
...Slojmun.
Tako me zovu druga djeca.
Moje pravo ime neću kazati. Zvat ću se kako me drugi zovu.
Moje pravo ime nitko ne zna.*
Tako je ispalo, jer moji roditelji nisu više tu, mada su uvijek sa mnom.
Djeca me zovu Slojmun jer ja nisam ni dečko ni djevojčica, a zapravo sam i dečko i djevojčica.
Ja sam više nego dečko, jer sam i djevojčica, a manje sam nego djevojčica, jer sam i dečko.
Ja sam i više i manje nego samo jedno ili drugo, i to nije pretjerano složeno kad se jednom točno shvati.
Djeca nisu zla. Ali, nisu ni dobra.
Ne žele se sa mnom igrati. Samo me zadirkuju.
Ponekad im vratim tako da se s njima poigram.
Htio bih se i s vama igrati.
Možda ima negdje netko tko je kao ja.
Možda vani ima nekog tko vidi što ja vidim.
Ja živim u velikoj, čudnoj kući mojih roditelja.
Ta je kuća veća iznutra nego izvana i o njoj postoji duga priča.
Jednom ću vam je, u tišini, ispričati.
U međuvremenu, ako želite, napišite mi ponešto. Mene će to jako veseliti.
_________________
* Znam ga ja i zna ga Nemo. Ali, on vam ga sigurno neće kazati.
|