gušti su gušti!
Moram Vam reći da sam ja osoba koja zaista nosi ono što kupi i svaki komad robe, koštao on 100 ili 1000 Kn iznosim dok se ne raspadne. Rijetko mi se dogodi da nešto fulam..Možda tu i tamo neki komad na rasprodaji, kao lani kad sam na istom tom mjestu kupila jednu suknjicu koju jedva da sam dva puta obukla. Jednostavno nije moj đir, ma poklonila bih je nekoj priji, ali sve šire od mene!
I tako platim suknjicu, i trči u auto, gdje su me oni već neko vrijeme čekali. I nakon toga u šetnju uz more; na Bačama i Ovčicama miljardu ljudi…kavica na suncu… Kauboji sladoled ma divota..Ko ono reče da je lipo na snigu?? I meni, ali jedan dan.
I fino dođemo doma, sve to isprobam, kaže Zakoniti, dosta mu je modne revije..Ali nešto me muči: ma ova suknja je li mogla biti broj veća? Možda small a ne extra small…100 puta…i uvijek ista dilema.Ma možda je stvarno nisam više za XS, možda je vrijeme da prijeđem na S?? Ali kakav je ovo materijal? Sigurno će se razvući, tješim se. Ma šta ti je, to će ti se skupit-komentira Zakoniti, uvijek kontra, inače veliki "poznavatelj" materijala i dezena.
Pitam Milo dijete, računajući na dječju iskrenost:
-Kako mi stoji ova suknja?
-Dobro-on će ne skidajući pogled s kompjutera.
Ništa znači ni od sina dizajnera.
Luđakinja kakva jesam, sjetim se jednog notesa, gdje sam u trudnoći svaki mjesec bilježila koliko kila imam, koji je obujam prsiju, pa širina bokova…I utvrdim tako, da u vrijeme kad sam zatrudnila s mlađim, negdje prije šest i po godina, obujam struka bio 5 cm manji nego sad. Dovoljan razlog za depresiju koja je trajala...pa barem po ure, a odluka o dijeti sve do-večere.
Suknjicu sam kupila XS, ali onaj S mi je stalo bio u glavi.Pa vrtim po ormaru, imam masu stvari iz tog dućana, i gle svi su XS. Ali sam se udebljala, čitava dva kila (e skinut ću ih milom ili silom!). Na kraju dana, tako izluđena obučem cijelu kombinaciju na kojoj vise ektikete i odem do susjede. Ma šta će ti veći broj, ona će, vidiš da ti je to taman, ma koja debljina jesi ti luda??
I bila sam mirna. Sve do nedjelje ujutro, kad mi je opet proradio crv. I dignem se,ma niti Jacobs 3 u 1 popila nsam (šta mi je omiljeni ritual) i kažem Zakonitom:
-Znaš šta, idem do Merkatora.
-Zar opet??
-Ma proganja me ova suknja, možda mi stvarno treba veći broj.
-Ti si ovisna o šopinggu, trebaš se liječiti-filozofski će mi Stariji sin. Pa jesi jučer bila i prekjučer?
-Istina, bila sam jučer, ali ne svojom voljom (a to mi je straašno teško palo!) i da nisam išla jučer i kupila ovu suknju, ne bi je danas morala mijenjati.I je li ti gledaš Oprah šta li??
I ti si ovisan o Play Stationu, pa se ne lječiš!
I dođem fino u Merkatora u devet, nigdje nikoga osim prodavačica, s kojima sam već na "ti.":Uzmem broj S, uz onaj moj XS, pa sto puta iz kabine u kabinu…Je li ova bolja ili ona? Satrala sam sve prodavačice, rekla sam da neću dolaziti slijedećih šest mjeseci.I
naravno, sve kupce-namjernike sam pitala za njihovo laičko mišljenje. A odgovori su bili:
a) ako je mlađa osoba:
-Smišna je, ja volim kad je zategnuto i kraće.
b) ako je starija:
-Meni je draže kad je duža i ne steže.
I di sam sad? Na početku.
Nakon sat vremena premišljanja, ipak zadržim XS i kažem sebi:ovo je defintivno. I da… kad sam već tu: a kako nisam vidila ovu majicu?? A baš mi ide na ovu skunju..Ajme šta je dobra..I opet koji broj uzeti:
XS-naravno, to je moj broj.
Ali kako stvari stoje: neće zadugo…
