Slavko Kukec - PiPi

07.04.2010., srijeda

Jao, domovino



Jao, domovino i sveta, i kleta;
zar mi breme treba biti ime Hrvat
kad mi njedra tvoja po rođenju sveta
život dadnu da bih mog`o kmetovat.

Slobodan sam u slobodi poput pseta,
ostalo mi samo još na Mjesec lajat
svaka druga vjera u te oduzeta
pa mi i nije radi tebe postojat.

Kao živa rana duša pjesnikova.
Sve je tako sveto u suncu se kupa,
dolina, planina, grob naših djedova

slap, rijeka, sinje more, čežnjo lijepa.
Ne znam kad, prođoh kroz vrata Danteova,
uzalud mi oči sad je duša slijepa.


....................................................................

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.