sloboda misli

Ovo zahlađenje me podsjetilo da se približava božić. Osim korištenja godišnjeg odmora :), sinulo mi je kako se "najradosniji" kršćanski blagdan pretvorio u nevjerojatnu bajku.
Krenimo redom: Glavni lik, Isus Kirst, glavna maskota Djed Mraz. Da se božić pretrvorio u najradosniji blagdan trgovačkih lanaca, to je već i vrapcima jasno. No ono što je također očito, a nisam primjetio, da je glavni lik božića – Djed Mraz. Simpatični sijedi bradati debeljko u crvenoj odori koji dobroj djeci donosi poklone. Vrlo interesantno, na Isusuov izmišljeni rođendan jedan drugi izmišljeni lik djeci dijeli poklone. Vrlo slatko. Uz jednu malu napomenu. Djed Mraz je sa svojim patuljcima i vilenjacima hereza. Pročitate li Bibiliju, vidjeti ćete je kako simpatičnom debeljku nema mjesta u kršćanstvu. A on je glavna faca na rođendanu Isusa koji je, prema kršćanskoj mitologiji, upravo sam bog.

Sada kreće dio koji će otvoriti paljbu po meni. Da je Djed Mraz izmišljotina, zajedno sa svojim sobovima, saonicama punim poklona, patuljcima koji prave igračke u dvorcu na sjvernom polu to je jasno već i svakom starijem djetetu, odrasle ne bi trebali niti spominjati (iako ih ima koji u to vjeruju).

S druge strane, „pravi“ akter božića, Isus Krist, je navodno stvaran. Eto, do prije koju godinu, iako ga nisam smatrao božjim sinom, vjerovao sam u njegovu povijesnost odnosno da je postojao kao čovjek koji je pokrenuo kršćanstvo. Pokušaji pronalaženja zapisa koji bi potvrdili njegovo postojanje završila je na – Novom zavjetu. Drugi izvori na koje sam naletio opet svoje ishodšite imaju u Novom Zavjetu. Vrlo interesantno. No povijesni izvori spominju izvjesnog Jakova koji je zapravo pravi, nazovimo ga tako, utemeljitelj kršćanstva. Ljudi koji su dokazane povijesne osobe i Isusovi suvremenici (hm, može li se biti suvremenik izmišljenog lika?) u svojim djelima nigdje ne spominju niti Isusa niti njegova navodna čuda. Niti rimski niti grčki niti židovski izvori. Nema – prazno!

Spominju se kršćani kao takvi, dakle pripadnici jedne novoformirane religije. I u židovskim i u rimskim arhivima.

Vratimo se Novom Zavjetu – isti je u zadnjih 1800 godina više puta prerađivan, a u originalu je pisan na grčkom. Navodni Isus je bio Židov, obzirom na svoje zemljopisno i socijalno porijeklo, trebao se koristiti aramejskim jezikom, kao i navodni apostoli. Poznavanje stranih jezika je bilo rezervirano uglavnom za više socijalne slojeve i trgovce koji su trgovali u različitim državama. Navodno društvo, Isus i apostoli, su bili iz nižih (prema NZ) socijalnih slojeva, dakle govorli su aramejski. Zašto onda nema zapisa evanđelja na tom jeziku? Vrlo jednostavno, Matej, Marko, Luka i Ivan, da bi napisali evanđelja, trebali su ispuniti jedan mali preduvjet. Morali su biti povijesne osobe.

Vrlo je interesantno da do kraja II. i početka III. stoljeća niti jedan papa ne citira evanđelja niti navodi apostole. Evanđelja se „čudesno“ pojavljuju oko 180. godine u rukama biskupa Svetog Irineja. Do tada, nikakav pisani ili bilo kakav drugi dokaz o evanđeljima, apostolima ili Isusu ne postoji.

Božična bajka je tu – imamo izmišljene likove koji, kao i u svakoj bajci, koegzistiraju sa stvarnim ljudima. Imamo i nevjerojatne događaje kakvi se događaju samo u bajkama. Doduše, ova bajka im svoj datum koji se, tradicijom tzv. poganskih kultura, slavi vrlo blizu zimskog solsticija (ili je netko stvarno mislio kako postoje zapisni o makar približnom datumu Isusovog rođenja?)

Znam da kršćani ne vole ovakve činjenice, no eto, dvije milijarde ljudi svoju vjeru zasniva na religiji koja se temelji na izmišljenoj priči.

Da ne bude sve crno – navodni Da Vincijev kod prema kojoj je Isus živio s Magdalenom i imao djecu je također bajka. I navodna Magdalena je izmišljen lik. Baš kao i Djed Mraz.

Svima vam sretan Božić.